Središnje euharistijsko slavlje u katedrali sv. Lovre predslavio je župnik Župe sv. Jakova na Čiovu i predstojnik franjevačkog Samostana sv. Ante na Dridu fra Ivan Jelić, uz koncelebraciju dekana Trogirskog dekanata i katedralnog župnika don Vinka Sanadera te don Dražena Balića, fr. Petra Galića i fr. Joze Čirka.

U homiliji, fra Ivan je podsjetio na životopis sv. Lovre. „Bio je đakon u Rimu tijekom 3. stoljeća, u vrijeme cara Valerijana. Znajući da će nastradati, odlazeći na stratište, papa Siksto II. je savjetovao svome đakonu da sve blago podijeli siromasima. I on je to učinio. Careve sluge i prefekt naredili su da Lovro dođe na sud i da donese blago. Na sudištu su ga upitali gdje je blago, a Lovro je sa sobom poveo siromašne i pokazujući na njih, kazao: ‚Evo blaga naše crkvene zajednice.‘ Pohlepni carevi namjesnici i sluge nisu imali što uzeti niti se čime obogatiti. Zato su gnjevni Lovru dali izbičevati, a zatim ga odveli na mučilište, na roštilj da ga živa ispeku. I pripovijeda se da je Lovro, iako u teškim mukama, imao toliko prisebnosti i smisla za šalu i humor da je kazao da ga trebaju okrenuti na drugu stranu kako bi se ravnomjerno ispekao. Stoga je Lovro zaštitnik ne samo mesara i kuhara, nego i komičara“ , podsjetio je.

„Pokušajmo na primjeru sv. Lovre i svetopisamskih tekstova koje smo čuli razmisliti o sebi, o našem osobnom i zajedničkom svjedočenju vjere. Lovro je bio đakon, a riječ đakon znači poslužitelj. On je služio Bogu, služeći zajedničkom dobru. Nije bio rob ni svojih strasti za imanjem, ni rob volje za moći, nije štitio nikakvu svoju poziciju, nije robovao ideologiji već je služio Gospodinu Isusu u svojoj kršćanskoj zajednici. Stoga je lagano podnio sav gubitak, tj. mučeništvo. Nije imao straha pred rimskom vlašću jer je služio Bogu i zajednici“, istaknuo je fra Ivan.

„Davao je sirotinji, onima koji mu ne mogu uzvratiti. Služenje onima koji ne mogu uzvratiti oslanja se i na Isusov zahtjev iz Evanđelja da nam ‚ne zna ljevica što čini desnica‘, da sami gotovo zaboravimo što smo dobra učinili. Drugo ime za kršćanina je služitelj, a to je radostan čovjek koji slično sv. Lovri, u smrti svojoj stvara humor, relativizira svoje služenje i darivanje jer mu je stalno na pameti Isusova riječ ‚Ma ništa posebno nisam učinio što nisam bio dužan učiniti, sluga sam beskorisni!‘. Na ovu svetkovinu svi smo mi pozvani na novi iskorak, potrebni su nam novi autentični odnosi jednih prema drugima, a oni se mogu dogoditi jedino u iskrenom i radosnom služenju. Kršćanin služi drugima poradi Krista, čini to ponajviše onima koji mu ne mogu uzvratiti i to uvijek radi radosna i vesela srca, zaključio je.

Čestitavši okupljenim vjernicima, a posebno župljanima, svetkovinu sv. Lovre, don Vinko Sanader je zahvalio predslavitelju, subraći svećenicima,  Mješovitom katedralnom zboru kojim ravna maestro Marin Ugrina te svima koji su pridonijeli da se naslovnik župe svečano obilježi.

Jutarnje misno slavlje u trogirskoj prvostolnici predslavio je župni vikar u splitskoj Župi Presvetoga Srca Isusova don Ivan Šesto.