Iza štita nalazi se zlatni pastoralni križ nadvišen zelenim galerom s po šest zelenih kićanki sa svake strane (znak biskupske službe). U dnu, na bijeloj vrpci, ispisano je geslo: „Vjera – nada – ljubav“ (usp. 1 Kor 13, 13).

Crveno polje znak je ljubavi, ali i mučeništva: sv. Jakova apostola, naslovnika katedrale, rodne Šibenske biskupije biskupa Roka iz koje je i preuzet motiv pastoralnog križa iznad štita; sv. Vlaha, zaštitnika Dubrovačke biskupije i bl. fra Serafina Glasnovića Kodića iz Janjeva.

U središtu crvenog polja nalazi se golub – simbol Duha Svetoga, Gospodina i Životvorca. Cjelokupno djelovanje i pastoralna aktivnost Crkve vođeni su od Duha Svetoga, a raširena krila znak su Božje blizine i brige za Izabrani narod, za Crkvu: „Poput orla što bdi nad gnijezdom, nad svojim orlićima lebdeći, tako on krila širi, uzima ga, pa ga na svojim nosi perima“ (Pnz 32, 11). Također, golub nas podsjeća i na blagdan Svijećnice (usp. Lk 2, 22-40) kada puštanjem bijelih golubica, ispred crkve sv. Vlaha, u Dubrovačkoj biskupiji započinje i svečana proslava feste sv. Vlaha, dubrovačkoga Parca. Prikazanjem Isusa u hramu, Marija i Josip ispunjaju Zakon i iskazuju svoju vjeru, a Šimun i Ana doživljavaju ispunjenje nade. Zadaća i poslanje svih je tražiti i prepoznavati Krista. U daru siromašnih – dva goluba – prinosimo sebe nasljedujući Krista koji „sam sebe ‘oplijeni’ uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan“ (Fil 2, 6-11). Bijela golubica je i simbol mira i ‘lijepe, drage i slatke slobode’. Uistinu, Krist je „mir naš“ (Ef 2, 14) i „za slobodu nas Krist oslobodi“ (Gal 5, 1).

Osobita Božja blizina i briga očituju se kroz darove Duha i sakramente koji su prikazani u obliku sedam četverolisnih križeva na ogradi mosta. „Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan!“ (Rim 5, 5). Čovjek, pak, na tu Božju ljubav odgovara ljubeći svoga bližnjega i iskazujući mu duhovna i tjelesna djela milosrđa. Ništa ne smije biti važnije od Krista i njegovih riječi: „Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge“ (Iv 13, 34). Tako se u konačnici i gradi most koji spaja nebesko (plava boja) i zemaljsko (crvena boja). Krist je most između Boga i čovjeka. Most je poziv na otvorenost, povezanost, susret i blizinu.

Most je prikazan u srebrnoj boji kao znak čistoće i čvrstoće, a prikaz mosta preuzet je s istočnog ulaza u Dubrovnik (Ploče). Sam smještaj vrata na istoku podsjeća na događaj opisan u Matejevu evanđelju kada mudraci s istoka dolaze u Jeruzalem i raspituju se o Isusu do kojeg ih je vodila zvijezda (usp. Mt 2, 1-2).

Plavo polje simbol je sigurnosti, povjerenja i mora koje ne povezuje samo Šibensku i Dubrovačku biskupiju već i cijeli svijet te, kao i most, potiče na međusobno povezivanje, mir i jedinstvo. Nastane li oluja, Crkva u tim trenucima svoj pogled uvijek usmjerava prema Mariji koja se prepoznaje kao Zvijezda mora, ali i kao Ona koja uvijek upućuje na Krista. Iz mnogih krajeva hrlimo k Mariji, Gospi Letničkoj, Gospi od Vrpolja i Gospi od Porata da nas vodi Kristu.

Gledajući štit u cjelini, u pozadini se čitaju i boje s grba prethodnika na biskupskoj stolici čime se naglašava kontinuitet u biskupskoj službi. Također, boje korištene u štitu boje su grada Dubrovnika (crveno-srebrna), ali i boje Republike Hrvatske.

Na traci ispod štita nalazi se ispisano biskupsko geslo „Vjera – nada – ljubav“ čiji simboli se čitaju i u elementima grba (vjera – zlatni križ; nada – zvijezda; ljubav – most) i u bojama štita (vjera – plava; nada – srebrna; ljubav – crvena).

Kako bi se istaknulo jedinstvo sa Svetom Stolicom, ali i kao znak povezanosti sa sadašnjim nasljednikom sv. Petra, geslo je ispisano na istom obliku trake kako se nalazi i na grbu pape Franje.