Najveći broj ubojstava zabilježen je u Africi, gdje je ubijeno 11 misionara (7 svećenika, dvije redovnice, dva laika). Slijede Amerika sa 7 ubijenih misionara (4 svećenika, 1 redovnik i 2 laika), Azija s 3 ubijena misionara (1 svećenik i 2 laika), te Europa, gdje je ubijen jedan svećenik. Kao i proteklih godina, Afrika i Amerika ponovno su na vrhu te dramatične ljestvice koja pokazuje da je od 2000. do 2020. godine u svijetu ubijeno 536 misionara.

Ubijeni evangelizatori nisu se zauzimali u nekim posebno istaknutim djelima, nego su jednostavno svjedočili svoju vjeru u kontekstu nasilja, društvene nejednakosti, iskorištavanja, te moralne i ekološke degradacije. Možda su bili jednostavni župnici pa su ih oteli, mučili i ubili beskrupulozni zločinci pohlepni za novcem, ili su ih ušutkali jer je njihov glas smetao moćnicima. Bili su to svećenici koji su se bavili socijalnim uslugama te su ubijeni zbog pljačke, kao na Haitiju, ili su ih ubili oni kojima su pomagali, kako se dogodilo u Venezueli, gdje su jednoga redovnika lopovi ubili u školi u kojoj je učio mlade graditi budućnost; ili pak časne sestre, progonjene i hladnokrvno ubijene u Južnom Sudanu, poput sestre Mary Daniel Abut i sestre Regine Roba, redovnica Kongregacije Presvetoga Srca Isusova.

Među ubijenim misionarima ima i vjernika katolika koji su na neki način uključeni u pastoralnu aktivnost, a koji su umrli nasilnom smrću, ne izričito „iz mržnje prema vjeri“. U porastu je, naime, broj ubijenih laika, katehista i drugih, čak i u oružanim sukobima među zajednicama, kao što se, primjerice, dogodilo u Južnom Sudanu. Dogodilo se to i u Meksiku gdje je vatrenim oružjem ubijen 42-godišnji Talijan Michele Colosio, koordinator projekata za obrazovanje djece na najsiromašnijim seoskim područjima. Moramo davati, moramo pomagati, govorio je, trebamo se ujediniti kao narod koji čine braća, bez razlike u jezicima, granicama i boji kože. Tragična je također smrt, u Peruu, Nadije de Munari, talijanske misionarke laikinje, koja je napadnuta mačetom tijekom krađe, te preminula 24. travnja ove godine.

Veliko je nasilje i u Mjanmaru, gdje je sukob poprimio oblik „bolne i užasne okrutnosti“, kako je rekao kardinal Charles Maung Bo, nadbiskup Yangona i predsjednik Biskupske konferencije. U selu Mo So je na Badnjak, 24. prosinca, ubijeno najmanje 35 katolika civila, među kojima je bilo žena i djece, koji su bježali nakon vojne ofenzive. Njihova su tijela spaljena.

U Europi je pak teško zaboraviti ubojstvo, u Francuskoj, oca Oliviera Mairea, provincijskoga poglavara Družbe Marijine (monfortanaca), kojega je 9. kolovoza ubio ruandski građanin o kojemu se dugo brinuo.

Spomenimo i slučaj, koji, Bogu hvala, nije završio tragično, misionarke sestre Vedrane Ljubić koja je 23. prosinca navečer napadnuta u Soroti u Ugandi.

„Kao kršćani ne možemo držati Gospodina samo za sebe“, napisao je papa Franjo u poruci za ovogodišnji Svjetski misijski dan, dodavši da „evangelizacijsko poslanje Crkve izražava svoju cjelovitu i javnu vrijednost u preobražavanju svijeta i brizi o svemu stvorenomu“. Zadaća je to koju su ubijeni misionari izvršili sve do kraja, svjesni činjenice da nisu mogli ne svjedočiti evanđelje snagom vlastitoga života darovanoga iz ljubavi, boreći se svakoga dana, mirno, protiv bahatosti, nasilja i rata.