Misu je predslavio borovički župnik vlč Vlado Vrebac. U propovijedi osvrnuo se na život i podrijetlo svete Hedvige, te značaj za taj kraj kroz povijest.

U slavlju su sudjelovali predstavnici udruga Poljaka iz Sarajeva, Banje Luke i Bosanske Gradiške, te predstavnika Poljskog bataljuna mirovnih snaga u BiH.

Obilježavanje spomendana sv. Hedvige u Borovici intenzivirano je u posljednjih pet godina u suradnji s predstavnicima udruga Poljaka u Bosni i Hercegovini i same Poljske.

Nakon mise članica udruge Polsa iz Sarajeva Karolina Atagić rekla je da je njezina majka Poljakinja „koja je živjela u Sarajevu ali je bila odvedena u logor“. Tako je rođena u logoru. „Nakon rata smo se vratili i izgubili svaki kontakt s Poljskom. 90-ih godina smo uspjeli uspostaviti kontakt u Sarajevu i okupila se jedna grupa nas porijeklom Poljaka i koji smo se igrom slučaja sastali. Učili smo prvo jezik, pa malo kontakti, a u svemu tome pomogla nam je ambasada Poljske. Udruga broji oko stotinu članova, od toga je dobar dio djece koje pokušavamo da naučimo jezik i običaje da se to ne zaboravi. Ova priča o ovom obilježavanju je već dvije godine aktivna, pričali su nam da postoji ova crkva ovdje i drago mi je da smo danas ovdje. Imamo kontakte s ostalim zainteresiranim i vjerujem da će se ova suradnja nastaviti.“

Predstavnik Poljskog bataljuna u BiH potpukovnik Radoslav Goželevič je pak rekao da su se na slavlju okupili uoči 15. kolovoza, „kada se u Poljskoj obilježava dan poljske vojske, jer je to dan kada se obilježava godišnjica čuda nad Vislom, bitke koja se odigrala 1920. godine. Upravo tom prilikom smo htjeli pozvati na ovom mjestu prisutne pripadnike poljskih organizacija u BiH da nam se pridruže na slavlju u Sarajevu. Ova današnja misa je prilika za naše pripadnike vojske da se susretnu sa ljudima iz Poljske i organizacijama koje djeluju u BiH. Ovo je još bolje jer je sveta Jadviga/Hedviga veoma poštovana i cijenjena te ju mnogi slijede u Poljskoj. Prvi put sam ovdje i priroda je prekrasna, i mislim da bi mnogo ljudi iz Poljske ovdje došlo, međutim problem je što ovo još nije toliko poznato i veoma je važno da se ovakve vijesti što više prošire.“

Predstavnik udruge iz Banje Luke Jan Kouč govorio je o radu udruge i impresijama u Borovici. „Već drugu godinu zaredom sam tu u Borovici, i naša suradnja koja je do sada dobra će se sve više intenzivirati. Prošle godine smo imali misu na poljskom, zahvaljujući franjevcima, doduše sa znatno malobrojnijim pukom zbog pandemije. Radim unutar udruženja Poljaka grada Banje Luke koje ima do 130 članova. Povezani smo i s udruženjem Mak iz Gradiške i u Prnjavoru, te udruženjem u Sarajevu. Današnji broj Poljaka u BiH je oko četiri stotine. Problem zajednice je što ne govore svi materinjim jezikom i stavlja se određeni akcent na učenje jezika. U budućnosti se planira podizanje kipa svete Hedvige ovdje pored mjesne crkve, a naša komunikacija u posljednje dvije godine je dosta dobra. Borovica je jedino mjesto u Bosni i Hercegovini koje ima povijesni značaj i poveznicu s Poljskom, dok mi u drugom entitetu imamo mjesta koja su uglavnom poljska groblja i ostaci poljskih crkvi. Naša vizija, vizija Mladena Miletovića, ljudi iz ZZB-a, je da u budućem periodu uz pomoć Poljske ambasade, određeni broj Poljaka koji to žele, dovedemo u posjet ovdje i u ostatak regije. Dolazak ovdje bi pomogao ovoj maloj lokalnoj zajednici koja ima interesantnu povijest.“

Glavni inicijator obilježavanja spomendana svete Hedvige u Borovici je Mladen Miletović. „Priča o svetoj Jadvigi počela je 2015. godine, misna slavlja organiziramo od 2017. godine, a današnje događanje je peta godina, na neki način i mali jubilej. Sveta Jadviga se rodila u Budimu – koliko pripada Ugarskoj gdje se rodila i Poljskoj gdje je živjela i umrla, toliko pripada i nama Hrvatima katolicima u Borovici, Varešu i čitavoj Bosni i Hercegovini. Sveta Jadviga nudi nam i daje darove, darove što ovo radimo za nju. Neki dan se jedan ministar vanjskih poslova jedne europske države pohvalno izražavao o Borovici i Varešu. Nikada nije bio ni u Borovici ni u Varešu, a za Borovicu i Vareš dobro zna. Preko štovanja svete Jadvige, ovaj kraj je u neku ruku već dio Europske unije. Za nas se zna u državama koje su već u EU-u. Moramo ustrajati u svim ovim aktivnostima i najvažnije je da ljudi shvate kolika je povezanost svete Jadvige sa svima nama, koliko je ona bliska nama. Ona je naše gore list, a kad ljudi spoznaju da je ona dio nas, sve će bit lakše ostvariti.“

U ime domaćina obratio se i Nikola Šimić predstavnik udruženja ZZB, UG Naš dom Borovica i mjesne zajednice Borovica. „Sretni smo da se uz naš patron obilježava jedno ovakvo štovanje svete Jadvige. Ovo je za nas, za naš kraj veoma velika stvar i vidim da ljudi sve više i više dolaze. Kroz štovanje svete Jadvige saznat će se o nama u cijelom ovom kraju, ali i Bosni i Hercegovini i šire. Svi mi koji radimo znamo koliko treba uložiti napora, ali ako čovjek ne ulaže trud i napor nema ni rezultata, a ovdje se vidi da ima rezultata. Sva ova događanja plod su našeg dugogodišnjeg rada i dugogodišnjeg angažmana. Svakako uz sudjelovanje u ovome želim zahvaliti našem župniku koji je u ovome svemu vidio jednu dobrobit za samu Borovicu, a tako i za naš cijeli vareški kraj. Zahvala našoj Zavičajnoj zajednici Borovičana na čelu sa Zorislavom Nikolićem koji je trenutno predsjednik, a ne mogu ne spomenuti i sve druge članove, napose Stanka Nikolića prethodnog predsjednika koji je uložio sebe da bi sve ovo zaživjelo. Tu je svakako naša mjesna zajednica i UG Naš dom Borovica koja radi i djeluje na ovom prostoru, i naš Grga koji svakako je čovjek koji koordinira sve ove aktivnosti vezane uz Borovicu. Svi mi bismo trebali dati malo više obola ovome svemu, posebno HKD Napredak podružnica Vareš, ali i drugo podružnice jer sveta Jadviga je naših korijena i ona zaslužuje jednu malo veću pažnju nas samih s ovih prostora.“

Sveta Hedviga bila je najmlađa kći Ludviga I. Velikog, kralja Mađarske i Poljske iz francuske plemićke kuće Anžuvinaca i Elizabete Kotromanić, kćeri bosanskog bana Stjepana II. Kotromanića i Elizabete Kujavske.

Bila je zaručena s Wilhelmom Habsburgom u dobi od četiri godine. Nakon očeve smrti 1382., zaruke su razvrgnute, a Hedviga je 1384. okrunjena za kraljicu Poljske. Poljski velikaši su joj za supruga izabrali litvanskog velikog kneza Jogaila, čime su se obje države, Poljska i Litva, spojile u personalnu uniju. Jagaila se pokorio Hedviginom uvjetu da se prije vjenčanja krsti. Tako je i za Litvu kršćanstvo postalo državna religija. Nakon vjenčanja 1386. u Krakovu je veliki knez Jagaila došao na poljsko kraljevsko prijestolje kao Vladislav II. Jagailo. Sveta Hedviga utemeljila je brojne crkve, a u liturgiji je uvela narodni jezik. Godine 1397. je kod pape Bonifacija IX. isposlovala da se na Sveučilištu u Krakowu, osnovanom 1364., ustanovi teološki fakultet.

Neumorno se brinula za siromašne i potlačene u svojoj zemlji, zbog čega ju je narod štovao. Hedviga je umrla već u dvadeset i petoj godini života – 17. srpnja 1399. Sahranjena je u krakovskoj katedrali na Wawelu. Blaženom ju je proglasio papa Ivan Pavao II. 8. kolovoza 1986. Isti je papa „dobru kraljicu“ Hedvigu proglasio svetom 8. lipnja 1997. godine, objavio je Radio Bobovac.