Spomen je to na 23 poginula pripadnika HV-a koji su položili život braneći Bosansko Grahovo u teškoj bitci sa srpskim snagama 13. i 14. kolovoza 1995., neposredno nakon završetka „Oluje“. Širi povod okupljanju je molitva za sve pripadnike HV i HVO, njih 100, koji su poginuli 1994. i 1995. u vojnim oslobodilačkim akcijama na području Bosanskog Grahova, ali i za sve nastradale župljane grahovske župe u posljednja dva rata, njih 229.

Molitveni spomen je počeo u župnoj crkvi sv. Ilije proroka u Obljaju proslavom mise koju je predvodio banjolučki biskup Željko Majić u zajedništvu s upraviteljem župe don Davorom Klečinom, umirovljenim svećenikom Mostarsko-duvanjske biskupije don Antom Kutlešom i župnikom iz Srinjina kod Splita don Tomislavom Ćubelićem. Na misi je nazočio veći broj rodbine i suboraca poginulih branitelja, naročito iz Splita i Kaštela odakle je bilo najviše poginulih u spomenutoj bitci, zatim predstavnici braniteljskih udruga iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, izaslanici Ministarstva obrane RH, gradova Split i Kaštela, kao i Splitsko-dalmatinske županije, konzul Republike Hrvatske u Livnu Tomislav Vrdoljak te domaći vjernici iz Bosanskog Grahova i drugih župa Livanjskog dekanata. Tu su, kao svojevrsni domaćini, bili i predstavnici hrvatske komponente OSBiH.

U propovijedi biskup Majić se zadržao na tumačenju vizije starozavjetnog proroka Ezekiela za vrijeme babilonskog sužanjstva židovskog naroda o uskrsnuću suhih kostiju, usporedivši to sa stradanjima Banjolučke biskupije i naglasio „da i mi u ovoj misi molitveno zalijevamo posijana zrnja u nadi da neće istrunuti, da će ova polja, brežuljci i brda, natopljena tolikom krvlju i znojem mnogih, u dan kada se to Bogu svidi, novim životom procvasti“, te izrazio nadu „da će Bog, isto kao i prije 2600 godina na babilonskim poljanama, i ove suhe kosti, naše drage pokojnike na novi život uskrisiti; da će suhe kosti novom – neraspadljivom kožom presvući, svojom snažnom mišicom učvrstiti i dahom svoga života na vječnost oživjeti; da će u dolinama osušenih kostiju, gdje je desetljećima smrt vladala, niknuti novi život.“

Tumačeći Ivanovo evanđelje o lozi i trsu biskup je pojasnio na koji način vjernici ostaju u Isusu – prihvaćanjem Isusove logike života, a to podrazumijeva promjenu života, promjenu mentaliteta. „To znači misliti kako on misli, osjećati kako on osjeća, gledati kako on gleda, planirati kako on planira; kako nas uči sv. Pavao, ne živjeti svoje ja, nego živjeti Krista, kako bi Bog u svojoj dobrohotnosti u nama izvodio i htjeti i djelovati. Takav način života jest conditio sine qua non – uvjet bez kojega nema uslišanja naše molitve kako za naše drage pokojne, tako i za našu blagoslovljenu sadašnjost i budući život“, istaknuo je biskup Majić.

Sa žaljenjem je prokomentirao da „danas gledamo opustjele gradove i sela koja su s ljubavlju građena, zapuštena polja znojem obrađivana, a sve tolikom krvlju branjeno“ te izrazio nadu „kako dobri Bog neće dopustiti da tolika nevina krv bude uzaludna, da će po krvi tolikih nevino ubijenih i palih za slobodu niknuti novi život, da će isklijati mladica iz panja Jesejeva“. Pozvao je vjernike na buđenje kršćanske nade – snage koja mijenja naše ponašanje i za koju papa Franjo kaže da je „sidro bačeno u vječnost, a naš je život, hod prema tome sidru“. Biskup je na kraju dao nekoliko praktičnih životnih poticaja vjernicima kako ostati u Kristu.

Drugi dio komemoracije održan je u središtu Bosanskog Grahova pred velikim spomen-križem podignutim u čast poginulih hrvatskih branitelja. Tamo su najprije izaslanstva položila vijence i svijeće, uz nazočnost počasnog voda hrvatske komponente OSBiH i sviranje vojne trublje, a potom je biskup Majić izmolio molitvu za sve poginule.

Posljednji dio komemoracije bio je u dvorištu župne crkve u Obljaju, pred nedavno izgrađenim spomen-obilježjem na kojem su urezana sva imena poginulih župljana u Drugom svjetskom ratu, kao i poginulih branitelja u Domovinskom ratu. Tamo je predsjednik domaće Udruge za očuvanje kulturne i povijesne baštine „Don Juraj Gospodnetić“, koja je i organizator komemoracije, prof. Slavko Galiot održao povijesni sat i zahvalio svima koji su pomogli u izgradnji spomen-obilježja.

Nakon komemoracije vojnici OSBiH iz vojarne u Livnu sve su nazočne počastili vojničkim grahom za okrjepu.