U ovom djelu autor, fra Jozo Milošević, tadašnji provincijal Dalmatinske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca, opisuje uzbudljive, napete ali i opasne dane prijelaza mjesta Cresa iz austrijskih u ruke talijanskih vlasti.

Povijesni kontekst franjevačke prisutnosti u Cresu u vrijeme života i djelovanja fra Joze Miloševića ukratko je predstavio fra Ljudevit Maračić. Istaknuo je kako su u tom razdoblju u samostanu sv. Frane djelovali franjevci konventualci hrvatske i talijanske nacionalnosti, te kako je Dalmatinska i Padovanska provincija jedno vrijeme djelovala kao jedna. U tom kontekstu bilo je puno lijepih iskustava suživota, ali nažalost i potresnih događaja. Naime, budući da je Cres bio podijeljen često je dolazilo do jakih međunacionalnih napetosti što se odrazilo i na situaciju u franjevačkom samostanu. Tadašnji gradonačelnik tražio je od generala Reda franjevaca konventualca u Rimu da se iz samostana izmjeste fratri Hrvati. Hrvatski fratri nisu prihvaćali tu soluciju, pa je zato talijanska vlast silom odlučila da franjevci hrvatske nacionalnosti moraju iseliti iz Cresa. U tom kontekstu fra Ljudevit je pročitao nekoliko zapisa koji svjedoče o pogledima franjevaca konventualaca Hrvata i talijanske strane. Osim toga osvrnuo se i na situaciju fratara poslije izgona napomenuvši kako nisu uspjeli pokušaji da ih ugosti Krčka biskupija pa ih je besplatno na neodređeno u Crikvenici ugostio jedan slovenski industrijalac.

Mons. Velčić opisao je širi povijesni kontekst te objasnio političke okolnosti u Istri i na Kvarneru u tom povijesnom razdoblju. Kazao je kako je fra Milošević živeći u toj uzavreloj političkoj situaciji imao duboku svijest o vremenu u kojem je živio. Zajedno je s Hrvatima s Cresa je stvorio nacionalni hrvatski odbor koji je imao zadatak djelovati kao i talijanski odbor i boriti se za prava svoga naroda.

Naposljetku o „Dnevniku“ je govorio dr. Ivan Armanda koji je na vrlo živ i pristupačan način prisutnima ispričao traumatičnost toga 4. ožujka 1918., dana kada su franjevci Hrvati morali napustiti creski samostan sv. Frane. Dr. Armanda je rekao kako čitajući Miloševićev dnevnik čovjek može jako dobro proniknuti muku i tegobu tog razdoblja, što je utjecalo i na podjelu među fratrima. Istaknuo je važnost lika i djela fra Joze Miloševića, koji je pastoralno djelovao u Hrvatskoj i Italiji, a posebno je poznat jer je za vrijeme službovanja u samostanu sv. Frane u Šibeniku u tamošnjoj samostanskoj knjižnici pronašao “Šibensku molitvu”. Objavljivanju ovoga “Dnevnika” pristupilo se ne zbog buđenja negativnih osjećaja nego kako bi se dopustilo fra Jozi da progovori o onomu što se događalo u Cresu i kako bi se raskrinkale klevete kojima ga se nastojalo okarakterizirati kao nacionalista. Fra Milošević nije pisao memoare nego je iz dana u dan tj. u realnom vremenu opisivao događaje kojima je svjedočio. Upravo je, po dr. Armandi, to neposredno i živo svjedočanstvo o događajima vrijednost ovoga djela.

Priređivač djela je, stoga, odao priznanje pokojnom fra Jozi Miloševiću na ovim vrijednim zapisima i na očuvanju istih te je zahvalio aktualnom provincijalu fra Josipu Blaževiću i provincijskom arhivaru fra Ljudevitu Maračiću na otvorenosti i suradnji ali i svim fratrima koji su do danas sačuvali fra Jozine zapise, dosad poznate samo uskom krugu istraživača a sada i cijeloj zainteresiranoj javnosti. Naposljetku je rekao kako “nije svako zlo za zlo” i kako ne treba stvari promatrati samo s negativne strane. Naime dulje vremena fra Milošević se trudio proširiti djelovanje franjevaca konventualaca na kopno. Povijesna je činjenica kako je to uspjelo tek nakon progona s Cresa. Odijek ovih povijesnih zbivanja i jedina dugoročna pozitivna posljedica progona fratara hrvatske nacionalnosti iz samostana sv. Frane na Cresu je osnivanje samostana Svetog Duha u Zagrebu koji je postao središte Provincije konventualnih franjevaca u Hrvatskoj te mjesto kulturnog, znanstvenog, karitativnog i drugih oblika djelovanja braće sv. Franje. Unatoč teškoćama koje su prošli fratri su ostali vjerni Bogu, Crkvi, svome Redu i narodu kojemu su služili.

Moderator susreta bio je glavni urednik Veritasa – Glasnika sv. Antuna Padovanskoga fra Vladimir Vidović, a na događaju su sudjelovali i provincijal fra Josip Blažević i ravnatelj Leksikografskog zavoda Filip Hamaršek koji su na početku predstavljanja pozdravili okupljene. Osim njih događaju je nazočio i mjesni gvardijan fra Vitomir Glavaš, franjevci konventualci koji su u prethodnih nekoliko dana sudjelovali na Danima trajne formacije u Cresu te drugi, većinom Cresani. Program je glazbeno popratila creska ženska klapa “Teha”.