U CRKVI JE KUCNUO ČAS OBITELJI, NAVJESTITELJICE NADE

1. Draga braćo i sestre danas se slavi Svjetski misijski dan kojeg je prije sedamdeset i pet godina ustanovio papa Pio XI. Taj dan cijelome Božjem narodu doziva u pamet trajnu aktualnost poslanja koje je Krist povjerio svojoj Crkvi, da naviješta evanđelje svim narodima (usp. Mt 28,19). To je poslanje osobito žurno na početku trećeg tisućljeća, ako pogledamo na onaj ogromni dio čovječanstva koji još uvijek ne poznaje ili ne priznaje Krista. Stoga je misija ad gentes, svim narodima, danas više no ikad potrebna.
U sadašnjem trenutku nažalost ne nedostaje opasnih stanja, koja cijelo čovječanstvo drže u tjeskobi. S dubokom žalošću primam bolne i zabrinjavajuće vijesti iz Betlehema, kao i iz gradova Beit Jale i Beit Sahoura. Rat i smrt su došle čak na Trg bazilike Rođenja Našega Gospodina. U Božje ime još jednom ponavljam: nasilje je za sve samo put smrti i uništenja, koji oskvrnjuje Božju svetost i čovjekovo dostojanstvo.
Obiteljima žrtvama nasilja izražavam svoju blizinu u boli, u molitvi i u nadi. One imaju dar življenja u Svetoj Zemlji za Židove, za kršćane i za muslimane. Mora biti zadaća svih da je učine zemljom mira i bratstva.

2. Na negativne poticaje koji se javljaju u svijetu Crkva odgovara jačajući napor oko naviještanja Krista, nade čovjeka i nade svijeta! U tom poslanju nade prvotna je uloga povjerena obiteljima. Ona, uistinu, naviješta evanđelje samim svojim ustrojstvom, jer se temelji na uzajamnom povjerenju i na vjeri u providnost. Obitelj naviješta nadu, jer je mjesto u kojem niče i raste život, putem velikodušnoga i odgovornog ostvarivanja očinstva i majčinstva. Istinska obitelj, utemeljena na braku, sama po sebi je “radosna vijest” svijetu.
U našem dobu, pored toga, sve su brojnije obitelji koje djelatno surađuju u evangelizaciji, bilo u vlastitoj župi i biskupiji, bilo sudjelujući u samoj misiji ad gentes. Da, drage obitelji, u Crkvi je sazrelo vrijeme obitelji, koje je i vrijeme misijske obitelji. Potvrđuje to i današnje proglašenje blaženima bračnih drugova Luigija Beltramea Quattrocchija i Marie Corsini. Njihovu zagovoru, kao i zagovoru Presvete Marije, povjeravamo na osobit način misijsko djelovanje kršćanskih obitelji.

3. Činimo to pred časnim slikom Gospe Loretske, koja je jučer i danas bila među nama pomažući nam na stvarniji način uočiti majčinsku prisutnost Djevice i živjeti duh svete nazaretske obitelji. U tome istom duhu molimo sada molitvu Anđelova pozdravljenja.