Uz zainteresirane građane, časne sestre sv. Križa, bogoslove i studente Katoličkoga bogoslovnog fakultete u Đakovu, predstavljanju je nazočio đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, nadbiskup u miru Marin Srakić, pomoćni biskup Ivan Ćurić, gradonačelnica Iloka Marina Budimir, scenarist filma, vukovarski župnik i dekan fra Ivica Jagodić, vukovarski i otočki franjevci te svećenici koji djeluju u središnjim nadbiskupijskim ustanovama. Sve njih okupljene u Dvorani biskupa A. Mandića pozdravio je dekan KBF-a prof. dr. Vladimir Dugalić. Spomenuo je istraživanje provedeno na razini osječkog Sveučilišta prije tri godine, koje je pokazalo poraznu činjenicu da mlade generacije ne znaju da se Domovinski rat uopće dogodio. „Zato je dobro da imamo knjige, monografije, dokumentarne filmove koji ipak ostaju svjedočanstvo vremena i mladim generacijama prenose jednu opomenu da se to više ne ponovi“, rekao je dekan Dugalić. Govorio je o životnom putu fra Marka, podsjetivši na dan progonstva Iločana, 17. listopada 1991. U samostanskom dvorištu fra Marko je toga dana molio i blagoslivljao prognane koji su se sklonili u samostan, sve dok se nisu ukrcali u kamione, a on je ostao sa starijim i bolesnim vjernicima. Upravo u tim trenutcima primio je još jednu potresnu vijest, da su mu oca i brata srpske paravojne trupe odvele iz Vukovara te da su nestali. Zaključio je kako je fra Marko tih ratnih godina hrabro svjedočio i uistinu pokazao snagu pastira.

Okupljene je pozdravio i scenarist filma, fra Ivica Jagodić, zahvalivši na odazivu. Rekao je kako je film nastao u zajedništvu s produkcijom Design studija D iz Vinkovaca, na čelu s redateljem i producentom Darkom Puharićem. „Ovo je drugi film trilogije; prvi je bio o vukovarskim franjevcima u Domovinskom ratu, a treći će biti o fra Marku Kuroltu, koji je spašavao vukovarsko blago, čime će biti završena trilogija kojom smo željeli otrgnuti od zaborava neke važne činjenice“, rekao je fra Ivica te zaključio: „Film je nastao na temelju živoga svjedočanstva, među ostalim i nadbiskupa Srakića, koji je govorio iz osobnog iskustva, ali i ostalih svjedoka: kako nekih većih dužnosnika toga vremena, tako i onih jednostavnih i skromnih ljudi, koji su u tom vremenu bili oko patera Marka, a koji su dali puninu ovom filmu“.

Okupljeni su potom pogledali film koji prikazuje fra Marka koji je tijekom Domovinskog rata ostao uz svoj narod u Iloku. Unatoč svim poteškoćama ostao je dosljedan, živeći misiju pastira, dajući potporu i pomoć, dijeleći sudbinu svoga naroda. Jedini je katolički svećenik koji je ostao u istočnoj Slavoniji i Srijemu tijekom sedmogodišnje okupacije toga područja. Bio je zaštitnik onih koji su ostali u Iloku, kao riječ i utjeha, no iznad svega kao nada. Na prvom su mu mjestu bili ljudi s kojima je trebao živjeti i kojima je pomagao.

Nakon projekcije okupljenima se obratila iločka gradonačelnica Marina Budimir, zahvaljujući svima koji su dali svoj doprinos snimanju ovoga filma. „Želim da prenesete zahvalu svim žiteljima Đakova, jer upravo je Đakovo jedan od prvih hrvatskih gradova koji su dočekali moje prognane Iločane. Zahvalite im uime svih građana Iloka i mene kao gradonačelnice na njihovoj dobrodošlici, podršci i pomoći koju su dali mojim Iločanima koji su 91. morali napustiti svoj grad. Doista sam ponosna što je u našem gradu živio i djelovao i pater Marko koji nam svima može biti izuzetan primjer kako biti dobar vjernik. Mislim da smo svi pozvani biti ovako hrabri, odani svojoj vjeri, uzdati se u Gospodina kao što se o. Marko uzdao i svjedočiti ljubav baš na način na koji je on svjedočio – prema svima jednako. Učimo iz njegovog primjera“, rekla je gradonačelnica Budimir, dodavši: „Pater Marko svima nam je ostao u srcu. Voljela bih da nađemo njegovog oca i brata pa da ih dostojno pokopamo. Mislim da smo mu to dužni i nadam se da ćemo u tome uspjeti“.

Na izlazu svi su posjetitelji za uspomenu dobili magnet s likom fra Marka.

Fra Marko Ignac Malović rođen je 11. listopada 1946. godine u Domašincu, župa Dekanovec u Međimurju, u uzornoj katoličkoj obitelji od oca Lovre i majke Cecilije, rođene Ovčar. Odrastao je u Vukovaru, uz brata Peru koji je u ratnom vihoru Domovinskog rata nestao zajedno s ocem Lovrom, zatim uz sestre Mariju i Ceciliju koje su udane te uz još dvije sestre koje su kao medicinske sestre redovnice Družbe Kćeri milosrđa – s. Maksimilijanu i s. Laurenciju. Još dok je bio dječak cijela obitelj je doselila u Vukovar, gdje je završio osnovnu školu. Odmalena je bio ministrant, a povezanost s franjevcima bila mu je poticaj za odabir redovničkog života. Nakon osnovne škole odlazi u franjevačko sjemenište u Zagrebu i nastavlja školovanje u franjevačkoj gimnaziji. U novicijat Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda stupio je 25. kolovoza 1963. godine u Cerniku, kada dobiva redovničko ime fra Marko. Nakon godine novicijata, 26. kolovoza 1964. godine položio je prve redovničke zavjete. Svečane redovničke zavjete položio je 8. prosinca 1969. godine u Vukovaru, a za svećenika je zaređen 25. lipnja 1972. godine u Zagrebu.

Kao svećenik bio je na službi u Zagrebu, Bjelovaru, Našicama, Trsatu i Virovitici. Od početka velikosrpske agresije 1990. godine te za vrijeme cijeloga Domovinskoga rata i mirne reintegracije hrvatskoga Podunavlja, u čemu je fra Marko dao značajan doprinos, sve do 2005., bio je u Iloku. Nakon toga bio je još u Bjelovaru, Virovitici, Varaždinu i Slavonskom Brodu.

Na prijedlog nadbiskupa Marina Srakića, papa Ivan Pavao II. podijelio mu je 1999. godine crkveno odlikovanje Pro Ecclesia et Pontifice za njegovo svećeničko i redovničko djelovanje i evanđeosko svjedočenje u teškim ratnim i poratnim godinama, a predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman 1997. godine odlikovao ga je Redom Danice Hrvatske s likom Katarine Zrinske i 1999. godine Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića. Gradsko vijeće Grada Iloka dodijelilo mu je Povelju Grada Iloka kojom ga je proglasilo Počasnim građaninom Grada Iloka u znak „zahvalnosti za duhovnu i inu potporu građanima Iloka u vrijeme Domovinskoga rata, a potom i u danima povratka prognanih Iločana”.

Fra Marko je preminuo u Slavonskom Brodu 16. rujna 2018. u 72. godini života, 56. redovništva i 47. svećeništva. Ukopan je na starom groblju u Vukovaru.