U Dobranju predstavljena knjiga „Dobranjski rodoslov“

Knjiga se sastoji od tri dijela. Izrađena rodoslovlja oko 100 obitelji smještena su na desnim stranicama knjige, na lijevim stranicama su opisi cvjetova hrvatske flore, a treći dio knjige su don Ivanove nedjeljne misli za sva tri ciklusa liturgijskih godina.

Nakladnik je Izdavačka kuća Bošković, a knjiga se može nabaviti u župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja.

Pred brojnim Dobranjčanima o knjizi je govorio prof. dr. don Mladen Parlov. Naglasio je da su se „nekad rodbinski odnosi dobro poznavali i usmeno se prenosili mlađim naraštajima. Rodbina se posjećivala i ugošćivala u danima radosti i tuge: blagdani i derneci, svatovi i sprovodi… Trebalo je mladima kazati s kim su u srodstvu do u nekoliko koljena, koga moraju posebno poštivati i koga ne mogu ženiti“, kazao je don Mladen.

Rekao je da knjiga prati razvoj između 10 i 14 naraštaja iz svih deset prezimena koja i danas u mjestu postoje. „Temelj na koji se nastavlja daljnje tkanje obiteljskog stabla svakako su popisi pučanstva iz 1725. i 1727. godine. Naredio ih je splitski nadbiskup Ivan Krstitelj Laghi, upravo nakon oslobađanja od osmanlijske okupacije i završenog novog doseljenja stanovništva. Popis je proveo župnik glagoljaš i ispisao ga pismom hrvatske glagoljice. Iz njegova popisa prenesena su imena osoba iz prvih dviju generacija, koje se nalaze na početku svake stranice rodoslovlja. Podaci o narednim naraštajima prikupljeni su iz matičnih knjiga i stanja duša te iz razgovora s današnjim članovima njihovih obitelji“, poručio je predstavljač.

Zadnja stranica rodoslovlja posvećena je dobranjskim župnicima jer su i oni bili, ne samo aktivni stanovnici, nego i predvodnici Župe sv. Ivana Krstitelja tijekom proteklih nekoliko stoljeća.

„Obiteljsko porijeklo podatak je koji će zanimati mnoge, od mlađih do starijih članova neke obitelji. Baština je to koju treba sačuvati od zaborava jer oplemenjuje, širi vidike, ali i dotiče emocije. Hrvati su se tijekom stoljeća susretali s iseljavanjem iz domovine ili pak iz jednog mjesta u drugo. Obiteljske su se linije isprepletale i širile novim krajevima, a ponekad se pokoji kraj i ‘izgubio iz vida’“, kazao je don Mladen.

U predgovoru knjige don Ivan je istaknuo da su knjigu „ispisale brojne dobranjske obitelji koje su kroz protekla tri stoljeća bile otvorene životu na tomu lijepom i skromnom komadiću zemlje Hrvatske. Ja sam samo prikupio njihova imena i posložio ih na 100 ogranaka čarobnog stabla života, nalik ovomu što se u svojoj raskoši smjestilo na naslovnicu knjige. Još su mnogi ogranci onih obitelji koje su se nastavile dalje seliti prema Buškom Blatu i Livnu, već oko 1780. godine, i to radi sušnih godina, gladi i bolesti“, napisao je autor knjige.

Danas u Dobranjama žive obitelji Ančić, Božina, Burazin, Ćubelić, Ivanković, Lerotić, Milardović, Vrlić, Vujević i Vuletić. Od toga su troji Milardovići i dvoji Lerotići, tzv. Gornji i Donji, a razvili su se iz zasebnih obitelji nakon doseljenja. Na taj zaključak upućuje i sam njihov smještaj. Naime, jedni su na jednoj, a drugi na drugoj strani sela, a u knjizi o stanju duša za 1725. godinu zapisane su dvije obitelji Lerotić i tri Milardović koje su preci današnjima.

„Podatke o obiteljima i njihovim članovima, koji su rođeni zadnjih pedesetak godina, prikupljao sam kroz razgovor s njihovom rodbinom. To mi je bio najugodniji dio posla. Zanimljivi su arhivski spisi koji u prašnjavim knjigama čuvaju imena naših predaka, ali je mnogo ljepše razgovarati sa živim ljudima. Sugovornici su mi priskrbili i neke svoje obiteljske fotografije. Druge sam fotografije osobno snimio, a mnoge sam skinuo s interneta i web stranice: dobranje.hr“, zaključio je don Ivan.

Recenzent prof. Dušan Vuletić napisao je da je svako rodoslovno stablo smješteno u okvir prezimena kojem pripada. „Autor daje mnoštvo zanimljivih detalja o važnosti imena i prezimena u prošlosti i danas. Objašnjava kako su se ljudi, otkada postoje, oslovljavali imenima, dok su se prezimena kod mnogih naroda pojavila prije nekoliko stoljeća. Na hrvatskim i drugim europskim kršćanskim prostorima prezime se navodi uz ime od 16. stoljeća, odnosno od Tridentskog koncila (1545. – 1563.), kad se uvode i matične knjige rođenih, umrlih i vjenčanih. Autor opisuje kako su i po kojoj su osnovi nastajala prezimena. Neka su nastala od osobnih imena, neka na temelju nekih obilježja pojedinaca ili posla kojim se osoba bavila. Prezime otkriva povijest, pripadnost i širi identitet svakog pojedinca.

Današnje shvaćanje prezimena sasvim je drugačije. S prezimenom se čovjek rađa, prezime mu je jednostavno određeno, stoga se rijetko pitamo o njegovu značenju i korijenu. Autor pokazuje kako se svako dobranjsko prezime postupno oblikovalo ili razvijalo dok nije dobilo konačni oblik tzv. Jozefinskim patentom iz 1780. godine kojim je tadašnja država propisala obvezno korištenja stalnog prezimena“, napisao je prof. Vuletić.

Dodao je da su razrađena rodoslovna stabla najzanimljiviji dio knjige. „Broj naraštaja u svakom stablu varira od deset do četrnaest. Polazeći od korijena, od prve poznate osobe određenoga stabla, nabrajaju se daljnji naraštaji, sve do danas. To je dragocjena ‘enciklopedija’ predaka i potomaka koje autor otima zaboravu. Pogledom na svoje obiteljsko stablo moći ćete se u duhu sjediniti sa svim svojim bližim i daljnjim rođacima, sa svim izdancima svojega obiteljskog stabla. Pronaći ćete svoje korijene, svoj identitet. A to je danas osobito važno jer suvremena medijska kultura briše razlike, briše identitet i povijest, svodeći nas na bezimeno mnoštvo“, navodi recenzent Vuletić.

„Vjerujemo da je ovo djelo svojevrstan spomen, ali ne u smislu običnog sjećanja koje se brzo i lako zaboravlja. To nije samo sjećanje na prošlost, nego oživljavanje prošlosti koja oblikuje našu sadašnjost, iz koje nastaje budućnost. Takvo nas sjećanje izgrađuje kao ljude koji znaju tko su, komu pripadaju, odakle potječu“, zaključio je.

Predstavili su se i predstavnici odseljenih obitelji Dobranjčana na prostranstva Bosne i Hercegovine (Ivankovići, Milardovići, Vrlić-Čelar…). Izrazili su radost i zahvalnost što mogu slaviti taj događaj na mjestu s kojeg su njihovi predci odselili prije više od 200 godina.

Na kraju je autor knjige poručio da je Dobranje imalo najviše stanovnika neposredno prije Drugoga svjetskog rata, njih gotovo tisuću. „Nažalost, u tom ratu poginulo je skoro 60 naših mladih ljudi, hrvatskih vojnika. Broj onih koji ovdje žive potom se stalno smanjuje, da bi ih u zadnjem popisu pučanstva, od 2021. godine, bilo manje od stotinu. Međutim, uz veće blagdane i druga slavlja, ovo se mjesto ispuni životom i radosnim susretima odseljenih. A to znači samo jedno: Dobranje mogu napustiti naši koraci, ali ne i naša srca!“, zaključio je autor don Ivan.