Taj spomen-dan uveden je godine 2001. i nosio je naziv „Dan drvarskih mučenika“ – u spomen na drvarskog župnika Waldemara Maksimilijana Nestora koji je toga 27. srpnja 1941. mučki ubijen zajedno sa skupinom svojih vjernika vraćajući se s hodočašća sv. Ani iz Knina – a od 2008., odredbom banjolučkog biskupa Franje Komarice, komemoracija mijenja ime u „Dan molitvenog sjećanja na mučenike i žrtve Banjolučke biskupije“, i tako postaje biskupijska komemoracija. Molitveni program u privremenom župnom bogoslužnom prostoru u Drvaru počeo je pobožnošću križnog puta mučenika koji je predvodio banjolučki župnik Žarko Vladislav Ošap, koji je kao nekadašnji drvarski župnik potaknuo i pokrenuo tu komemoraciju u Drvaru. Potom je svečano misno slavlje predvodio apostolski nuncij u BiH nadbiskup Luigi Pezzuto, u zajedništvu s biskupom Komaricom i sedmoricom svećenika. Na misi je pjevalo 30-ak služavki Malog Isusa Splitske provincije kojima je to bio svršetak sedmodnevnih duhovnih vježbi održanih u Žabljaku kod Livna.

Na misu su, osim domaćih vjernika pristigli i vjernici iz Zagreba, Banje Luke, Bihaća, Bosanskoga Grahova, Livna, Knina, Siverića, Drniša, Imotskog a iz Cetinske krajine pristigli su u tradicionalnim narodnim nošnjama. U Drvar je stigao i novi veleposlanik Republike Hrvatske u BiH Ivan Sabolić u pratnji supruge kao i konzul Republike Hrvatske u Livnu Tomislav Vrdoljak. Bili su tu i predstavnici vlasti Hercegbosanske županije na čelu s predsjednikom Vlade Ivanom Jozićem i predsjednikom Skupštine Jozom Ćosićem, kao i izaslanstvo Grada Knina.

Na početku mise domaći župnik don Davor Klečina u kratkim crtama predstavio je veliko stradanje Katoličke Crkve i hrvatskog naroda na području zapadne Bosne i istočne Like koje je u II. svjetskom ratu započelo 27. srpnja 1941. ubojstvom drvarskog župnika Nestora i hodočasnika a kulminiralo idućih dana i tjedana. Povijesna je činjenica da su do kraja II. svjetskog rata Katolička Crkva i Hrvati bili doslovce iskorijenjeni s toga širokog područja – od Ključa do Knina, i od Livna do Bihaća i Gospića, i tako kroz idućih 50 godina, sve do svršetka Domovinskog rata kada se dogodio blagi oporavak. A trojica susjednih župnika – drvarski Waldemar Maksimilijan Nestor, grahovski Juraj Gospodnetić i krnjeuški Krešimir Barišić – bili su svećenici prvomučenici na čelu velike kolone od više od 600 svećenika, redovnika, redovnica, bogoslova i sjemeništaraca koji su ubijeni i nastrdali u II. svjetskom ratu i poraću na području bivše države.

U homiliji nuncij Pezzuto govorio je o vrijednostima kršćanskog mučeništva ali i svakodnevnog krćanskog svjedočanstva, te naglasio da bi kršćanski mučenici svim naraštajima krćana trebali biti uzor i primjer u svjedočenju Krista i evanđeoskih vrednota. Nuncij je također istaknuo da Bog ne traži od svih kršćana krvno svjedočanstvo, nego da postoji raznolikost svjedočenja što ne ovisi o izboru pojedinaca nego je to dar Božji.

Nakon mise svi su se uputili pred obnovljeni spomen-križ poginulih hrvatskih branitelja koji su nedavno obnovili članovi drvarske podružnice Udruge branitelja HVO-a uz pomoć braniteljske udruge iz Livna, gdje su izaslanstva položila vijence i svijeće a potom je biskup Komarica predvodio molitvu odrješenja za pokojne.

U Drvaru se 27. srpnja još uvijek slavi kao Dan ustanka, pa je prošle godine taj datum izabran kao Dan općine. U isto vrijeme dok se održavala komemoracija za mučenike u crkvi, sljedbenici tzv. antifašizma s druge strane ceste polagali su vijence kod partizanskog spomenika, pokušavajući neuspješno provocirati i ometati katoličku komemoraciju puštajući s razglasa, glasnije nego ikad, partizanske pjesme i one koje veličaju kult Titove osobe.

Po svršetku komemoracije svi su se iz crkve uputili na zemljište s pratećim objektom koje je župa Drvar, uz pomoć brojnih dobročinitelja, kupila prošle godine i gdje je planirana izgradnja novoga župnog pastoralnog centra. Obred blagoslova zemljišta predvodio je nuncij Pezzuto koji je zahvalio biskupu Komarici, župniku Klečini i svim župljanima u Drvaru na svemu što su dosad učinili po tom pitanju i ohrabrio ih u novim koracima i poduhvatima koje planiraju poduzeti, kako bi se ispravila dugogodišnja nepravda koju općinske vlasti čine prema svojm sugrađanima katolicima, i kako bi katolički vjernici u tome gradu napokon dobili doličan i prikladan prostor za svoje brojne duhovne i druge društvene aktivnosti.