Redovnice i redovnici do katedrale su došli u procesiji s upaljenim svijećama koje je u zbornoj crkvi dubrovačkog zaštitnika sv. Vlaha blagoslovio dubrovački biskup.

„Zahvalni smo što u ovom slavlju radosti u Kristu gledamo milost redovničkog lica Dubrovačke biskupije“, kazao je uvodno predavač Boras. „Zahvalni smo što na njemu vidimo ljepotu raznih karizmi, tragove obnove i svježine, vidimo djela ljubavi, milosrđa i izgaranja za čovjeka; vidimo brige, bore i rane. Danas molimo Duha koji nas liječi i jača, koji svojoj Crkvi daruje novo svjetlo“, rekao je te pozvao okupljene da na ovaj dan sagledaju svoj redovnički život kao i život svoje redovničke zajednice te doprinos svetosti mjesne Crkve.

Govoreći o potrebi imanja snova skrenuo je pozornost na to kako je redovništvo san svih okupljenih jer su se za njega odlučili. Razmišljajući o tome što se dogodilo s tim snom u životu svakoga od njih s obzirom na rutinu života koja se s vremenom pojavljuje i razne druge razloge, predavač je naglasio važnost povezanosti s Kristom kako bi se taj san stalno obnavljao. Samostani bi trebali biti mjesta radosnog življenja, a redovnici sanjari koji daju Crkvi krila, poručio je.

Gvardijan Boras dotaknuo se i pitanja nedostatka redovničkih zvanja te govorio o posebnostima redovničkog života u ovom vremenu. Spomenuo je i kako se može dogoditi unutar redovničkih zajednica da se neke osobe možda osjete manje vrijedne zbog posla kojeg obavljaju, te u širem smislu da svakoga može dotaknuti i osjećaj da su beskorisni i nevažni jer kao da nisu nikome potrebni. Istaknuo je ulogu karizme svake redovničke zajednice kao zajedničkog dobra cijele zajednice na čemu svi participiraju. Redovnički poziv je dar čiste i nesebične Božje ljubavi, a redovništvo je put radosti života ispunjenog smislom i srećom u življenju za Boga, zaključio je.

Propovijedajući na misi u dubrovačkoj katedrali biskup Uzinić stavio je naglasak na zajedništvo ističući da redovnice i redovnici nisu poslani kao pojedinci nego kao zajednica. Kazao je i kako je Božja riječ temelj redovničkog života te da ju je važno zajedno u molitvi čitati jer ona gradi zajedništvo.

Jedni bez drugih ne možemo, ali zajedno možemo dosta; karizma je dar zajednici i živi se u zajedništvu; ekipe su snažne zbog zajedništva; Crkva je zajedništvo u kojoj redovničke zajednice imaju svoje mjesto, naveo je biskup samo neke misli koje su se čule tijekom proslave Dana posvećenog života u Dubrovniku. Povezao je to s ulomkom o obraćenju sv. Pavla. „Nije Pavao progonio pojedinca, on je progonio zajednicu, progonio je Crkvu“, rekao je biskup o onome što je činio Pavao dok je bio Savao.

„Onaj tko vidi Crkvu, tko vidi crkvenu zajednicu on vidi Isusa Krista. Isus Krist je prisutan u njoj. On koji je živio u Nazaretu, koji je hodao Galilejom navješćujući i objavljujući siromašnima i odbačenima ovoga svijeta Božje kraljevstvo, koji je ubijen, umro, uskrsnuo, nastavlja živjeti – živ je – u zajednici Crkve. I preko zajednice Crkve nastavlja svoje poslanje objave Božje radosne vijesti ljubavi prema svakom čovjeku, osobito prema odbačenima. U jedanaestorici, koji su simbol svih nas, nastavlja svoje poslanje. I želimo li nastaviti biti svjedoci Isus Krista možemo i moramo, ne samo kao pojedinci nego kao članovi svojih zajednica, to činiti“, kazao je biskup Uzinić.

Podsjetio je na Godinu posvećenog života koja se prije nekoliko godina slavila u Crkvi i na pismo koje je papa Franjo tada napisao, te evocirao neke misli o zajedništvu. Redovničke zajednice bi trebale biti odraz onoga što je Crkva, te pomagati Crkvi da ona bude kuća Božja. Biskup je naglasio i ‘prekaljenost u zajedništvu’, koja bi se trebala osjetiti u redovništvu. Redovnici su pozvani pružiti konkretni model zajedništva, oni su prvi koji bi trebali biti svjesni onoga što svi kršćani trebaju postati; življenje zajedništva se počinje od vlastite redovničke zajednice, vlastite redovničke kuće pa onda se to dalje širi, neke su od izrečenih poruka.

Biskup je zahvalio svim redovnicama i redovnicima na svemu što čine na području biskupije te na primjeru pokazao što bi se možda moglo učiniti zajedništvom svih zajednica. U življenju evanđelja nema konkurencije, biskupija je Crkva svih nas, nije ona samo Crkva dijecezanskih svećenika, ustvrdio je biskup Uzinić. Dodao je i da su svi pozvani moliti i za jedinstvo cijele Crkve jer Isus Krist raspeti i uskrsli povezuje sve kršćane.

I sv. Pavlu, blagdan čijeg obraćenja se slavio, Isus se očitovao u životu tadašnje crkvene zajednice po tome što je bila zajednica i u kojoj je on prepoznao Krista živa. „To želim i vašim zajednicama i cijeloj Crkvi, da po njima Krist bude prepoznat od ljudi našeg vremena“, poželio je biskup na kraju homilije.

Liturgijsko pjevanje predvodile su dominikanke s Korčule, a cijelo slavlje animirale su sestre i braća redovnici iz većine redovničkih zajednica koje djeluju na području biskupije.

Susret je organiziralo Vijeće za posvećeni život Dubrovačke biskupije s pročelnikom fra Stankom Dodigom koji je na početku uputio riječi pozdrava i dobrodošlice, a na kraju zahvalio svim sudionicima.

Dan posvećenog života u Dubrovniku proslavlja se ranije kako se ne bi proslava preklapala s otvorenjem Feste sv. Vlaha.