U hvalospjevu "Veliča" Marija slavi čudesno Djelo Božje

Uvodno biblijsko čitanje: “Tada Marija reče: #!Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom” (Lk 1,46-48).

1. Nadahnjujući se starozavjetnom baštinom, s hvalospjevom Veliča Marija slavi čudesa koja je Bog u njoj izvršio. Hvalospjev je Djevičin odgovor na otajstvo Navještenja: anđeo ju je pozvao na radost, sad Marija izražava klicanje svoga duha u Bogu Spasitelju. Njezina se radost rađa iz osobnog doživljaja dobrohotnog pogleda koji je Bog upravio njoj, stvoru siromašnom i bez utjecaja u povijesti.
S izričajem Veliča, latinskom verzijom grčke riječi istoga značenja, slavi se veličina Boga koji s anđelovim navještenjem otkriva svoju svemoć nadmašujući očekivanja i nade savezničkog naroda i također najplemenitije želje ljudske duše.
Pred Gospodinom, moćnim i milosrdnim, Marija izražava osjećaj vlastite malenosti: “Veliča duša moja Gospodina i klikće duh moj u Bogu mome Spasitelju što pogleda na neznatnost službenice svoje” (Lk 1,47-48). Dreka riječ “tapeinosis” vjerojatno je preuzeta iz hvalospjeva Ane, Samuelove majke. U njemu su pokazani “poniženje” i “bijeda” žene nerotkinje (usp. 1 Sam 1,11), koja svoju bol povjerava Gospodinu. Sličnim izričajem Marija obznanjuje svoj položaj siromaštva i svijest da je mala pred Bogom koji je, nezasluženom odlukom, svrnuo svoj pogled na nju, poniznu nazaretsku djevojku, pozvavši je postati Mesijinom majkom.
2. Rijeei “odsad će me svi naraštaji zvati blaženom” (Lk 1,48) kreću od činjenice da je Elizabeta prva prozvala Mariju “blaženom” (Lk 1,45). Ne bez odvažnosti, hvalospjev naviješta da ae se isto proglašenje protezati i širiti nezaustavljivim dinamizmom. Istodobno on svjedoči posebno štovanje Isusove Majke, prisutno u kršćanskoj zajednici od prvoga stoljeća. Veliča sačinjava novost različitih izričaja štovanja, prenošenih iz naraštaja u naraštaj kojima Crkva očituje svoju ljubav prema nazaretskoj Djevici.
3. “Velika mi djela učini Svesilni i sveto je Ime njegovo! Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje” (Lk 1,49-50).
Koja su to “velika djela” koja je Svesilni ueinio u Mariji? Izričaj potječe iz Staroga Zavjeta gdje naznačuje oslobođenje izraelskog naroda iz Egipta i Babilona. U Veliča on se odnosi na tajanstveni događaj djevičanskog Isusova začeća koje se dogodilo u Nazaretu nakon anđelova navještenja.
U Veliča, hvalospjevu doista teološkom jer otkriva Marijino iskustvo susreta s Bogom, Bog nije samo Svemogući kojemu ništa nije nemoguće, kako je to izjavio Gabrijel (usp. Lk 1,37), nego je i Milosrdan, sposoban za nježnost i vjernost prema svakom ljudskom biću.
4. “Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne” (Lk 1,51-53).
Svojim mudrosnim čitanjem povijesti, Marija nas uvodi otkrivati mjerila tajanstvenog Božjeg djelovanja. On, okrenuvši sudove svijeta, dolazi u pomoć siromašnima i malenima, na štetu bogatih i moćnih i, na čudnovat način, obasiplje dobrima ponizne koji mu povjeravaju svoj život (usp. Redemptoris Mater, 37).
Te riječi hvalospjeva, dok nam u Mariji pokazuju stvarni i uzvišeni uzor, daju nam shvatiti da je nadasve poniznost srca ona koja privlači Božju dobrohotnost.
5. Konačno, hvalospjev uzvisuje izvršenje Božjeg obećanja i vjernosti prema izabranom narodu: “Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeća ocima našim, prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka” (Lk 1,54-55).
Obasuta božanskim darovima, Marija ne zaustavlja svoj pogled na sebi samoj, nego shvaća da su ti darovi očitovanje Božjeg milosrđa prema cijelom svom narodu. U njoj Bog izvršava svoja obećanja s preobilnom vjernošću i velikodušnošću.
Nadahnut Starim zavjetom i duhovnošću Kćeri sionske, Veliča nadvisuje proročke tekstove iz kojih proizlazi, otkrivajući u “milosti punoj” početak Božjega zahvata koji nadvisuje mesijanske nade Izraelove: otajstvo svetog Utjelovljenja Riječi.