Otkrivanje je animirala Dorotea Maroević Ćaleta. Svečanost otkrivanja animirao je katedralni ‘Zbor sv. Cecilije’ koji je otpjevao himnu sv. Prošpera. Potom je Kuzma Kovačić, uz pomoć župnika Tonija Plenkovića, otkrio spomenik.

Akademik Radoslav Tomić iznio je stručno mišljenje o ovoj temi i događaju, pa je, između ostaloga, kazao: „Kad bi se ubrzo, ja se nadam, počela pisati knjiga o hvarskoj katedrali, onda bi Kuzma Kovačić u toj knjizi dobio jedno važno mjesto. Jer, on je nakon srednjovjekovnog i baroknog razdoblja, u našem vremenu u katedrali ostavio najviše traga. Vjerujem da će tih tragova biti još. On je s hvarskom katedralom, svojim djelima u hvarskoj katedrali, proslavio samoga sebe i grad Hvar. Započeo je s glasovitim ulaznim vratnicima koje su u modernoj i suvremenoj hrvatskoj umjetnosti izazvale takav odjek koji se rijetko može sresti. One se mogu usporediti s glasovitom Dulčićevom freskom u Crkvi Gospe od zdravlja u Splitu. Nakon vratnica izradio je novi oltar ispred staroga. Slijedile su dvije biste glasovitih pjesnika Petra Hektorovića i Hanibala Lucića. I, evo, danas ispred nas je portretna bista svetog Prospera, sveca čije su relikvije iz Priscilnih katakombi došle u grad Hvar 1671. godine, zaslugom vrlo uvaženog biskupa Ivana II. Andreisa Trogiranina. Tri godine nakon toga sv. Prošper je postao službeni suzaštitnik Hvarske biskupije, župe i grada Hvara. Slijedilo je uređenje njegova oltara i sarkofaga. Najprije je bio jedan stari drveni koji je 1674. izradio jedan mletački kipar. Nakon toga došlo je novo uređenje u 19. stoljeću, kada je izrađena srebrena bista svetoga Prospera. Poprsje koje ovdje u luneti vidite izravno asocira na bistu koja je izrađena prije više od 100 godina. Ona je autentično svjedočanstvo kako su sv. Prošpera zamišljali ondašnji hvarski naručitelji i zlatari koji su je izradili. Treba spomenuti da je u hvarskoj katedrali podignuta kapela posvećena svetom Prosperu. U njoj nema nikakve barokne biste ili portreta koji bi prikazivao sv. Prošpera. Na oltaru je izložen sarkofag sa svetim vratnicama i dva alegorijska kipa vjere i snage. A ovaj Kuzmin kip koji stoji na pročelju katedrale, na luneti, ispod zvonika, putokaz je prema toj kapeli i svečevim relikvijama koje smo danas vidjeli, jer je sarkofag bio otvoren“.

Akademik Tomić napomenuo je kako se akademik Kovačić sa svojim prijateljem kiparom Krešimirom Tomasovićem bavi izradom još dva rada za hvarsku katedralu, a to su krstionica i uskrsni svijećnjak.

„Mogli bismo reći da su interijer i eksterijer katedrale Kuzmino trenutačno i suženo radno polje. Iako se njegov opus proteže od Zagreba do Bosne i Kotora i dalmatinskih prostora on najradosnije radi za svoj grad Hvar kojeg neizmjerno voli i koji nikad nije ni napustio. Zanimljivo je da Kuzma nije promijenio legitimaciju. Njegova osobna karta još i danas ima adresu Hvara. On će glasovati u Hvaru. Prema tome on nikad nije otišao iz Hvara. To je veoma rijetka pojava, jer on živi u Splitu, afirmirao se u Splitu, i u cijeloj Hrvatskoj, pa i izvan nje. Ali, ta njegova korijenska povezanost s Hvarom nije samo povezanost uz more i ovaj pejzaž, krajolik i uz ovu pjacu, na kojoj se večeras nalazimo, nego u prvom redu to je vezano upravo uz tu sakralnu dimenziju, uz tu svetu prošlost iz koje je Kuzma Kovačič ponikao. Kad je počeo to nije bilo do kraja jasno. Ali što su godine više prolazile i što je više radio, sve se više pokazivalo da je njegova umjetnička dimenzija izrasla iz te duhovne povezanosti s katoličanstvom, koje je zapravo izravna i suštinska odrednica njegove ličnosti i njegovog umjetničkog stvaralaštva. I taj mali kip svetoga Prospera koji se tako spretno uklopio u lunetu, koja je tu stajala prazna, sada nadopunja ikonografiju hvarskih svetaca. S jedne strane je sveti Stjepan papa, svetac kojemu je posvećena katedrala i čiji se lik nalazi na glavnoj pali na glavnom oltaru, i ovdje, s druge strane, sveti Prosper suzaštitnik. Možemo reći da je čak i taj raspored likova usklađen sa smislom i sadržajem hvarske katedrale. Jedno je patron, jedno je  zaštitnik biskupije  i same crkve sveti Stjepan papa, a ovdje je novi svetac koji je došao u 17. stoljeću i koji je postao suzaštitnik grada i suzaštitnik cijele Hvarske komune. Čestitao bih naručiteljima i to odsutnom biskupu Petru Paliću koji je započeo tu inicijativu, župniku don Toniju Plenkoviću, bez čije svakodnevne skrbi i žudnje da se kip privede kraju ne bi se završio i Kuzmi Kovačiću koji je s velikom radošću prihvatio tu narudžbu i koji ju je priveo, nadam se, na zadovoljstvo sviju nas i, nadam se, na zadovoljstvo svetoga Prošpera koji je konačno na pročelju katedrale dobio svoj lik, kojeg ćemo moći gledati i koji će nas sve, koji dođemo ispred pročelja ove crkve, pozvati da uđemo u crkvu. Ne da stanemo tu ispred nje nego da uđemo unutra i da krenemo prema kapeli svetoga Prospera gdje se na oltaru čuvaju njegove relikvije i gdje dvije alegorijske figure snage i vjere čvrsto bdiju nad njegovom starinom, nad njegovom svetom ličnošću i nad svima nama koji mu se u Hvaru rado odazivamo i vrlo rado mu dolazimo“, zaključio je akademik Tomić.

Akademik Kovačić u svom je obraćanju rekao: „Kao Hvaraninu, velika mi je čast što sam imao priliku na kraju Godine sv. Prošpera pridonijeti jubilarnoj proslavi zaštitnika našega grada, 350. obljetnici dolaska relikvija sv. Prošpera u Hvar, izvedbom njegova kipa kojega večeras otkrivamo postavljenoga u luneti malih vrata naše katedrale. Kip sam oblikovao prema srebrenom relikvijaru – poprsju iz katedrale iz 19. stoljeća, koje nam pokazuje zamišljeni svečev lik, ali preoblikovanom za novo tvorivo, kamen, i novu namjenu. Raduje me što sam nakon trideset godina mogao opet dati kiparski prilog obnovi i uresu naše katedrale, prisjećajući se rada na vratnicama, oltaru i kipovima Hanibala Lucića i Petra Hektorovića, onih slavnih dana uspostave samostalne hrvatske države, kad me naš ondašnji župnik don Joško Šantić kao mladog kipara pozvao to napraviti. Tada smo, zapravo, započeli obnovu sakralne umjetnosti u slobodnoj Hrvatskoj. Zahvaljujući na tome don Jošku i biskupu Štambuku, zahvaljujem za ovaj poziv i povjerenje biskupu Petru Paliću i župniku Toniju Plenkoviću. Velika je radost čovjeku u svome zavičaju, u crkvi svoga djetinjstva u kojoj je bio ministrant i slavio slavlja sv. Prošpera dočekati ovakav čas. Nadam se da će ovaj kip, zahvala našem zaštitniku biti na čast našoj župi i gradu, a sve na slavu Božju. U ovoj prigodi posebno želim zahvaliti i na ovoj izvrsnoj kiparskoj suradnji prijatelju i dugogodišnjem suradniku Krešimiru Tomasoviću, majstoru kamena, s kojim sam surađivao u mnogim pothvatima, a spomenut ću tek oltar naše katedrale, spomenik papi Ivanu Pavlu II. i veliki kameni Reljef hrvatskih mučenika u crkvi na Udbini. Hvala Anti Bogdanoviću i njegovoj kamenoklesarskoj radionici u Omišu na pomoći. I hvala svima koji ste došli proslaviti s nama ovaj radosni čas“.

Nakon toga katedralni zbor sv. Cecilije otpjevao je pjesmu „Zastava nas sveta vodi“.

Na kraju je župnik don Toni Plenković rekao: „Kad se prošle godine, na početku Godine sv. Prošpera odlučilo da se u ovoj luneti iznad malih vrata postavi kip sv. Prošpera, nije bilo dvojbe kome povjeriti izradu tog kipa. Stoga srdačno zahvaljujem našem Kuzmi što je prihvatio ponudu te svojoj i našoj hvarskoj katedrali dao ovako krasno djelo koje će uljepšavati njezino pročelje i biti trajni spomen na ovaj veliki jubilej koji je pri svom vrhuncu“.

Napomenuo je kako će uskoro biti završeno još jedno lijepo djelo ‘našega’ Kuzme Kovačića, krstionica koju će, kao svoj prvi biskupski čin, blagosloviti uskoro ređeni novi hvarski biskup Ranko Vidović.

Potom je don Toni, uz pomoć don Ivana Jurina i pastoralnih suradnika, blagoslovio kip sv. Prošpera.