Srpski pobunjenici uz pomoć JNA i paravojnih postrojbi iz Srbije i Bosne i Hercegovine tijekom okupacije zapadne Slavonije kao i u drugim katoličkim župama 1991. razorili su ili teško oštetili sve sakralne objekte u Župi Jasenovac. Teško je oštećena župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije i sv. Nikole biskupa, potpuno razorena filijalna kapela sv. Jurja u Uštici, kapela sv. Florijana u Višnjici, kapela sv. Ilije proroka u Tancu te ozbiljno oštećena kapela sv. Petra i Pavla u Košutarici. Mukotrpnim nastojanjima najprije je obnovljena župna crkva, vrijedni spomenik kulture s početka 18. stoljeća, potom spomenute kapele. Među posljednjima nedavno je završena izgradnja kapele sv. Florijana u Višnjici.

U nedjelju, 18. rujna 2022. požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je slavlje blagoslova kapele.

Pozdravljajući domaćeg župnika Peju Oršolića, načelnicu Općine Jasenovac Mariju Mačković i sve druge okupljene vjernike, osobito Višnjičane, biskup Škvorčević je rekao da im očituje svoje poštovanje prepoznajući među njima prisutnoga uskrslog Gospodina koji je rekao „gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, i ja sam među njima“. Dodao je da ih pozdravlja s radošću, jer su ponovno izgradili svoju kapelu u čast sv. Florijana. Prisjetivši se kako se prigodom svoga prvog pohoda jasenovačkoj Župi tijekom kanonske vizitacije 1998. godine rastužio vidjevši njihovu kapelu do kraja razorenu, ali se utješio činjenicom da Crkva nisu u prvom redu zgrade, nego vjernici koji otvaraju svoje srce prisutnosti Božjoj, i da Bog u Sinu svome Isusu Kristu pobjeđuje i ruševine koje se događaju u ljudskoj savjesti. Kazao je kako je tu istinu često ponavljao brojnim hodočasnicima u Voćinu na ruševinama tamošnje crkve, poručujući im da su oni svjedočanstvo kako u njima i po njima duh pobjeđuje. Zahvalio je svima koji su sudjelovali u ponovnoj izgradnji višnjičke kapele, osobito župnicima i načelnici Općine, bez čije se upornosti ni ovo djelo ne bi ostvarilo.

Potom je spomenuta načelnica ukratko prikazala uništavanje ovog sakralnog objekta koncem rujna 1991. godine, na progon mještana Višnjice i na njihov povratak nakon vojno-redarstvene akcije „Bljesak“, te je predstavila projekt i tijek obnove kapele koju je financirala Općina Jasenovac, Ministarstvo regionalnog razvoja i Požeška biskupija.

Nakon toga je biskup pozvao vjernike neka ih podsjećanje na mržnju koja je prouzročila razaranje navedene kapele i njihova osobna stradanja ne pomuti u ovom slavlju podsjetivši, da hrvatska riječ „blagoslov“ vuče korijen od „blago sloviti, blago govoriti“, a to znači govoriti onako kako govori Bog. Blagoslov je naše nastojanje Bogu otvoriti prostore da on pomiluje ono što je zahvatio mrak a zloća ponizila, te da je plod blagoslova kad jedni o drugima dobro mislimo, dobro govorimo i jedni drugima nastojimo dobro činiti, ustvrdio je biskup.

Uslijedio je sâm čin blagoslova: najprije je biskup blagoslovio vodu i zatim njome poškropio zidove kapele i sudionike slavlja, podsjetivši ih kako su polijevanjem vode u krštenju postali Božja svojina i članovi Crkve koja nije neka ljudska organizacija, nego živi organizam Isusa Krista, čiju ljubav jaču od smrti slavimo u misnoj žrtvi na oltaru, postavljenom u središte i ove kapele.

Spomenuvši u homiliji sudionicima slavlja da će se s početkom iduće godine u Hrvatskoj dogoditi konverzija kune u euro, biskup je protumačio da konverzija znači pretvaranje nečega iz jednoga stanja u drugo, kuna prestaje imati platežnu vrijednost jer se ona prenosi na euro. Povezujući rečeno s naviještenim evanđeoskim ulomkom u kojem je Isus svojim učenicima ispripovjedio prispodobu o upravitelju koji je imanje svog gospodara svojim nepoštenim postupcima pretvorio, „konvertirao“ u svoju korist, tako što je otpisujući dugove dužnicima svoga gospodara, s njegovim imanjem raspolagao u vlastite svrhe, te si je tako na nepošten način priskrbio veliku korist. Napomenuvši da se postupanje kojim netko tuđe imanje neovlašteno koristi za vlastite potrebe naziva korupcijom, biskup je ustvrdio kako je upravo zbog toga izazovna Isusova riječ kojom je pohvalio ponašanje nepravednog upravitelja. No, ono što je Isus ovdje pohvalio nije nepoštenje spomenutog upravitelja, nego njegova snalažljivost, marljivost koju je upotrijebio da učini nepoštenu stvar, naglasio je biskup.

Ispripovjedio je kako mu je u vrijeme studija u Rimu jedan kolega u šali znao govoriti da je Đavao najmarljivije biće na svijetu, jer se neumorno trudi ljude nagovarati i lukavo zavoditi na zlo, te da bismo se trebali ugledati u nj čineći dobro. Dodao je kako su i lopovi izuzetno snalažljiva vrsta, koliko lukavstva, spretnosti i mara upotrijebe da bi orobili dobro čuvane banke. Isus nas poziva da snalažljivost, lukavost i marljivost kojom se neki koriste u materijalnim poslovima, počesto na nepošten način, upotrijebimo za dobre i poštene svrhe, za kraljevstvo nebesko, utvrdio je biskup.

Istaknuo je da razlog Isusove suzdržanosti prema posjedovanju materijalnih doba, odnosno razlog zašto nas uvjerava da ne možemo služiti Bogu i bogatstvu, leži u tome što mu je stalo do toga da ne postanemo sluge materijalnim dobrima, nego da ona služe nama. Rad i novac trebaju služiti čovjeku, a ne da on služi radu i novcu. Oni koji su sluge materijalnim dobrima završe u začaranom krugu sebičnosti i nezasitnosti: trajno žele imati više i nikad im nije dosta. Produbljujući značenje Isusove tvrdnje: »Ne možete služiti Bogu i bogatstvu«, biskup je napomenuo kako u izvornom tekstu za naš prijevod „bogatstvo“ stoji riječ „mamona“, kojom se nazivalo pogansko božanstvo, idol bogatstva, i da ta riječ u hebrejskom jeziku dolazi od istog korijena kao i riječ „amen“ kojom vjernik svjedoči da je Bog njegova životna sudbina, njegov oslonac i čvrstina. Vjernik koji više puta na dan u svojim molitvama Bogu kaže „amen“ svjedoči da je svoje pouzdanje stavio u njega i da ga jedino on može potpuno usrećiti, a ne u „mamonu“ krivoga boga, idol bogatstva, koji je prevara Zloga.

Aktualizirajući poruku prvog čitanja u kojem prorok Amos koji živi u 8. st. prije Krista, oštro prekorava one koji su se zbog svoje pohlepe, sebičnosti i nezasitnosti odrekli služenja Bogu, postali sluge vlastitog bogatstva, te im jedino na pameti kako što više trgovati i bolje zarađivati, biskup je ustvrdio da i danas ima onih u Hrvatskoj koji na račun materijalne zarade i profita preziru dan Gospodnji – nedjelju, pretvarajući ga u običan radni dan. Pozvao vjernike da na tome slavlju saberu svoju hrvatsku dušu i da svoj životni „amen“ kažu pravome Bogu koji ih jedni može istinski usrećiti, a odreknu se služenja „mamoni“, kratkotrajnom i prolaznom bogatstvu.

Polazeći od drugog čitanja u kojem apostol Pavao svoga učenika i suradnika Timoteja uvjerava da je Bog u Sinu svome Isusu Kristu svim ljudima omogućio spasenje, jer im je u njegovoj ljubavi očitovanoj na križu „sve“ darovao, biskup je ustvrdio da je to Božje „sve“ trajni izazov onom što je u nama djelomično, polovično, prolazno i kratkotrajno, te da se stoga naše srce nikad neće moći zadovoljiti materijalnim dobrima, niti onim što se ostvaruje kroz politiku, gospodarstvo, znanost ili neka druga ljudska nastojanja, nego samo s onim dobrima koja nam je Bog omogućio Isusovim sve-darjem na križu. Rekao je kako će se Pavlova preporuka Timoteju da moli i prinosi žrtve na različite nakane, uključujući i onu za nositelje zemaljske vlasti, ostvarivati i u ovoj obnovljenoj kapeli, napose svaki puta kad se na njezinom oltaru bude služila sveta misa na kojoj Isus Krist obnavlja žrtvu svoje ljubavi s križa, svoje sebedarje i „sve-darje“ za nas. Po Isusovu primjeru dati sebe za drugoga božanska je moć veća od svake ljudske, uključujući i moć oružja, kako su nam posvjedočili hrvatski branitelji koji su svojom žrtvom u Domovinskom ratu pridonijeli slobodi i dostojanstvu jasenovačkog kraja i cijele Hrvatske domovine. Stoga vjernicima nema važnijeg posla nedjeljom nego sudjelovati na svetoj misi i biti dionicima Isusove žrtve ljubavi i njegova sebedarja i biti osposobljeni živjeti jedni za druge.

Oltar nije samo u središtu ove kapele, nego je u središtu ovog naselja i čitave Hrvatske, i svih njezinih stanovnika, uključujući i one koji su nam u prošlosti nanijeli zlo, za koje smo pozvani moliti i koje trebamo blagoslivljati a ne proklinjati, kako nas poziva sv. Pavao, ustvrdio je biskup. Podsjetio je nazočne višnjičke vjernike da je naslovnik njihove kapele sv. Florijan, zaštitnik gasitelja požara, istaknuvši kako je u njemu Isusova moć ljubavi s križa ugasila vatru strasti, sebičnosti i pohlepe, darovala mu dragocjenu slobodu duha po kojoj je mogao biti sav Božji i postati dionik Isusove pobjede nad smrću. Potaknuo je nazočne da na tome slavlju donesu odluku da će se surađujući s Bogom i uz pomoć sv. Florijana truditi nasljedovati ga kako bi na taj način učinili Hrvatsku velikom i lijepom.

Uvodeći u Molitvu za Požešku biskupiju nakon svete pričesti, biskup je kazao da se slavljem blagoslova kapele u Višnjici jasenovačku Župu na svoj način uključilo u zajedništvo Požeške biskupije koja ove godine slavi 25. obljetnicu svoga utemeljenja, a na poseban način žrtve podnesene i prinesene za našu hrvatsku slobodu i dostojanstvo, zaključivši da je u svakoj nedužnoj žrtvi prisutna nedokučiva snaga Božja.

Na kraju slavlja biskup je zahvalio svima koji su na bilo koji način doprinijeli obnovi ove kapele, napose načelnici općine Mariji Mačković te joj je u uručio medalju zahvalnosti. Također je zahvalio svim sudionicima slavlja, napose predstavnicima jasenovačkih vatrogasaca, čiji je sv. Florijan zaštitnik, te ih je potaknuo da i nadalje svjedoče kako Jasenovac nije mala sredina, jer u njemu žive ljudi velikog srca, osobito kad se pod vodstvom svoga župnika organiziraju oko onoga što je dobro i što je Božje.

Župnik Pejo Oršolić zahvalio je zatim biskupu Škvorčeviću za prevođenje slavlja, čestitavši mu ujedno 50. obljetnicu misništva i 25. obljetnicu biskupstva, a prvopričesnica Laura Šimičić uručila mu je cvijeće.