Mons. Stipić je u propovijedi istaknuo kako je Isus često noću bdio sam ili sa svojim učenicima, pa je tako i otišao s Petrom, Ivanom i Jakovom na visoku goru Tabor kako bi u bdjenju razgovarali s Bogom.

„Tom prigodom Isus im je otkrio dio svoje božanske slave pokazavši im svoje proslavljeno lice. Na taj način ih je htio ohrabriti za dane muke i smrti koji uskoro dolaze, ali i dati im do znanja kako je kraljevstvo Božje daleko iznad onoga što zemaljskim očima vidimo. Nama kršćanima je ovaj blagdan poziv da se s vremena na vrijeme uputimo na osamu u molitvu gdje ćemo i mi, u tišini svoga srca i molitvom gledati ljepotu taborske svjetlosti. Visoka gora je simbol za mjesto koje je odijeljeno od svijeta, tamo gdje čovjek, ostavivši vrevu i probleme svakidašnjice, može naći mir u duši i stvoriti molitveno raspoloženje. Bog najvažnije stvari čovjeku govori u tišini i po molitvi koja proizlazi iz srca u kojem stanju mir i staloženost“ rekao je mons. Stipić.

Blagdan Preobraženja Gospodnjega spada u dvanaest velikih godišnjih svetkovina bizantskoga obreda, u čijoj je teologiji i duhovnosti osobit naglasak na preobraženje ljudske pale naravi u sliku, ikonu Božju na koju je čovjek stvoren, te na nestvorenu božansku svjetlost kojoj se preobrazbom života i srca približavamo. Svetkovanje župnog blagdana započela je uvečer uoči blagdana svečanom Večernjom.