Prvi susret održao je domaći župnik Mario Žigman, koji je govorio općenito o emocijama te o ulozi amigdale i prefrontalnog korteksa, uspoređujući amigdalu s psom čuvarom, a prefrontalni korteks s mudracem. U izlaganju župnik je ponudio nekoliko savjeta koji im mogu pomoći u upravljanju emocijama: pravilo šest sekundi, imenovanje emocije te „skeniranje srca“.

Drugi susret održala je Marina Perak, koja je govorila o emociji ljutnje. Istaknula je da emocija sama po sebi nije ni dobra ni loša, već oni određuju u kojem će se smjeru odraziti. Govorila je o tome kako ljutnja može biti i dobra, primjerice kada se ljute na nepravdu. Ponudila je savjete koji im mogu pomoći u nošenju s ljutnjom. Nakon susreta nastavljen je razgovor o toj temi te su mladi iznosili iskustva i načine suočavanja s njima.

Treći susret održala je Ivona Nekić, koja je govorila o emociji straha. Istaknula je da je riječ o emociji koja se pojavljuje već u prvim tjednima života te je spontana. Postoje i razvojni strahovi karakteristični za određena životna razdoblja. Osim toga, upoznala je mlade s tjelesnom lokalizacijom straha: u prsima (ubrzan rad srca i disanje), u trbuhu (mučnina, grčevi), u grlu i vratu (osjećaj gušenja ili knedle u grlu) te u mišićima (napetost, drhtanje). Govorilo se i o ulozi straha, koji ih nastoji zaštititi i pripremiti za brzu reakciju.

„Problem nastaje kada je intenzitet straha nerazmjeran stvarnoj prijetnji, što može dovesti do anksioznih poremećaja“, istaknuto je na susretu. Mladi su imali priliku čuti koja je razlika između straha i fobije te kako si pomoći u takvim situacijama.

Četvrti susret održao je Antun Vidić, koji je govorio o dvjema emocijama: tuzi i radosti. Susret je počeo mišlju kako se danas tuga često nastoji izbjeći i prikazati kao nešto negativno. Objasnio je kako je tuga nužna te istaknuo pet faza tuge kroz koje je potrebno proći. Naglasio je da je tuga povezana s gubitkom osoba, stvari ili odnosa za koje su bili vezani. Istaknuo je i da je Isus pokazivao tu emociju te da je ne trebaju potiskivati.

Govoreći o radosti, pojasnio je kako ona ne znači stalnu nasmijanost, nego stanje unutarnjeg mira, što je potkrijepio različitim primjerima. Te dvije emocije povezao je s kršćanskim shvaćanjem žalosti te na kraju pozvao mlade na promišljanje o Cvjetnici i Velikom tjednu, podsjećajući kako je i sam Isus prošao kroz različite emocije o kojima je bilo riječi tijekom ciklusa kateheza, izvijestio je Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije.