Na početku je pred slikom Čudotvorne Gospe od Anđela postavljenom ispred oltara predmolio Gospine litanije, a potom se s Gosponom slikom išlo u procesiji do obližnjeg mosta i natrag. U koncelebraciji i u sakramentu ispovijedi sudjelovali su uz voditelja slavlja o. Bilokapića, gvardijana i karinskog župnika fra Petra Klarića, dekana Novigradskog dekanata, župnika župe Kruševo i samostanskog vikara fra Ivana Nimca, oko petnaest biskupijskih i redovničkih svećenika.

O. Bilokapić je u propovijedi istaknuo kako ovaj blagdan i evanđeoski ulomak potiču na razmišljanje o dvjema istinama kršćanske vjere, a to su anđeli i Gospa. Čitava Biblija svjedoči o postojanju anđela – od knjige Postanka do Apokalipse. Oni su čuvari, zaštitnici, spašavaju proroke, vode suce i izabrani narod kroz pustinju. Njihova je nazočnost čak primjetnija u Novom nego u Starom zavjetu. Anđeli su prisutni u životu pojedinih ljudi, poglavito Blažene Djevice Marije, sv. Josipa, gotovo svih ljudi Novoga zavjeta. I ono što je najbitnije, anđeli su nevjerojatno nazočni u životu Isusa Krista. Navješćuju njegovo rođenje – sjetimo se one krvave borbe s đavlom u pustinji i Getsemanske gore i Isusove agonije prije muke. Anđeo je s njim u svim tim trenucima. I ono što je najbitniji trenutak naše vjere i našega postojanja, anđeo je svjedok Isusova uskrsnuća. Danas je pitanje o postojanju anđela posve legitimno. Anđeo je biće koje nas snažno čuva i bdije uz nas. Često prihvaćamo svece kao vanzemaljska bića. Ali oni su kao i mi. Blažena Djevica Marija je biće kao i mi. Ona nije božica. Ona je jedna od nas i u tome je njezina veličina. Mi se Gospi divimo, molimo je, ali je problem da je nećemo nasljedovati, a to je ono na što nas ovaj blagdan potiče. Jedino po čemu se sveci razlikuju od nas jest činjenica da su na vrlo radikalan način živjeli tri božanske kreposti – vjeru, ufanje i ljubav. Marija sebe izručuje u ruke Božje, ona svoj život stavlja u ruke Božje, vjeruje Bogu i ima bezgranično povjerenje u njega. Ništa u kršćanstvu nećemo razumjeti, ako ne zauzmemo stav vjere i povjerenje u Boga. Činom priznanja vjere Marija se uputila teškim životnim putom, ali unatoč svemu ona ustrajava. Jedini sugovornik Blaženoj Djevici Mariji ostaje Bog i nitko više. Nemojmo misliti kada padnemo u teške trenutke da nas nitko u tim trenucima ne može razumjeti. Razumije nas Bog. Pristati uz Boga rađa ogromnu radost. Ako ne pristanemo uz Boga, naći ćemo nekoga drugoga tko će nam biti gospodar. Jesmo li zabrinuti za našu djecu, kao što je bila zabrinuta Gospa. Marija i Josip su Isusa tražili i našli ga u hramu. Koji su to hramovi u kojima prebivaju naša djeca, koga slušaju. Tko ih poučava, s čime ih hrani. Gospa je zabrinuta za svoju djecu. Bojim se da smo ispustili djecu iz svojih ruku, što nisu učinili Josip i Marija. Gospa toliko voli Josipa, a ujedno je kulturna pa kaže „Tvoj otac i ja“. Kad bi po tom odnosu uredili naše uže i šire odnose, bilo bi nam svima puno bolje. Ta Gospina rečenica nas uči brizi za drugoga i uči nas ljubavi jednih prema drugima. Marija je stajala uz križ, znači da je cijelo vrijeme bila u Jeruzalemu. Ako je bila u Jeruzalemu, slušala je kako ga sude, vidjela ga je kako izlazi iz Pilatove sudnice sav krvav, popljuvan s trnovom krunom na glavi, izudaran, guraju ga. To je tijelo njezina tijela, to je krv njezine krvi. Majka tada suosjeća. Patnja sina, patnja žrtve, patnja kćeri, ili koga god tko umire završava njegovom ili njezinom smrću. Patnja koja traje je u srcima majki i tada patnja gubi svaki nacionalni, religiozni, vjerski predznak. Majke iz Srbije, majke iz Hrvatske i majke iz Bosne postaju jedno tražeći svoje sinove. Bol gubi bilo kakvu boju. One se solidariziraju iz ljubavi prema vlastitom djetetu. Gospa je u nadi stajala uz križ. Marija iz trenutka u trenutak živi sudbinu svoga sina, svoga djeteta. Nada se da će ga Pilat osloboditi jer je pokazao znakove da ga krivo optužuju, ali nije imao snage. Nadala se da će ti učenici koji su se busali u prsa dignuti neku skupinu i oteti ga s puta na Kalvariju. Nada se do samog vrha na Kalvariji kad ga pribijaju na križ da će netko reći da ne ubiju nevina čovjeka. Nada se do posljednjeg njegova izdisaja. Zaključiti nam je kako je Gospa daleko veći vjernik od Abrahama. Ona je stajala uz Križ Isusov. To je poruka svima nama kad izgubimo naše najdraže, neka ne očajavamo. Ona nam je učiteljica. Nećemo razumjeti tisuće stvari kao ni ona, ali nemojmo se odavati ni alkoholu, tuzi, nemojmo zapostavljati drugu djecu, svoga muža, suprugu. Nemojmo to činiti. Težak je trenutak gubitka, ali izdržimo ga s nadom i vjerom koju je imala Blažena Djevica Marija, istaknuo je u propovijedi dr. o. Bilokapić.

Na kraju je Bogu, Gospi, predvoditelju slavlja, svećenicima, vjernicima i svima koji su na bilo koji način uveličali slavlje zahvalio karinski gvardijan i župnik fra Petar Klarić. Zahvalio je na sudjelovanju u slavlju gradonačelniku Obrovca Anti Županu i gradonačelniku Benkovca Tomislavu Buliću te hrvatskoj vojsci i policiji, karinskom župnom zboru pod vodstvom Ksenije Mutić, kao i svima koji su pomogli pri organizaciji slavlja, poglavito Hrvatskoj vojsci i policiji. „Ono što primjećujem, posebno od 2019. kad je krunjena slika dragog Isusa i drage Gospe da sve veći broj hodočasnika dolazi u ovo svetište, kako iz ovog kraja tako i iz drugih krajeva domovine i inozemstva. Sve vas očekujemo i sljedeće godine“, rekao je fra Petar. Slavlje je završilo himnom Republike Hrvatske „Lijepa naša“. U čitanju i molitvi vjernika sudjelovali su sjemeništarci Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja iz Sinja, koji su u samostanu na ljetovanju pod vodstvom ravnatelja Franjevačke gimnazije i Franjevačkog sjemeništa u Sinju fra Joška Kodžomana.

Bila je prigoda i za ispovijed, kao i za zavjete i osobne molitve.

U popodnevnim satima misu je predslavio fra Joško Kodžoman, a koncert duhovne glazbe izveo je VIS „David“ iz Knina.

Svečanoj proslavi prethodila je trodnevnica. U subotu 30. srpnja misu je predvodio fra Božo Mandarić, župnik Lišana, u nedjelju 31. srpnja don Ivan Ćurić, župnik u miru – Poljica, a u ponedjeljak 1. kolovoza porcijunkulski oprost je otvorio fra Petar Klarić, gvardijan i župnik, a misu je slavio don Valter Kotlar, župnik Popovića i Korlata.