Na simpoziju su sudjelovali članovi udruge La Verna – volonteri u palijativnoj skrbi, članovi udruge Hrvatskog katoličkog društva medicinskih sestara i tehničara, liječnici, medicinske sestre i tehničari, fizioterapeuti iz Bjelovara, Koprivnice, Đurđevca, Zagreba.

Duhovni dio programa započeo je euharistijskim slavljem kojeg je predvodio vlč. Zdenko Perija, župnik Župe sv. Barbare KBC-a Zagreb. Pjevanje je predvodila profesorica pjevanja Martina Radić, a klavirska pratnja bila je Ljubica Vuletić Marjanović. Okrijepljeni Isusovom prisutnošću, nakon mise slijedio je stručni dio programa kojeg je vodio i moderirao dr. sc. fra Milan Gelo. Uzvanike su pozdravili u ime Samostana Uznesenja Blažene Djevice Marije u Molvama gvardijan o. Zdravko Tuba, načelnik općine Molve Zdravko Ivančan, zastupnik u Hrvatskom saboru Željko Lacković te predsjednica Hrvatskog društva za palijativnu medicinu pri Hrvatskom liječničkom zboru doktorica Vlasta Vučevac, dr. med., liječnik opće medicine, gerontolog.

Predavanje pod nazivom „Važnost palijativne skrbi iz liječničke perspektive“ održala je Gordana Štirajn Marković, dr. med, spec. int. med., subspec. int. onkologije, podsjetivši na bit Hipokratove zakletve, prisutnosti humanosti, medicinske etike i milosrđa u današnjem liječništvu. Kao voditeljica Palijativnog odjela Specijalne bolnice za plućne bolesti naglasila je kako je za obitelj njihov odjel otvoren 24 sata i da su zapravo „šareni“ odjel. Neophodna su senzibilizacija i zauzimanje zajednice o važnosti pomoći umirućima.

O pomoći i podršci obitelji približila je Renata Bermanec, magistra znanosti palijativne skrbi, koordinatorica palijativne skrbi Međimurske županije. „Dolazak bolesniku nije samo kontakt osobno s njim nego i cijelom obitelji i to uvijek treba imati na umu, govoriti iskreno, pripremati i bolesnika i obitelj za odlazak oboljelog člana s ovoga svijeta. Ali i ne zaboraviti na obitelj i proces žalovanja nakon smrti člana obitelji“, naglasila je Renata Bermanec.

Dr. sc. Marija Brdarević, prof., približila je „Bioetički pogled na palijativnu skrb“ – pogled na vrijednost čovjekova života i suočavanje sa smrću. Citirajući pjesnika Tina Ujevića profesorica je naglasila da je najljepša definicija čovjeka „…cvijet što nema korijena“ (Igračka vjetrova). Pod okriljem Gospinog plašta govoreći o važnosti multidisciplinarnog pristupa sve gošće su naglasile važnost slušanja i žive prisutnosti bivanja među bolesnicima, obiteljima, ali i u timskoj suradnji svih članova. Palijativna skrb je most nade i čovječnosti koji vodi prema ozračju ljubavi, mira i pažnje „da niti jedan čovjek ne umre osamljen“. Misija je to udruge La Verna – volonoteri u palijativnoj skrbi, kojim je volonterka Margareta Begić, magistra fizioterapije zaokružila stručni dio simpozija.

Papa Benedikt XVI. je rekao: „Čovjek ne ozdravlja tako da se kloni i bježi od patnje, već tako da bude sposoban prihvaćati nevolje, po njima sazrijevati i naći smisao po jedinstvu s Kristom, koji je patnje podnosio s beskrajnom ljubavlju“. Na tom tragu, završni dio simpozija kroz duhovni nagovor predvodio je vlč. Zdenko Perija. Govoreći i svjedočeći o milosrdnoj ljubavi Kristovoj koja ga prati u trideset (30) godina rada kao bolničkog dušobrižnika, poručuje da bolest nije kazna, niti je smrt zadnja. Za kršćanina, za čovjeka je bit života suobličiti svoj križ života s Kristovim križem – tada je moguće podnijeti patnje i boli za put prema Vječnosti. Medicinska sestra na odjelu intenzivne skrbi postavila je pitanje: „Hoće li itko vidjeti ovo što mi radimo?“ Vlč. Zdenko je odgovorio: „Kad god podignete ili okrenete bolesnika, to je isto kao kad ja na oltaru podignem Tijelo Kristovo!“

Zdravstveni radnici, palijativni timovi i duhovnici pozvani su biti djelotvorna ljubav među bolesnima, umirućima. Isusov poziv iz evanđelja: „Idi pa i ti čini tako!“ (Lk 10,37), poziv je svakome od nas da budemo potpora i suosjećanje, djelotvorna ljubav Kristova među bližnjima u potrebi, bolesti, patnji, umiranju.