Novi vitraži na kojima je prikazana Svetu obitelj i hrvatska tradicija nalaze se na prozorima pokraj oltara. Tijekom večernje mise blagoslovio ih je vojni kapelan u Đakovu preč. Vlado Mandura.

U homiliji preč. Mandura protumačio je vrijednost rada koji ne oslobađa već posvećuje svakog čovjeka. Radom bivamo slični nebeskom Ocu koji i sam radi, i svojim radom posvećujemo sebe i činimo život ljepšim svojim bližnjima. Sveti Josip nam je dobar primjer, kazao je, između ostalog, preč Mandura.

Prije samoga blagoslova, rektor Svetišta mons. Antun Sente, ml. okupljenim vjernicima ispričao je kako je došlo do ideje postavljanja vitraža.

„Kada sam došao u Karlovac iščitavao sam razne spise u kojim je između ostaloga prečasni Marijan Radanović napisao da je ovo Svetište izgrađeno, ali nije dovršeno. Imao sam prilike razgovarati i s profesorom Danielom Butalom, koji je oslikao križni put i razne druge slike koje se nalaze u Svetištu, upravo mi je on prepričavao da je u prijašnjim razgovorima s preč. Radanovićem pričao da će ovi bijeli zidovi živnuti još više u slikama. Nešto od toga smo već ostvarili. Želimo sada blagosloviti taj ljudski rad.“

Veliku ulogu u postavljanju vitraža i njihovom financiranju imaju trojica svećenika. Izrada i postavljanje vitraža bili su veliki izdatak jer se radi o 40 polja prozora, rekao je mons. Sente.

„Prvo bih spomenuo prečasnog Lojzeka Burju. Naime, kada sam došao u Karlovac, u Nacionalno svetište, ovdje se je nalazilo mnogo drvne građe u vrijednosti od 100 tisuća kuna, to sam prodao Burji kako bismo uredili pojedine prostore u župnoj kući, a on je od toga htio sagraditi kapelicu na Jelsi. Nedugo nakon, preč. Burja se nažalost razbolio, a kapelica se nije sagradila. Usudio bih se reći kako je dobro što je tako ispalo jer bio bi to još jedan objekt o kojem bismo trebali brinuti, a ovako smo se mogli više posvetiti Svetištu. Prošlo je pet godina, a drva su još stajala, trebalo ih je što prije zbrinuti jer su počela truliti. Našli smo stolara Vuljanića koji je rekao da će uzeti ta drva. U međuvremenu sam trebao riješiti račun i s Lojzekom, rekao sam mu da trenutno mogu dati samo 50 tisuća kuna od onih 100 tisuća kuna koje je on prvotno dao. U konačnici uspjeli smo se nekako dogovoriti oko plaćanja. Istaknuo bih i djelovanje Josipa Maradina. Upravo je on s Hrvatskim šumama dogovorio preostalo darivanje i zbrinjavanje drvene građe. U suradnji s gospodinom Vuljanićem, uspjeli smo od te cjelokupne drvne građe izraditi drvene okvire za prozore.“

Uz preč. Burju, svećenik koji je pomogao u realizaciji vitraja je vojni kapelan Vlado Mandura.

„Preč. Vlado Mandura je rekao, kada smo skupljali sredstava za brončana sveta vrata da će kada skupimo 100 tisuća kuna, još toliko nadodati. Nikako to nismo uspjeli skupiti, a nakon nekog vremena preč. Manduri sam rekao da nam treba pomoć oko izrade vitraja. Prihvatio je moj poziv i novčano pomogao. Rekao sam mu da jedan kvadrat vitraja košta oko 2 tisuće eura i da će jedan biti njegov, ne kvadrat, nego prozor.“

Treći svećenik koji je sudjelovao u izradi i financiranju novog umjetničkog djela Nacionalnog svetišta je njegov rektor Sente. U postavljanju i oslikavanju istaknuo se i autor prof. Josip Botteri Dini, koji je prijedlog za vitraže napravio prije šest godina. Na temelju tog prijedloga, mons. Sente i prof. Botteri zajedno su prionuli na posao.

„Neki su mi rekli da o tome previše pričam, ali postavljanje vitraja u Svetište je zapravo posao stoljeća“, istaknuo je mons. Sente.

Dva vitraja koji se nalaze u Svetištu krasi simbolika koju je prof. Botteri Dini potanko opisao u svojom umjetničkom osvrtu.

„Ovo Hrvatsko nacionalno svetište svetog Josipa nastalo je kao čin zahvalnosti i ljubavi vjernika prema svetom Josipu u ukupnoj Svetoj Obitelji. Sveti Josip je zaštitnik Hrvatske domovine, i Hrvatskog naroda i u ovim preteškim vremenima, uči nas postojanosti i strpljivosti u ostvarivanju plemenitih ciljeva i bogu ugodnih dijela. On je znao, kao brižni djevičanski otac Isusa Krista da život sa svojim snagama posvećuje Sinu Božjemu. Imao je i divnu sreću da mu je za djevičansku suprugu darovana najdivnija i najsavršenija supruga blažena Djevica Marija, Majka Božja. Svetosti čudesne obitelji, koja je do kraja ovozemaljskog života živjela djevičanski, njima trima posvećujem lijevi vitraj, označen glagoljskim slovima inicijalima triju svetih imena. Iz nebeske geometrije pojavljuje se Gospa, Isus i sveti Josip. Sav svemir i zemlje trepere od te veličanstvene istine. Boje su mistično modre, zelene i ljubičaste“, rekao je.

Kompletan prostor vitraža isprepliće hrvatski pleter, koji evocira na starohrvatsku ornamentiku.

„To su temelji hrvatske likovne umjetnosti nadahnute Svetim pismom. Ujedno ta rana hrvatska umjetnost potvrđuje kulturne veze hrvatske sa cijelim kršćanskim svijetom. I ne samo tada, hrvatska umjetnost kroz vjekove ostaje uključena i sadržajno i oblikovno sa drugim kršćanskim kulturnim narodima. Desni vitraj prikazuje svetog Josipa također nadahnutog jednim Zadarskim starohrvatskim reljefom. On drži u ruci ljiljan, znak njegove čistoće; na vitraju je hrvatskom glagoljicom ispisano ime sveti Josip. Vitraj prikazuje na isti načni kao onaj lijevi, na valovima hrvatske kulturne svete baštine, hrvatsku domovinu, posebno kroz lepršanje hrvatskog stijega i blistavog grba na njemu. Na stijegu zapaža se utvrđeni grad, simbol otpornosti u zajedništvu, gledajući grad pomišljamo i na Jeruzalem, na vječni grad kojega sveti Ivan Evanđelist naviješta kao novi Jeruzalem u kojem svjetlost sja uvijeke. ‚Ta slava ga Božja obasjala i svjetiljka mu je jaganjac‘“, objasnio je prof. Botteri.

Prozorske okvire izradili su i vitraže postavili radnici stolarskog obrta Vuljanić iz Karlovca.