Otvarajući susret predsjednica UKI-ja Ružica Pšihistal izrazila je radost zbog sabiranja u raspoloženju došašća uz duhovno-kulturološki „događaj u čijoj je opipljivosti Božja prisutnost u nama i u formatu slavonskog zavičaja – oblikovnost planina, rijeka, nizina, vidljivog u likovnosti Zdravka Ćosića“.

Slikara Zdravka Ćosića, rođenog i preminulog u Slavonskom Kobašu (naselje Općine Oriovac), predstavio je don Anton Šuljić, teolog, likovni kritičar i književnik, otkrivajući „nepoznatog“ slikara čija je duša sljubljena s krajobrazom na način ljubavi kao najduhovnijeg čina i biti stvaranja čime Ćosić postaje suradnik Božjeg djela pa bi se  za „rijetko kojeg slikara moglo reći da je prostoru stvorio osobnost kao što je to učinio Zdravko Ćosić“.

Međutim, djela ovog akademskog slikara, koji je diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1965. u klasi Vjekoslava Paraća te je potkraj 60-ih godina 20. st. značajnije kročio u umjetnost, često su doživljavala prešućivanje, unatoč stotinjak izložbi i studijskim putovanjima po Europi i sjevernoj Africi, pojasnio je Šuljić.

Zdravko Ćosić darovao 120 slika Dijecezanskom muzeju u Đakovu

„Zdravko Ćosić je bio osebujna umjetnička duša, posve uronjen u svoj slikarski i duhovni svijet, ponešto introvertiran, ali Čovjek nad mnogim ljudima, kako o njemu svjedoče oni koji su ga znali. Vrlo je bio religiozan, naslikao je mnogo slika religioznoga karaktera, bio je sjajan portretist (portretirao je i više vodećih crkvenih osoba Đakovačko-osječke nadbiskupije), a koliko je bio vezan uz Crkvu svjedoči i podatak da je 120 svojih slika poklonio Dijecezanskome muzeju Đakovačko-osječke nadbiskupije. Ova nas izložba približava mistiku koji svojim slikarstvom zaslužuje izuzetno mjesto u suvremenoj hrvatskoj likovnoj umjetnosti, a činjenica da je bio iznimno religiozan opravdava i na svoj način pohvaljuje inicijativu UKI-ja da barem neka njegova djela predstavi osječkoj javnosti“, napomenuo je Šuljić te približio pojedine eksponate nazočnoj publici iz postava 20 slika u tehnici akvarela i ulja na platnu, naslovljenih „Krajolici kroz desetljeća“ od 1958. do 2004. Iz ovih je radova vidljivo da je „Slavonija srce njegova svemira, njegova trajna i najvažnija likovna i životna inspiracija, a Ćosić zaljubljenik u zemlju i vodu, u ozračje i nebo, u stabla, bare, vrbike i sutone u kojima u isto vrijeme pronalazi i likovne pobude i spokoj te ga likovna kritika, stoga, spravom svrstava u reprezentativne zastupnike panonizma“, istaknuo je don Anton.

On je ujedno otkrio kako su, u ujevićevskom sintagmom rečeno, „suze darovale đerdane” budući da su ti radovi nastajali iz slikareva tjelesnog hendikepa. On se, međutim, iz svoga hendikepa srčano izvlačio – u sebi je nosio tragediju, slikao namontiranim spravama i čak ustima, umjesto ruku, i na poetski i dirljiv način pričao svoju unutarnju dramu povezanu sa svojom zemljom, rijekom i planinom povezanih s dubokom vjerom. Ćosićev životni credo Šuljić je ilustrirao izvatkom samo jednog kratkog citata iz razgovora s novinarom Veljkom Lukićem: „Život je za mene veliko čudo. On ima svrhu, ako vjeruješ u Boga. Smisao mu, dakle, daje vjera. Bog osmišljava život. Vječnost te vodi cilju. Bog je beskrajna inteligencija koju prepoznajemo u prirodi. Ta vrhunaravna inteligencija se ne može objasniti, ona je svugdje, i kao takva za znanost ostaje neobjašnjiva. Sve se događa u svoje vrijeme: mladić doživljava svijet drukčije od starca. Osobno nemam nikakvih želja, osim želje da spoznajem Boga. Ne zanima me posjedovanje; ono ne donosi sreću… Umjetnik mora biti osjećajan čovjek. On mora biti dobar čovjek. Kroz dobrotu, kroz emocije stvara se umjetnost. Grub čovjek ne može biti umjetnik.“

Istaknuto je da su o slikarevu životu tiskane dvije monografije: Ćosić, autora Josipa Škunce, Grafički zavod Hrvatske (1980.), te Zdravko Ćosić, autora Zvonka Penovića, Županija brodsko-posavska (1997.); te da je dobitnik odlikovanja Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1996.). Budući je na izložbi akvarel Na Dravi (1975.) s motivom Osijeka na deplijanu izložbe prenesena je njegova privrženost Osijeku: „Inače, jako volim Osijek. To je za mene jedan od najljepših gradova. Motive Osijeka slikao sam na više od 50 slika. Istovremeno, slikajući Zagreb, Osijek, Posavinu, napajam se njihovom neprolaznošću.“

Naposljetku, Šuljić je predstavio zaslužnika za izložbu 20 umjetnina koja se po prvi put predstavlja javnosti u Hrvatsko:. „Velik zaljubljenik i promotor Ćosićeva stvaralaštva Matija Prka, dr. med., rođen u Slavonskome Brodu, u izboru 20 slikarovih djela gotovo kronološki i po dekadama osječkoj kulturnoj javnosti predstavlja značajni dio iz svoje kolekcije Ćosićevih djela, 14 akvarela i 6 ulja na platnu. Među njima osobito valja spomenuti tek prije koji tjedan nabavljeno rano Ćosićevo ulje iz 1958., imao je tek 17 godina, koju je Prka, u nedostatku autorova naslova, nazvao Brod čika Rasima.“

Matija Prka zahvalio je za dolazak na izložbu građanima Osijeka kao i svojim prijateljima, organizatorima, domaćinu knjižare Ivici Vuletiću te don Antonu Šuljiću na „sjajnom osvrtu u popratnom deplijanu“ te zaključio: „Kada sam prije 20-ak godina započeo skupljati Zdravkove slike, nisam ni slutio kamo će me to odvesti, kakva će to živopisna pustolovina biti. Na tom putu upoznao sam zanimljive i dobre ljude, koji su se pritom rastajali od svojih uspomena, dajući ih s povjerenjem meni u ruke. Neprocjenjiva je to vrijednost, stvorena kroz slike koje nas ovdje okružuju. Zdravko je bio poseban čovjek: religiozan, tankoćutan, plemenit… no i introvertiran, u biti pomalo tužan. Opterećen, ali i blagoslovljen time. U svoje slike poput nekog kontrapunkta unosio je maksimum ljepote življenja, crpeći inspiraciju u pejzažu rodne grude. Nije dopustio, osim u svojim akademskim počecima, da ga mračni ‘alter ego’ povuče u slikarski crno-bijeli svijet. Othrvao se tom iskušenju i izvojevao svoju najveću životnu pobjedu! U koloru! Zahvaljujući tome, danas Sava i Orljava teku drukčije, Motajica stoji ponosna nasuprot Kobašu, a slavonska neba u svim svojim mijenama svakodnevno odaju počast svom nenadmašnom likovnom interpretu, Zdravku Ćosiću. Uživajte u izloženim akvarelima i uljima na platnu uz spomen na sjajne riječi njihovog tvorca: Moje slike žive samo ako se nalaze u očima ljudi, ma gdje bile“.

Izložba je otvorena u knjižari Nova (Trg Ante Starčevića 4) do 4. siječnja.