Knjižica je rezultat završenog jednogodišnjeg projekta Živjeti dijalog, ostvarenog uz podršku Ekumenske inicijative žena iz Omiša i koji je aktivnostima udružio: Udrugu Duhos, Visoko evanđeosko teološko učilište i Svjetski molitveni dan (ogranak Osijek) te vjernice i vjernike Osijeka, Vukovara i Vinkovaca.

Večernji susret vjernika različitih kršćanskih denominacija otvorio je zahvalnom čestitarskom dobrodošlicom đakon Evangeličke crkvene općine Osijek dr. sc. Samir Vrabec, u čijoj je dvorani održano predstavljanje. Naglasivši da se „u Osijeku ekumenizam praktično živi u dahu različitih konfesionalnosti“

Marcela Šperanda, urednica knjižice, autorica predgovora i voditeljica predstavljanja, razložila je ekumenske poticaje življenja dijaloga kroz projekt čiji su plodovi tiskani na pedesetak stranica Abecede te opremljeni dokumentarnim fotografijama i starim grafikama osječkih veduta Jovana Gojkovića (objavljenim u knjizi 28 perocrteža J. Dj. Gojkovića Stari Osijek, 1939. godine).

„S gostima i domaćinima učili smo o tome što znači primjenjivati dijalog u praksi i svakodnevici, kako gledati i moliti za drugog koji je drukčiji, kako se osjećaju drukčiji u našoj blizini, tko su mirovnjaci oko nas i jesmo li na mir pozvani. Vjerujem da će naša nastojanja donijeti plod. I da ćemo, rastući u mudrosti i znanju, znati živjeti dijalog“, rekla je Šperanda.

Projekt je ugostio p. Tvrtka Baruna, vlč. Odilona Singboa, mirovnjakinje Katarinu Kruhonju i Snježanu Kovačević, komunikologinju dr. sc. Gordanu Lessinger. Održano je molitveno čitanje Svetog pisma, molilo se u Međunarodnoj molitvi za mir u duhu Asiza i u Svjetskom molitvenom danu te je posjećena grkokatolička Župa sv. Jozafata Polockog u Rajevu Selu, a održan je i niz radionica.

Knjigu su predstavili izv. prof. dr. sc. Krešimir Šimić i autorica Julijana Mladenovska-Tešija, predavačica na Visokom evanđeoskom teološkom učilištu u Osijeku, istraživačica mirovnjačke, ekumenske i međuvjerske scene pojedinaca i organizacija u Osijeku. Govorili su o duhovnom bogatstvu skrivenom u pričama Osječanki i Osječana koji su ostali okrenuti prepoznavanju drugoga kao ljudskoga bića i u najtežim povijesnim trenutcima Osijeka.

„Sve kreće od pojedinaca“, naglasio je Šimić, „a u ovomu slučaju od dviju žena, Marcele i Julijane, koje su projektom i ovom knjigom na tragu brojnih biblijskih žena koje se nisu bojale ostati vjerne pozivu i povezivati ono što je i biblijski jedno.“

„Slijedeći riječi pape Franje o ‚ekumenizmu u krvi‘ koji je sjeme Crkve i raste u svjedočanstvima mučenika, mogli bismo reći da je ekumenizam svojstven ženskim genima. U Svetom pismu prokreacija nije biološka premisa nego plodonosnost odozgo. Motrimo li genealogiju Božjega naroda, sjetimo se supruge Abrahamove Sare koja neplodna u stare dane rodi, Rebeke i drugih žena u Bibliji. Što je ženski gen? Specifično ingeniozno sudjelovanje u razumijevanju odnosa s Bogom, genealogija Božjega naroda i iz te genealogije dolazi Isus iz Nazareta. Ženski geni prisutni su u nositeljicama projekta čiji je plod pred nama – Abeceda osječkog ekumenizma. To je bogatstvo Crkve i otkrivanje, poštovanje ženskog gena. Kao muškarac zadivljen sam pred vašom ženskosti u otvaranju poticajima Duha i uprisutnjenju Krista sada i ovdje“, kazao je Šimić.

Nakon čitanja ulomka Evanđelja po Ivanu (Iv 17), zaključio da je važno „biti jedno u Kristu i blago kršćanima u različitosti unutar Tijela Uskrsloga koji stvaraju jedinstvo“.

Mladenovska-Tešija napomenula je da je nova mala knjiga „rezultat ljubavi“, koja bilježi tek djelić povijesti ekumenizma u Osijeku, „i nije detaljan i isključiv popis događaja, nego otvorena lista da bi se dopunjavala“. Spomenula je da Abeceda uvodno donosi zemljopisni, crkveni i pomiriteljski ekumenizam jer ekumenski Osijek ima svoje 22 manjine, crkve kao vrhove ekumenizma sa svojom konkatedralom, dok je Donji grad pravo ekumensko središte Osijeka.

Također, autorica je rekla da je željela u tiskovini za koju je zaslužan i Davor Vrandečić te otkrivene Gojkovićeve grafike „istaknuti događaje da se ne bi zaboravili (nekadašnji Kristfest sa srcem osječkih franjevaca u Tvrđi) ili naglasiti njihovu važnost, poput Molitvene osmine, koju kapucini u Osijeku organiziraju već od 1927. godine, ali i jedinstvenost Ekumenske povelje Visokog evanđeoskog teološkog učilišta, koju je do sada primilo 15 teologa, bibličara, prevoditelja i ekumenista iz Hrvatske i šire regije, a Osijek je jedini grad koji povelju dodjelju“.

Zaključeno je da „Osijek ima duboke ekumenske tragove i ljudi u njemu žive ekumenizam, a ujedno je prošao rat na drukčiji način te bi ga se moglo brendirati kao grad koji njeguje i promiče povezivanje i zajedništvo, grad mira i mirovnjaštva koje izlazi odozgo i da je takav ekumenski Osijek na mapi Hrvatske i Europe“.

Predstavljanju su nazočili vjernici različitih kršćanskih konfesija, sveučilišni i studentski kapelan izv. prof. dr. sc. Davor Vuković i Mario Žigman, dok su članovi Duhosa susret popratili pjesmom.