Svečano misno slavlje u bogoslužnom prostoru župe predvodio je župnik župe sv. Mirka u Šestinama preč. Robert Šreter u zajedništvu s domaćim župnikom vlč. Damirom Cekovićem, rektorom svetišta u Gorama preč. Paškom Glasnovićem, župnikom iz Hrvatskog Čuntića fra Petrom Žagarom i župnikom iz Hrastovice fra Draganom Grizeljom, a služio je đakon Vjekoslav Uvalić.

Promišljajući o blagdanu, preč. Šreter rekao je kako se cijeli svijet neprestano mijenja i preobražava i to ne samo priroda već i čovjek. „Jedan stari filozof rekao je da jedino što je stalno je promjena. Mijenjamo se, rastemo, proširujemo znanja i spoznaje da bismo došli do vrhunca u svom životu, a onda lagano, pa sve brže počeli padati. To je život, ovaj naš vremensko-prostorni i to nitko ne može izbjeći. Postoje estetski zahvati i preparati koji tobože čovjeka mogu sačuvati mladim, ali sve je to trik i prevara. Možeš ti donekle sačuvati fizički izgled i zatajiti godine, ali ne možeš zaustaviti promjene koje nam se događaju. To je jednostavno dio našeg postojanja ovdje na zemlji. Mi danas ovom svetkovinom Preobraženja Gospodnjeg ne želimo raditi nekakav podsjetnik na te naše fizičke promjene, nego kao vjernici, želimo sami sebe podsjetiti da je čovjek stvoren ne samo za nekoliko desetaka godina na zemlji, već za vječnost. Kada bi ovo što živimo ovdje bilo sve što smo dobili od Boga, bili se tada uopće isplatilo živjeti? Sve da svatko doživi i 120 godina, ali znamo da će onda doći ta 120. godina nakon koje ćemo morati otići s ovog svijeta. I što onda? Je li naš konačni preobražaj onaj preobražaj na koji je osuđeno tijelo kada ga pokopamo u grob? Je li to ono zbog čega smo stvoreni? Ako je to kraj i ako smo samo to dobili od Boga to bi značilo da se Bog s nama ljudima gorko poigrao i da nam je dao da okusimo ljepotu i užitak života da bi nam ga onda odjednom naprasno oduzeo. Ali ne! To nije čovjekova sudbina, to nije naš konačni preobražaj. Naš konačni preobražaj je prijelaz iz vremena u vječnost. Čovjek nije stvoren samo za vrijeme i ovu zemlju već da bude dionik Božje vječnosti“, ustvrdio je preč. Šreter.

U nastavku propovjednik je rekao da poput ljudi, svoj preobražaj doživljavaju i pojedini narodi. „Mi Hrvati također proživljavamo svoj preobražaj. Kada pogledamo našu burnu povijest i vidimo kroz što smo sve prošli i što nas je sve snalazilo, tko nas je sve želio uništiti, pitam se kako smo uopće opstali? Kad pogledamo svoju nedavnu prošlost opet se možemo pitati kako smo opstali i preživjeli? Ovih dana slavimo 25. obljetnicu Oluje. Tko je tijekom 1991. godine mogao pomisliti da će se ona dogoditi samo pet godina nakon toga, jer su nas svi osudili na propast. Osuđeni smo na propast od svjetskih moćnika, koji su digli ruke na nas, a agresorima dali slobodne ruke. Samo je Bog u tim trenutcima rekao da neće tako biti. Ovaj narod ima pravo na svoju opstojnost, slobodu i ovaj narod hrvatski ima pravo na svoju državu“, rekao je Šreter te upozorio da, premda nas je molitva u ratu spasila, mi smo nakon rata počeli misliti da možemo bez Boga te je započeo naš moralni društveni, politički, socijalni i ekonomski pad. Na kraju propovjednik je zaključio kako je jedina ispravna preobrazba pojedinca i naroda, ona koja je u skladu s Božjim zakonom.

Nakon popričesne molitve okupljene je pozdravio i župnik Ceković posebno zahvalivši preč. Šreteru na dolasku i čestitavši Petrinjcima obljetnicu oslobođenja grada.

Slavlju je prethodila trodnevna duhovna obnova koju su predvodili ovogodišnji mladomisnici vlč. Igor Borić, vlč. Ivan Ćorić i vlč. Tomislav Vojvodić.