U Poljskoj blaženim proglašen svećenik Jerzy Popieluszko

Varšava, (IKA) – U Varšavi je 6. lipnja na središnjem gradskom trgu, koji se za vrijeme komunizma zvao Trg pobjede, u nazočnosti oko 150.000 vjernika, stotinu biskupa i dvije tisuće svećenika svečano proglašen blaženim svećenik Jerzy Popieluszko. Misom je predsjedao papinski izaslanik pape Benedikta XVI. pročelnik Kongregacije za kauze svetaca nadbiskup Angelo Amato.
Blaženi Popieluszko se borio za slobodu savjesti, jedino duhovnim sredstvima: istinom, pravdom i ljubavlju, rekao je na početku homilije nadbiskup Amato. No pogubna ideologija nije mogla podnijeti svjetlo istine i pravde. Zato je nenaoružani svećenik morao biti slijeđen, progonjen, uhićen, mučen, svezan i još živ bačen u rijeku. Njegovi mučitelji nisu imali niti najmanjeg poštovanja prema ljudskoj osobi: bacili su ga kao što neki bacaju mrtvu životinju. Njegovo tijelo je nađeno tek nakon deset dana, rekao je nadbiskup Amato. Nadalje, izaslanik Benedikta XVI. je istaknuo kako vlč. Popieluszko nije nikada pokazivao mržnju prema svojim neprijateljima i progoniteljima, u propovijedima je pozivao na dogovor i slogu. Njegovo poznato geslo bile su riječi svetoga Pavla: “Zlo dobrim pobjeđujte”. On je jednostavno bio vjerni katolički svećenik koji je branio svoje dostojanstvo kao i dostojanstvo drugih – tj. slobodu svih onih koji su, poput njega, bili ocrnjivani i ponižavani. U tim godinama, kako se to već događalo u povijesti, nad velikim dijelom Europe svjetlo razuma je bilo zastrto tamom, a zlo nazivano dobrim, istaknuo je nadbiskup Amato.
Poljacima se obratio i papa Benedikt XVI. u tijeku hodočašća na Cipru: Srdačno pozdravljam Crkvu u Poljskoj, koja se danas raduje uzdignućem na čast oltara vlč. Popieluszka. Njegovo požrtvovno služenje i mučeništvo posebnim su znakom pobjede dobra nad zlom. Neka njegov primjer i zagovor probudi revnost svećenika i raspali ljubav vjernika, rekao je Papa nakon molitve Anđeo Gospodnji u Nikoziji.
Varšavski nadbiskup Nycz, posebno se, u ime svih, zahvalio majci vlč. Popieluzska, Marianni, koja je osobno nazočila beatifikaciji sina mučenika.
Nakon beatifikacije relikvije blaženog Popieluszka prenesene su u svečanoj procesiji, u kojoj je sudjelovalo nekoliko desetaka tisuća ljudi, do svetišta Božje Providnosti na periferiji Varšave i tamo su položene u kriptu, gdje počivaju i relikvije narodnih velikana iz poljske povijesti.
Blagdan blaženog Popieluszka slavit će se 19. listopada, na dana koji je najvjerojatniji datum njegove mučeničke smrti.

Jerzy (poljska inačica imena Juraj) Alfons Popieluszko rođen je 14. rujna 1947. Odrastao je u manjem mjestu na istoku Poljske. Bio je treće od petoro djece u seljačkoj obitelji. Premda su materijalni uvjeti života u poslijeratnoj Poljskoj bili teški, roditelji su dosta vremena posvećivali odgoju djece. Bog im je bio na prvom mjestu: nedjeljna misa i svakodnevna obiteljska molitva se nije propuštala nizašto na svijetu. Domoljublje su njegovali kroz priče o slavnoj povijesti svog naroda. Nakon mature, 1965. godine ulazi u varšavsku nadbiskupijsku bogosloviju. No već nakon godinu dana, Jerzy je postao ročnik poljske vojske, u specijalnoj, kažnjeničkoj, bojni za klerike. Tamo su ih, tijekom “redovitog vojnog roka” fizički i psihički pokušavali slomiti, uz obaveznu ateističku indoktrinaciju. Kod Jerzya nisu uspjeli, ali ipak, samo nekoliko mjeseci nakon povratka – teško se razbolio, tako da ga je samo čudo spasilo od smrti.
U svibnju 1972. godine zaređen je svećenika, a posvetitelj je bio legendarni primas, danas i sam kandidat za oltar – sluga Božji kardinal Stefan Wiszynski. Kao geslo mlade mise izabrao je citat iz Evanđelja “On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene”(Lk 4,18). Bio je kapelan u nekoliko varšavskih župa, te duhovnik varšavskih liječničkih krugova. Pokazalo se da ima izvanredan dar komunikacije s ljudima. Župljani su znali da mogu uvijek računati na njegovu utjehu i pomoć, posebice bolesni. I sam je osjećao zdravstvene posljedice “redovnog služenja vojnog roka”. Istodobno, od samih početaka radničkog pokreta otpora komunističkom režimu, bio je vezan uz legendarni sindikat Solidarnost. Svoj rad temeljio je na riječima svetoga Pavla iz poslanice Rimljanima: ne daj se pobijediti zlom, nego dobrim svladavaj zlo (Rim, 12,21). Držao je duhovna predavanja o etici rada, temeljene na nauku Crkve. U njegovim propovijedima nije bilo politike, iako je govorio o istini i pravdi. Stotine ljudi koji su ga slušali svjedoče da su se obratili tj. odlučili promijeniti život upravo zahvaljujući njemu. Deseci su se odlučili krstiti. Voljeli su ga obični radnici, medicinsko osoblje ali i studenti. Zato su njegove mise, kao i korizmene i adventske obnove koje je vodio, postale vrlo posjećene. Njegov je rad pratila i tadašnja zloglasna komunistička poljska tajna policija koja ga je podvrgla ispitivanjima. Tijekom tih ispitivanja postavljaju mu i ovakva pitanja: “Zbog čega na poseban način deformirate i lomite hostiju na misi?” Tamošnji su udbaši naime vidjeli u razlomljenoj i pokazanoj hostiji slovo V (viktorija – pobjeda) – jedan od omiljenih znakova legendarne Solidarnosti.
Nakon što ga nisu uspjeli zastrašiti i iscrpiti, donesena je odluka, vjerojatno na sastanku vojno-policijskog obavještajnog vrha da ga se likvidira (povjesničari, koji su imali uvide u policijske pismohrane tvrde da su poljski komunisti uvijek prednjačili u zamislima zatiranja “narodnih neprijatelja”). Posljednja ispovijed mu je bila dan prije otmice. Dana 19. listopada 1984. slavi svoju posljednju misu u mjestu Bydgoszcz oko 300 km od Varšave i, unatoč nagovorima domaćina da prenoći ondje, kreće s vozačem natrag u Varšavu. Iste noći, pripadnici specijalne postrojbe tajne policije, maskirani kao prometna policija, zaustavljaju njegov automobil u mjestu Gorsk, gdje cesta prolazi kroz šumu. Popieluszka su onesvijestili i stavili u prtljažnik a vozača svezali i poveli sa sobom. Putem vozač, premda svezan, uspijeva iskočiti iz auta i pobjeći im u šumu. Što se točno kasnije događalo točno ne znamo, kao ni datum kada je ubijen. Tijelo vlč. Popieluszka pronađeno je 30. listopada 1984. u blizini mjesta Tama, gdje ga je izbacila rijeka Visla, 150 km od mjesta otmice. Obdukcijom su utvrđene teške tjelesne povrede uzrokovane zvjerskim mučenjem, za koje će službeni liječnik potvrditi da nikada prije takvo što nije vidio. Pod pritiskom domaće i svjetske javnosti počinitelji su pronađeni i osuđeni, unatoč zahtjevu državnog tužiteljstva za izricanje smrtne kazne, na višegodišnju robiju koja im je, zatim, amnestijama komunističkih i postkomunističkih režima višekratno smanjivana te su danas već svi na slobodi, a nalogodavci nisu nikada otkriveni. Kao nalogodavac je bio optužen i osuđen načelnik tzv. IV. Odjela (koji se bavio Crkvom) pukovnik Pietruszka, a koji je nakon pada komunizma optužio generala Jaruzelskog i njegova zamjenika Kiszczaka, kao prave nalogodavce, no protiv njih je bila obustavljena istraga “zbog nedostatka dokaza”. Vlč. Popieluszko je pokopan je u dvorištu crkve Svetog Stanislava Kostke (posljednje u kojoj je službovao), u Varšavi a njegov je grob u 25 godina posjetilo 18 milijuna ljudi. Papa Ivan Pavao II. pomolio se na njegovu grobu tijekom svog apostolskog posjeta Poljskoj godine 1987.