Misu su glazbeno animirali članovi Katoličke Udruge Radnici Milosrdnog Isusa koji su ujedno i suorganizirali obilježavanje tog spomena.

U prigodnoj homiliji, propovjednik se kratko osvrnuo na svetičin život koja je rođena kao Helena Kowalska 25. kolovoza 1905. godine kao treće od desetero djece. Već u djetinjstvu je osjetila duhovni poziv, da ju Krist zove u redovništvo. Vlč. Lekaj je naglasio, kako je zapisano da se „odlikovala ljubavlju prema molitvi, marljivošću pri radu, poslušnošću i osjećajnošću prema siromašnima“.

Govoreći o molitvi, propovjednik je posvijestio, kako se primjećuje na katehezama da današnja djeca ne znaju moliti, no, kad nauče moliti, ako se zaljube u molitvu, postanu evangelizatori u svojim obiteljima i tako se preko njih roditelji vraćaju izvoru života, tj. Kristu.  To je poziv svima nama da imamo ljubav prema molitvi, da molimo s vjerom, sa srcem. Iz molitve rađa se poslušnost u odnosu prema Bogu, a to znači biti poslušan Bogu, biti spreman odgovoriti na Božji poziv. Molitva rađa i poniznost, rađa svetost, ljubav i milosrđe, rekao je propovjednik.

Nadalje, govoreći o svetičinu životu, podsjetio je, kako roditelji isprva nisu prihvatili njezino promišljanje o duhovnom pozivu. Ona je na koljenima došla pred Krista i pred Oltarskim sakramentom molila što joj je činili, a Gospodin je bio vrlo jasan i konkretno joj rekao „idi u Varšavu i tamo stupi u samostan“, i tako je postala redovnica. U samostanu je 22. veljače 1931. imala prvo viđenje Milosrdnog Isusa.

„To je i nama poticaj da dolazimo pred Presveto, da molimo i tražimo Božju volju“, istaknuo je propovjednik.

Ukazujući na misno evanđelje i Isusovu molitvu, propovjednik je naglasio kako malenost, o kojoj govori Isus, je zapravo poniznost. „Bog se objavljuje malenima. On je kroz cijelu povijest spasenja i Crkve govorio malenima i poniznima, a takva je bila i sv. Faustina. No, poslanje koje je Bog sv. Faustini nije završilo njezinom smrću. Njezina misija i dalje se nastavlja, ono djelo koje je Bog započeo s njom nije se završilo: mnoštvo svakoga dana u 15 sati moli krunicu Milosrdnog Isusa, Božjega Milosrđa“, rekao je propovjednik, te nastavio: „pozvani smo svakodnevno moliti za Božje milosrđe, moliti za one koji su se udaljili od Gospodina, za one koji ga još nisu upoznali. Ali mi smo pozvani svojim životom, svojim primjerom živjeti Božju ljubav i Božje milosrđe onako kako je živjela sv. Faustina. Bila je zaljubljena u Krista, nije živjela nešto svoje, neko svoje evanđelje, već Kristovo. I mi smo pozvani živjeti onako kako je Gospodin govorio i kako nam i danas govori preko Crkve, preko Evanđelja“, rekao je.

Vlč. Lekaj je podsjetio kako je sv. Faustina. iscrpljena i oslabljena od tuberkuloze i žrtve koju je podnosila za spas grešnika. umrla u samostanu u Krakovu 5. listopada 1938.

Velik je Onaj koji je bio prisutan u njezinu životu, a to je Isus. Bog želi djelovati, želi činiti čuda, ako smo mi maleni Krist je u nama i čini velika djela. Molimo i mi večeras zagovor sv. Faustine za naše obitelji da postanu mjesta, škola molitve. Molimo da se naša djeca zaljube u molitvu. Molimo neka nas zagovara da postanemo maleni, ponizni, a da Krist raste u nama, pozvao je propovjednik, te na kraju homilije potaknuo i na molitvu za nova zvanja, svećenika i redovnička zvanja, jer, kako je rekao, „ako istinski molimo za obitelji da se otvore za životu, rađaju se i zvanja. Neka nam Bog podari zvanja za našu biskupiju i za Crkvu“.

Običaj obilježavanja datuma vezanih uz duhovnost sv. Faustine Kowalske, njezina spomendana, spomendana njezina duhovnika bl. Mihaela Sopoćka te blagdana Božjega Milosrđa u Puli je vezan, uz ostalo, uz dva desetljeća boravka i djelovanja u Porečkoj i Pulskoj biskupiji sestara Milosrdnog Isusa, reda kojeg je bl. Sopoćko osnovao prema uputama sv. Faustine. Ona je kao mlada djevojka odabirom duhovnog zvanja ušla u Družbu sestara Naše Gospe od Milosrđa, zato je za proslave značajnih datuma odabrana ta filijalna crkva katedralne župe, majke Božje od Milosrđa.

Sestre Milosrdnog Isusa u Porečkoj i Pulskoj biskupiji djelovale su od 2000. do 2020. godina, nakon čega su otišle u Sisačku biskupiju. Za boravka u Istri živjele su u sklopu Doma za starije osobe sv. Polikarp, gdje su inaugurirale i održavale, za javnost otvorenu kapelu sv. Polikarpa, kamo su brojni vjernici Pule rado odlazili na misu. Ondje su se za mise, sukladno mogućnostima, izmjenjivali razni pulski svećenici, uz ostale i umirovljeni svećenici iz Svećeničkog doma Betanija te svećenici iz Sjemeništa Redemptoris Mater. Iz djelovanja sestara Milosrdnog Isusa izniknula je Katolička udruga Radnici Milosrdnog Isusa koja je aktivna i danas, te Štovatelji Božjega Milosrđa.