U blagdanskoj homiliji propovjednik je istaknuo da je sveti Josip poslušao Božji glas, unatoč sumnjama. Preko snova i šapta anđela otkrivao je svaki novi korak koji mu je činiti u ulozi branitelja, hranitelja i poočima Spasitelja, Gospodina Isusa Krista. U tome je veličina sv. Josipa, zaručnika Blažene Djevice Marije. P. Hontić je podsjetio kako o sv. Josipu nema puno zapisa u Svetome Pismu, nije zabilježena nijedna njegova riječ, a on je bio taj koji je dijete Isusa učio hodati, govoriti, raditi, živjeti; jer Isus, iako Bog, on je i pravi čovjek, kao čovjek trebao svu tu pomoć drugoga čovjeka za koju je Bog pronašao Josipa i Mariju koji su mu pomogli da izraste, ojača i postane Bog, Bogočovjek koji će spasiti čovječanstvo.

P. Hontić se je nadalje osvrnuo na sinodalni hod Crkve. Prisjetio se svečanog otvaranja sinodalnog hoda u porečkoj katedrali u listopadu prošle godine. „No, da ne bi sve ostalo na toj lijepoj svečanosti i sinodskoj svijeći kao simbolu, upravo je blagdan svetoga Josipa dobra prigoda da si posvjestimo što se zapravo to događa u Crkvi“, rekao je propovjednik. Podsjetio je kako je Bog izabrao sv. Josipa da uči hodati dijete Isusa; Crkva, Tijelo Kristovo, udovi Kristovi, mi smo taj ljudski elemenat u tom Božanskom Tijelu Kristovu. Krist je glava Crkve, ona je ljudska i Božanska, a mi ljudi mi smo udovi toga tijela.

To ljudsko u tom Božanskom otajstvu potrebno je također pomoći u tom hodu. Sinoda znači, syn-hodos, zajedno hodati, zato ne može nitko sam ići u nebo; Bog nas je stvorio da zajedno idemo, da bismo u budućnosti, u slavi Božjoj svi zajedno Boga hvalili i slavili. Ondje ćemo svi biti pred Bogom, pred neizmjernom dobrotom, i za tu se neizmjernu dobrotu mi ovdje pripremamo zajedno, jedni s drugima hodimo na putu spasenja. Crkva ne stoji na mjestu. Mi stalno, idemo, rastemo, razvijamo se, učimo napredujemo, kao udovi Kristovi smo u stalnom hodu i stalnom rastu. Zato nam je potrebno učenje, normalno je da tu ima i nespretnih koraka, no na nama je da naučimo hodati, cestom kršćanskog života, te tako stići pred lice Božje. Zato je papa proglasio da ma je u ovom vremenu potrebno zajedništvo, zajednički hod, zajedničko slušanje Riječi Božje, traženje i otkrivanje Volje Božje“, rekao je p. Hontić.

U nastavku je istaknuo da živimo u vremenu velikog otpada od Crkve, i opasku koju je izrekao filozof Friedrich Nietzsche rekavši da kršćani imaju lijepi nauk, ali ga slabo žive. „Mnogi su nekršćani oduševljeni Isusovim naukom, ali ne i našim življenjem istog. U ovom vremenu potrebno je da si to posvjestimo. Živimo u svijetu kojeg teško da se može nazvati kršćanskim“, rekao je propovjednik te je naveo kao primjer određene promijenjene obiteljske dinamike, na primjer glede smještanja starih u staračke domove. Spomenuo je i tendenciju mladih osoba koje ne žele zasnivati obitelj i imati djecu, te je to povezao sa značajnim demografskim padom u Hrvatskoj, „dok je u Europi to još izraženije“, naglasio je. „Sve je to nekršćanski mentalitet, Crkva bi itekako trebala ozbiljno shvatiti stu situaciju i tražiti uzore u svecima i pomoć i zaštitu, napose sv. Josipa, moliti da nam on bude uzor kako Vječnost staviti za cilj svojega života.“

Podsjetio je nadalje da Crkvu treba ljubiti, kritikom nećemo ništa postići, samo našom promjenom, traženjem i prihvaćanjem Volje Božje, možemo nešto učiniti. Naveo je potom svjedočanstvo vlč. Drageca Goričanca, koji se brine za marginalizirane članove društva, o slučaju čovjeka koji je 47 godina proveo u zatvoru, ne zbog nekog velikog zlodjela, već se je onamo svojevoljno vraćao slijedom sitnih krađa, jer nigdje nikoga i ništa nije imao i jer se samo ondje osjećao na neki način među svojima.

„Možda i mi tako živimo da nemamo nikoga, ali još je gore ako živimo kao da nam nitko ne treba. Nastojmo vidjeti kome smo potrebni, kome možemo učiniti nešto dobro. Bog će mi dati milost kojom ću izvršiti svoje poslanje. Neka nam sv. Josip pomogne u ovom korizmenom hodu, u ovom sinodalnom hodu Crkve, posebno ovdje u Puli, da ova naša Crkva postanje vidljiva i prepoznatljiva u ovome gradu i da bude po njoj Bog prisutan“, zaključio je propovjednik.

P. Hontić je predvodio i trodnevnicu. Prve večeri trodnevnice je nakon misnoga slavlja održao nadahnjujuće predavanje, popraćeno lijepom audio vizualnom prezentacijom, o prikazu sv. Josipa u homilija bl. Kardinala Alojzija Stepinca. Na početku predavanja je podsjetio je na povijesnu činjenicu kako je još 1687. godine Hrvatski sabor izabrao sv. Josipa za zaštitnika hrvatskoga naroda. Podsjetio je i na Godinu sv. Josipa koju je sveti otac papa Franjo proglasio Apostolskim pismom Patris corde. Posebno je naglasio pojedine aspekte svečeva lika koje je u svojim homilijama istaknuo bl. Stepinac: sv. Josip – utjeha bijednih, stidljivi čuvar Djevice, strah zlih duhova, slavni porod Davidov, brižni branitelj Kristov, uzor radnika i potpora obitelji. Predavanje je započeo pjesmom „Zaručniče presveti“ pulskog kantautora Bruna Krajcara, a zaključio je s Litanijama sv. Josipa sa sedam novih zaziva.