Suslavilo je 15-ak svećenika među kojima provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić i generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić. Na početku euharistije upriličen je obred blagoslova svijeća.

Uvodeći u svetu misu, nadbiskup Vukšić pozdravio je vjerničko mnoštvo te na početku svoje propovijedi naslovljene “Svjetlost na prosvjetljenje naroda” podsjetio kako je sveti Ivan Pavao II. porukom od 6. siječnja 1997., najavio da će narednoga 2. veljače te godine, na blagdan Prikazanja Gospodinova u hramu, prvi put biti održan Dan Bogu posvećenoga života te poručio kako time želi pomoći cijeloj Crkvi da sve više vrednuje svjedočenje osoba, koje su izabrale slijediti Isusa izbliza po vršenju evanđeoskih savjeta i tako Bogu posvetiti vlastiti život. Istovremeno, želio je da, dodao je propovjednik, za sve Bogu posvećene osobe ovo bude dragocjena prilika za obnovu vlastitih nakana i oživljavanje osjećanja koja nadahnjuju njihovo darivanje Gospodinu.

„Posebice je snažno odjeknula njegova poruka, koju je“, rekao je mons. Vukšić, „korisno ponoviti i u ovoj prigodi: ‘Vi nemate sȁmo slavnu povijest koje se treba sjećati i koju treba pripovijedati, nego imate veliku povijest koju tek trebate stvoriti. Gledajte u budućnost u koju vas Duh upućuje da bi s vama učinio velike stvari“ (Vita consacrata, 110)’“.

Potom je nadbiskup Vukšić kazao kako je svrha Dana Bogu posvećenoga života trostruka. „Ponajprije, ovim obilježavanjem odgovara se na potrebu, da se na svečaniji način slavi Gospodina i da mu se zahvali za veliki dar Bogu posvećenoga života, koji obogaćuje i raduje zajednicu kršćana mnoštvom svojih karizma i plodovima posvećenosti kraljevstvu Božjemu. I ne smije se zaboraviti da je Bogu posvećeni život, prije negoli izbor i nastojanje čovjeka, dar koji dolazi odozgor, da je on inicijativa Oca vječnoga, koji k sebi posebnom ljubavlju privlači jedno svoje stvorenje radi njegova posebnog poslanja“, tumačio je nadbiskup te dodao kako je na drugom mjestu svrha ovog Dana u cjelokupnom Božjemu narodu promicati bolje poznavanje i poštivanje Bogu posvećenoga života koji, svojim načinom provođenja i postojanjem u Crkvi, životno podsjeća i na svoj način uprisutnjuje Isusov oblik života.

„Zato je življenje toga dara važno za Crkvu koja je, kao zajednica i pojedinci u njoj, pozvana slijediti Krista“, rekao je nadbiskup naglasivši kako je taj oblik života, koji se u mnoštvu svojih izraza provodi u osobnoj sličnosti s Kristom, na službi Crkvi, a posebno u službi poticanja i izgradnje krsnoga posvećenja svih vjernika, Crkve koju Krist želi privesti sebi ‘slavnu, bez ljage i nabora ili čega takva, nego da bude sveta i bez mane’ (Ef 5,27)“.

Nadbiskup Vukšić je u homiliji nadalje protumačio kako se treći razlog izravno odnosi na Bogu posvećene osobe, koje su pozvane zajedno i svečano slaviti čudesa koja je Gospodin učinio u njima, da bi s još bistrijim pogledom vjere otkrili zrake Božje ljepote, koje je Duh utisnuo u njihov način života i da bi postali još svjesniji svoga poslanja u Crkvi i u svijetu.

„Obilježavanje ovoga Dana, k tomu, pomoći će tim osobama vratiti se na izvore svoga poziva, izvršiti analizu vlastitoga života i potvrditi predanost u svojoj posvećenosti. Tako će biti u stanju svjedočiti ljudima našega vremena da je Bog ljubav, koja je moćna ispuniti srce i život ljudskoga bića. Autentično svjedočiti vrlo je važno za osobnu unutrašnju uravnoteženost i za vlastiti duhovni život. Svjedočanstvo života daje kredibilitet naviještanju. I vrlo je korisno jer „suvremeni čovjek mnogo radije sluša svjedoke negoli učitelje, a ako sluša učitelje to čini jer su svjedoci“ (Pavao VI., Evangelii nuntiandi, 41)“, poručio je nadbiskup, dodavši kako, osim što je taj blagdan svojom simbolikom poziv na naš susret s Isusom, to je također i blagdan svjetla a upaljena svijeća simbol je Isusa, svjetla svijeta.

„Osnovna je poruka današnjega blagdana da je Isus svjetlo na prosvjetljenje naroda. A, sami prosvijetljeni vjerom u Isusa, kršćani su tomu svjedoci. I glasnici smo njegove dobrote. Poslani smo svi, a posebice Bogu posvećene osobe, svjetlom svoga života, dosljedno i vjerno, riječju i djelom, osvjetljavati i tako pripravljati put na kojemu će se dogoditi također susret Boga i drugih ljudi (usp. Mal 3,1)“, zaključio je vrhbosanski nadbiskup.

Nakon homilije nadbiskup je kratkim nagovorom potaknuo redovnike i redovnice, koji su zatim zajedno molili te obnovili svoje zavjete.

Za vrijeme euharistijskog slavlja sviranje i pjevanje animirao je fra Emanuel Josić uz sudjelovanje franjevačkog bogoslovskog zbora “Fra Nenad Dujić” te okupljenih redovnika i redovnica.