Program je moderirao profesor fundamentalne teologije na KBF-u u Sarajevu doc. dr. sc. Hrvoje Kalem, svećenik Vrhbosanske nadbiskupije, koji je uputio i uvodnu riječ.

Riječi pozdrav i dobrodošlice u ime organizatora svim predavačima i svim prisutnima te riječi zahvale svima koji su pomogli u organizaciji ovog simpozija uputio je dekan KBF-a u Sarajevu i redoviti profesor Svetog pisma Novog Zavjeta prof. dr. sc. Darko Tomašević, kanonik Stolnog kaptola vrhbosanskog.

Prvo predavanje na temu: „Digitalna komunikacija kao novi stil života u zatvorenom svijetu“ održao je vrhbosanski svećenik doc. dr. sc. Mario Bernadić, viši asistent pri katedri dogmatske teologije KBF-a u Sarajevu i generalni tajnik Prve Sinode Vrhbosanske nadbiskupije. Zamoljen da za Katoličku tiskovnu agenciju iznese pojedine naglaske iz svoga izlaganja profesor Bernadić je kazao: „Digitalna komunikacija je danas svakako neizostavan dio našeg života, i ne samo života, nego i rada. Digitalna komunikacija je po sebi vrlo zgodna komunikacija, rekli bismo, dostupna u svakom trenutku i ona koja nas može spojiti s bilo kim u svakom trenutku. No, s druge strane, kako i papa Franjo ističe, ona do sada nije pomogla u ostvarivanju jednog suštinskog zajedništva u svijetu. A, također, i u  drugim brojevima napominje da to sigurno neće nikada ni nije uspjeti. No, zapravo, papa Franjo u takvom mišljenju i nije izolirani jer slične ćemo naglaske naći u današnjoj psihologiji gdje se jednostavno ističe da ništa ne može nadoknaditi onaj živi susret, realni susret dviju osoba jer u dio komunikacije svakako spada i ona neverbalna komunikacija i svi ostali elementi. I to nam je itekako potrebno razvijati ili, čak da kažemo, ponovno razvijati, ponovno učiti u ovo vrijeme. Osim toga, u današnjim vremenu itekako svi insistiraju na tome da kažu svoju istinu; svi imaju svoje mišljenje; svi imaju svoju istinu; svaki ima nešto svoje reći. Papa nas ovdje poziva da itekako moramo učiti ponovno slušati jer slušanje je zapravo onaj dio istinske mudrosti i bez toga ne možemo postići, dakle, istinsku mudrost. Ali također tu je i ona kultura dijaloga –  ne, dakle, žučnog dijaloga, svađalačkog dijaloga, nego onoga strpljivog dijaloga i iz nije čovjek uči prema Papi. I evo, dakle, to nas vodi i dovodi do one prave istine“, rekao je vlč. Bernadić.

Svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije dr. sc. Boris Vulić, izvanredni profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu, održao je predavanje pod naslovom: „Odnos sveopćeg i kršćanskog bratstva u svjetlu enciklike Fratelli tutti“. Zamoljen da iznese najvažnije naglaske iz svoga predavanja, profesor Vulić je kazao: „Sama enciklika pape Franje Fratelli tutti ne posvećuje neki poseban dio ili zaseban naslov o odnosu sveopćeg i kršćanskog bratstva. No, svakako u sadržaju te enciklike pronalazimo puno važnih sadržaja iz kojih možemo u nekom daljnjem koraku produbljivanja te enciklike i u njezinu svjetlu razumjeti Papin nauk o odnosu kršćanskoga bratstva – bratstva koje nastaje sakramentom krštenja i ostvaruje se kao crkveno zajedništvo – i ovoga ljudskog bratstva koje, teološki gledano, nastaje činom Božjega stvaranja svih ljudi na svoju sliku, a u jednom širem kontekstu možemo reći da, samim tim što smo ljudi, samim time smo i braća. Ono što je svakako važno za ovu encikliku Fratelli tutti je da je to crkveni dokument koji, kao nijedan dokument prije, razmatra i pred nas stavlja temu bratstva, bratstva svih ljudi… Ono što je posebno važno u tom dokumentu Fratelli tutti je, da tako kažem, definicija bratstva: za papu Franju brat je svaki čovjek ukoliko je bližnji, a Krist nas je naučio da je naš bližnji svaki čovjek. Zapravo, kršćanska ljubav je bratska ljubav, otvorena ljubav prema svakom čovjeku. Doista, za mene osobno i, vjerujem i za ovdje sudionike, bilo je prosvjetljujuće razumjeti Papin stav da katolik, kršćanin današnjice, sutrašnjice ili će biti brat svim ljudima ili ga neće biti – možemo to tako reći u duhu  i svjetlu enciklike, a to onda znači da će čovjek današnjice ili biti brat, ili ga, nažalost, neće biti“, kazao je vlč. Boris.

Muftija sarajevski dr. sc. Nedžad ef. Grabus, profesor teologije na Fakultetu islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu, održao je predavanje na temu: „Vjera u Boga i poštovanje susjeda – muslimanski pogled“. U svom osvrtu nakon prvog dijela simpozija je kazao da su razgovarali kako i na koji način se u enciklici otvara prostor i razgovor s, između ostalog, i muslimanima. „Inzistirali smo na tome da u religijskome učenju postoji mjesto i za drugačije vjerovanje. Vidjeli smo da se u enciklici govori i o religijskome pluralizmu. Postoje, naravno, pogledi na pitanje bratstva iz islamske, kršćanske i drugih perspektiva, ali postoji to ljudsko bratstvo koje nas povezuje i ta želja da kao ljudi sudjelujemo u nečemu što će nas povezivati, a ne razdvajati“, kazao je muftija Grabus. Zamoljen da, u duhu teme simpozija, uputi svoju kratku poruku u aktualnoj situaciji, kazao je:  „Mi smo – bez obzira na sve – pod navodnicima – razlike koje nas dijele i razdvajaju, braća. Bog nas je sve stvorio. Moramo odgovorno djelovati, utjecati na ljude da ostanu dostojanstveni i da traže načina kako da poštuju jedni druge“. U svom je predavanju istaknuo da muslimani i kršćani u svome vjerovanju imaju povezujuće naslijeđe poslaničke tradicije na temelju koje su razvijali suštinska pitanja teologije monoteizma. Rekao je da su vjera u Boga i ljubav prema bližnjemu, susjedu, su posebnosti koje su snažno utkane u identitet vjernika.

Simpozij je nastavljen predavanjima doc. dr. sc. Olivera Jurišića s KBF-a u Sarajevu (Rasizam: instrument moći i zaborava), doc. dr. sc. Jakova Rađe s KBF-a u Zagrebu (Najbolje politike u službi sveopćeg bratstva), izv. prof. dr. sc. Zorice Maros s KBF-a u Sarajevu (Dijalog i socijalno prijateljstvo kao ostvarenje ljudskog bratstva), izv. prof. dr. sc. Pavla Mijovića s KBF-a u Sarajevu (Kritička teorija migracije u enciklici Fratelli tutti) i doc. dr. dr. sc. Orhana Jašića s FIN-a u Sarajevu (Muslimanska teološka refleksija enciklike Fratelli tutti).