Među njima su bili provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Siniša Balajić i generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Franjo Frankopan Velić. Nakon mise sprovodni obredi održani su na groblju sv. Franje u Sinju, a predvodio ih je gvardijan Franjevačkog samostana Gospe Sinjske fra Marinko Vukman.

U propovijedi je nadbiskup Križić istaknuo da se Crkva u trenutku rastanka okuplja u vjeri u Krista koji je jači od smrti. Polazeći od Isusovih riječi o kruhu života, naglasio je da je euharistija ključ za razumijevanje svećeničkoga života.

„Svećeništvo bez euharistije ne bi moglo biti shvaćeno u svojoj punini“, rekao je, istaknuvši da je svećenik pozvan svoj život sjedinjavati s Kristovom žrtvom te ga darivati Bogu i ljudima.

Osvrnuo se i na dugogodišnje profesorsko djelovanje fra Bože, naglasivši da poučavanje budućih svećenika nije samo prenošenje znanja nego i oblik svećeničkoga služenja.

„Budući svećenici trebaju u profesoru vidjeti čovjeka koji moli. Trebaju u njemu susresti svećenika koji ljubi Crkvu“, poručio je, dodavši da je fra Božo brojne naraštaje poučavao riječju, ali još više vlastitim primjerom.

Nadbiskup je istaknuo da svećenički život nije ponajprije život za sebe jer svećenik svoje vrijeme, molitvu i znanje daruje drugima, a svoje srce Bogu i narodu kojemu je poslan.

„Svaka iskrena svećenička služba treba postajati odjek tih riječi: ‘Za vas.’ Za vjernike. Za Crkvu. Za mlade. Za buduće svećenike. Za one koji traže Boga. Za one koji su zalutali. Za one koji pate“, rekao je.

Zaključujući propovijed, podsjetio je da je fra Božo tijekom svoga svećeništva mnogo puta podizao posvećenu hostiju te se pomolio da ga sada Krist, kojemu je služio na oltaru, primi u puninu života.

„Neka ga od zemaljskoga oltara dovede do onoga nebeskog“, poručio je nadbiskup Križić.

Prije završetka mise okupljenima se obratio provincijal fra Siniša Balajić. Polazeći od Isusovih riječi „Hrabro, ja sam pobijedio svijet“, istaknuo je da kršćanska nada omogućuje vjerniku da i pred smrću živi u sigurnosti Kristove pobjede.

Prisjetio se svojih posljednjih susreta s fra Božom, rekavši da je stekao snažan dojam kako je bio pomiren sa sobom i s Bogom te duboko uvjeren u uskrsnuće.

„Znamo koliko se puta znao našaliti na svoj račun unatoč težini bolesti. Taj mali, banalni detalj zapravo otkriva njegovu iskrenu otvorenost i spremnost na susret s Gospodinom“, rekao je provincijal, istaknuvši da su se na njegovu licu mogli iščitati mir i radost.

Provincijal je potom podsjetio na životni put pokojnog fra Bože. Rođen je 15. kolovoza 1946. u Otoku. Nakon osnovne škole stupio je u Sjemenište u Sinju i pohađao Franjevačku gimnaziju, a novicijat je proveo na Visovcu.

Filozofsko-teološki studij pohađao je na Visokoj franjevačkoj bogosloviji u Makarskoj, gdje je 5. travnja 1970. položio svečane zavjete. Za đakona je zaređen 5. prosinca 1971. u Makarskoj, a za svećenika 29. lipnja 1972. u Drnišu. Nakon studija u Makarskoj poslan je na poslijediplomski studij filozofije na Franjevački Atenej Antonianum u Rimu, gdje je doktorirao 19. lipnja 1978. godine.

Po povratku je od 1978. do 1999. predavao filozofske predmete na Visokoj franjevačkoj bogosloviji u Makarskoj, a nakon osnivanja Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu nastavio je ondje predavati od 1999. do umirovljenja.

Uz profesorsku službu obavljao je i niz drugih dužnosti. Bio je župni vikar u Velikom Brdu, vikar i gvardijan samostana u Makarskoj, a više od dva desetljeća obnašao je službu samostanskog vikara u Sinju. Kratko je bio privremeni upravitelj, a potom i župnik u Hrvacama. Nakon toga ponovno se vratio u Sinj, gdje je bio ekonom samostana, a posljednjih godina ispovjednik u Svetištu Čudotvorne Gospe Sinjske.

Na kraju mise od fra Bože se uime fratara sinjskog samostana oprostio gvardijan fra Marinko Vukman. Podsjetio je da je pokojnik tridesetak godina svoga života darovao samostanu, gradu Sinju i Svetištu Čudotvorne Gospe Sinjske te istaknuo da mu Sinj nije bio samo mjesto služenja nego je postao dijelom njegova života i srca.

Govorio je o njegovoj profesorskoj službi te djelovanju kao samostanskog vikara, ekonoma, ispovjednika i propovjednika, kao i o njegovu služenju u cetinskom kraju. Posebno je istaknuo fra Božinu ljubav prema domovini i hrvatskom narodu te njegovo poštovanje prema žrtvi hrvatskih branitelja i ratnih vojnih invalida Domovinskog rata. Iz te je ljubavi, rekao je, proizišla i njegova zauzetost u organiziranju komemoracije za nevine žrtve bačene u Husinu jamu, koje je bio jedan od prvih organizatora.

Fra Marinko prisjetio se i fra Božine osebujnosti, vedrine i humora kojim je znao nasmijati sebe i druge te olakšati teret ljudima oko sebe, čak i tijekom bolesti.

Zahvalio mu je na godinama provedenima u samostanu, svećeništvu i službi, ljubavi prema Sinju i Svetištu te na svjedočanstvu strpljivosti, blagosti i pobožnosti tijekom bolesti. Zahvalio je i liječnicima i medicinskom osoblju koje se o njemu brinulo, samostanskoj braći, osobito župniku fra Antoniju Mravku, te obitelji i rodbini koja ga je pohodila.

„Dragi fra Božo, neka te sada primi Gospa Marija, kojoj si ovdje desetljećima služio i pred čijom si slikom toliko puta stajao i molio“, zaključio je.

Nakon mise zadušnice sprovod je nastavljen na groblju sv. Franje u Sinju. Sprovodne obrede predvodio je fra Marinko Vukman, nakon čega su svećenici zajednički otpjevali „Salve Regina“. Potom su zemni ostatci fra Bože položeni u grob uz molitvu brojnih svećenika, bogoslova, redovnica, članova obitelji, rodbine, prijatelja i vjernika, izvijestila je Splitsko-makarska nadbiskupija.

FOTO U Sinju održan sprovod fra Bože Norca-Kljaje