I ovoga puta okupio je pedesetak osoba iz vjerskog, kulturnog, gospodarskog i političkog života, predstavnike županija, gradova, općina, institucija i župa s područja Biskupije. Ovogodišnja glavna govornica bila je psihoterapeutkinja Maja Jakšić, prof., a okupljenima je govorila o temi sindroma izgaranja na poslu. Prošlih godina gosti Molitvenog doručka bili su i Kolinda Grabar-Kitarović, Ivana Maletić, Marijana Petir, Davor Ivo Stier i brojni drugi, a zbog pandemije i potresa dvije godine nije bio održavan.

Nakon pročitane Božje Riječi doručak je molitvom otvorio biskup Vlado Košić koji je i pozdravio sve okupljene, a dok je gošću Jakšić i njezin rad okupljenima predstavila voditeljica Ureda za promicanje socijalnog nauka Crkve Korneliji Marović. U predavanju je Jakšić istaknula kako se izgaranje definira i doživljava kao stanje tjelesne, emocionalne i mentalne iscrpljenosti uzrokovano dugotrajnom uključenošću u situacije koje su emocionalno zahtjevne. Najosjetljivije su one profesionalne skupine čiji posao uključuje rad s ljudima i čija su obilježja pružanje zdravstvene,  psihološke, socijalne, edukacijske, pravne, duhovne ili neke druge pomoći i imaju značajan utjecaj na životne odluke i živote ljudi s kojima rade. Sindrom profesionalnog izgaranja problem je koji najčešće pogađa osobe koje su izrazito predane i posvećene svome poslu, a ono se ne događa samo na radnome mjestu, već svaki oblik predanosti, oduševljenja ili zanosa nekom djelatnošću, idejom ili odnosom može rezultirati izgaranjem.

U predavanju je govorila i o uzrocima, simptomima, fazama, obilježjima i posljedicama izgaranja u poslu te o iskustvima sličnima i povezanima s izgaranjem kao što su zamor suosjećanja, emocionalni rad i moralne ozljede. No, najveći naglasak stavljen je na prevenciju izgaranja što podrazumijeva brigu o osjećaju ravnoteže između poslovnog i osobnog života, kao i upravljanju vlastitim prioritetima i vremenom kroz traženje i otkrivanje smisla kako u poslu, tako i u životu. Različiti poslovi mogu biti više ili manje zahtjevni ili ugledni, ali izazovnost posla ovisi najviše o tome kako pojedinac na njega gleda, istaknula je.

Najzadovoljniji su oni ljudi koji svoj posao doživljavaju kao životni poziv, a stjecanje novca nije smisao rada kao ni stjecanje uspjeha ili statusa. Da bi ljudi bili zadovoljni poslom koji obavljaju, posao treba izgrađivati njihov osobni identitet, ispunjavati ih i davati im osjećaj vrijednosti. Svako zadovoljstvo je prolazno: povišice, promaknuća, priznanja, godišnji odmori i slobodni dani. Oduševljenje time već nakon nekoliko dana splašnjava i nestaje. Pravo zadovoljstvo nalazi se tamo gdje ga se ne traži. Zadovoljstvo koje nije bilo planirano ni očekivano, mijenja i ispunjava život kao dar koji trajno ostaje u srcu, a proizlazi iz smisla koji onda postaje jedino mjerilo u životu, rekla je.

Na kraju je zaključila da svi imamo potrebu vjerovati da su naši životi smisleni i da je ono što radimo korisno i važno. Ovaj egzistencijalni značaj često želimo dobiti i u poslu koji obavljamo. Kad zbog različitih uzroka, osobnih ili vanjskih, osjetimo da nemamo ili gubimo taj smisao, tada izgaramo, pojasnila je. Nakon zanimljive rasprave koja je otvorila brojna pitanja, doručak je molitvom i zahvalom svima uključenima u organizaciju zaključio biskup Košić, izvijestio je Ured za odnose s javnošću Sisačke biskupije.