Misa je slavljena prije osnivačke skupštine.

U homiliji biskup je rekao da svetkovina Presvetog Srca Isusova i Riječ Božja potiču na ljubav. „Ljubav prema bližnjemu u samom je srcu liječničkog poziva. I vi ste, dragi liječnici, u neprestanom davanju i svoga znanja i liječničkog umijeća, ali i bratske kršćanske ljubavi u službi pomaganja čovjeku u nevolji. Evo, razorni potres koji je pogodio našu Sisačku biskupiju izazvao je veliki val dobrote i ljubavi u kojoj ste i vi sudjelovali svojim darom, na čemu vam i ovom prilikom zahvaljujem. A pandemija, koja još traje, posebno je u prvi plan stavila upravo vaše zvanje, liječnički poziv koji je više od samog zanimanja, u njega je utkano i vaše srce i vaš humanizam, a u nama kršćanima, on je vođen bratskom ljubavlju, koju nam je zapovjedio naš Gospodin kada je rekao da je jednaka ljubav prema bližnjemu, kao prema samome sebi, s ljubavlju prema Bogu, kojeg treba voljeti svom dušom, svim umom i svom snagom svojom. Potres i pandemija. Dva zla u kratko vrijeme angažirala su najbolje snage naših ljudi, i posebno vas, dragi liječnici i medicinske sestre, dragi djelatnici u zdravstvu. Učinili ste mnogo dobro, i još činite, spasili ste mnogo života, a ja bih istaknuo da sam, uz veliko znanje i vaš profesionalizam, posebno zapazio vaš osjećaj za čovjeka“, poručio je biskup.

U nastavku je rekao da taj osjećaj nije lako njegovati te čovjek s vremenom postane otporan na patnju drugoga jer tu patnju susreće svaki dan. „I zaista ne može plakati sa svakim i kad bi to činio, kao i svećenik koji tješi žalosne kad je netko bolestan pa mu donosi bolesničko pomazanje i udjeljuje u sakramentu ispovijedi oproštenje grijeha i u svetoj pričesti Tijelo Kristovo, ne bi mogao vršiti svoje poslanje. Pa ipak, ljudi osjete kada im netko pristupa samo kao prema organizmu, mjereći ga znanstvenim pa i tehničkim mjerilima, ili mu pristupa kao čovjeku, pita ga za osobne osjećaje, za njegove bližnje, hrabri ga da izdrži kad mu je teško… To se osjeti, i to je ta razlika koja treba sve nas kršćane, i vas, dragi liječnici i medicinsko osoblje, predstavljati u svjetlu koje od nas i od vas očekuje naš Gospodin koji je rekao: Što ste god učinili mojoj najmanjoj braći, meni ste učinili. (Mt 25,40). Potreseni smo silno kad vidimo kako se muče u teškim bolima naši bližnji, oni koji su nam dragi, oni koje volimo. No, potreseni smo – ne samo zbog potresa – još više zbog Gospodinove zapovijedi da u patnicima i našim bližnjima koji trpe ili su ostali bez krova nad glavom vidimo samoga Gospodina koji nas gleda, koji očekuje našu pažnju, koji treba naše ruke, naše noge, naš razum i naše srce“, rekao je biskup te je okupljene pozvao da na svetkovinu Srca Isusova mole: „Isuse, blaga i ponizna Srca, učini srce moje po Srcu svome!“

„Blagost u odnosu prema svakom čovjeku, tj. nježnost i dobrotu, i poniznost u odnosu prema Bogu, u svijesti da smo maleni pred njim i da o njemu ovisi sav naš život. I uspjeh naših lijekova i terapija. I zato se uvijek u srcu pomolimo kad idemo u susret pacijentima, kad susrećemo ljude koji pate, one koji su ostavljeni, koji su bez doma, bez obitelji, koji u svojim ranama pronose trpljenje Kristovo“, zaključio je na kraju biskup Košić.

Na osnivačkoj skupštini za predsjednicu Podružnice izabrana je dr. med. Tonka Jozić Novinc, za zamjenika predsjednice dr. med. Valentin Ivančić, za tajnicu mr. sc. Dolores Pancirov, a za članove predsjedništva dr. med. Monika Pranjić i dr. med. Domagoj Mosler. Skupštini su nazočili i biskup Košić, predsjednik HKLD-a doc. dr. sc. Rok Čivljak sa suradnicima, nacionalni duhovnik don Ivan Bodrožić, duhovnik zagrebačke podružnice fra Draženko Tomić i novoimenovani duhovnik sisačke podružnice vlč. Ivan Grbešić.