O knjizi su govorili prof. dr. sc. Mladen Parlov, prof. dr. sc. Ivan Bošković te Zvonko Pandžić, priređivač izdanja.

Radi se o knjizi koju je Zvonko Pandžić, ugledni hrvatski filolog iz Njemačke priredio na tri načina: prvi je kritičko izdanje Judite uopće u izvornom slovopisu s kritičkim aparatom; drugi – studijsko izdanje za šire čitateljstvo preneseno transkripcijom u suvremeni hrvatski pravopis uz tumačenje manje razumljivih mjesta; treći – faksimil (preslikano izdanje) jedinoga u cijelosti očuvanog primjerka prvotiska Judite, koji se nalazi u knjižnici Male braće u Dubrovniku.

U ime domaćina okupljenima je dobrodošlicu na događaj i prostore samostana poželio fra Bernardin Škunca istaknuvši kako franjevački samostani, a i samostan sv. Ante na Poljudu figurativno stoje na četiri temeljna stupa. „Prvi stup je Katolička Crkva, drugi je bratstvo i treći stup je ekonomija koja je važna za zajedništvo. Ova tri stupa su međusobno isprepletena i neodvojiva su. Četvrti stup koncepcije jednog samostana je knjižnica, knjiga, znanje. I doista, dodao je fra Bernardin, ovaj samostan kao i svaki od samoga početka nosi tragove ljubavi prema znanju. Znano je kroz povijest kršćanstva da su samostani bili središta i rasadišta znanja, kulture, umjetnosti, a to ovaj samostan sve ima. U tom četvrtom stupnju ljubavi prema znanju je Marko Marulić koji je dolazio u ovaj samostan kao i svi ljudi tadašnjeg Splita. U ovom samostanu, nastavio je fra Bernardin, su tragovi obitelji Marulić. Tu je nadgrobna ploča njegove majke i nekih njegovih prijatelja. Kako je bio vezan za ovaj prostor vidimo tako da je u svome oporučnom pismu 1521 god. Marulić naveo inkunabule koje je ostavio ovom samostanu. Sve nas je to večeras okupilo oko ove knjige. I ovdje u ovom samostanu sabrani smo oko knjige Marka Marulića koja je iznimna za kulturu Hrvata, ali i šire jer se rijetko tko može pohvaliti od europskih naroda da je prije 500 godina imao tako knjigu poemu Marka Marulića Judita“ kazao je fra Bernardin Škunca.

O duhovnoj baštini i ostavštini Marka Marulića za hrvatsku i europsku katoličku kulturu govorio je dr. sc. Parlov ,dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu. „Tri su stvari zbog koje je Marko Marulić nama danas jako važan za nas Hrvate i europsku kulturu. To su njegov život, djela koja ostaju za čovjeka i treća je poruka života koja ostaju u tim djelima“, pojasnio je. Kako je istaknuo dr. sc. Parlov, iz spisa koji su ostali poslije njega i svjedočanstava njegovih suvremenika proizlazi da je bio svetački lik čovjeka potpuno predanog Bogu koji je uključen u raznim aspektima u život tadašnjeg Splita. Svojim djelima napisanim na latinskom jeziku odgojio je generacije kršćana ne samo redovnika nego i laika diljem Europe. Njegova dva najvažnija djela su Evanđelistar i „Pouke za blaženi život po primjerima svetaca“ koja su ubirala slavu diljem Europe. Prevedena su gotovo na sve europske jezike i prepoznata kao najprikladnija djela za odgoj vjernika. Don Mladen je dodao kako su isusovački poglavari i nasljednik sv. Ignacija zahtijevali da se Marulićeva djela čitaju na isusovačkim zavodima osobito „Institucija“, ali i „Evanđelistar“. Napomenuo je zanimljivost kako je sv. Franjo Ksaverski kad je pošao u misije ponio sa sobom uz brevijar i katekizam i Marulićevu knjigu „Pouke za čestit život prema primjerima svetaca“. koje su mu služile kao svakodnevno štivo kao priručnik za propovijedi.

U europsku katoličku i kršćansku kulturu, naglasio je don Mladen, ugrađeno je i Marulićevo najteološkije treće djelo o Kristovoj poniznosti i slavi u kojem kroz izlaganje otajstva Kristova života izlaže u tri dijela kristologiju na najsuvremeniji način, upravo onako kako se danas kristologija predstavlja kroz otajstva Kristova života. Od Marulićevih latinskih djela dr. sc. Parlov je spomenuo spis koji je izgubljen ‘Psihologija ljudske duše’ u kojem Marulić prvi ikada spominje riječ psihologija i zahvaljujući njemu psihologija je ušla u opći diskurs kao nova znanstvena disciplina.

Treća stvar zbog koje je Marulić nama danas jako važan kada govorimo o njegovoj duhovnoj baštini, ostavštini za hrvatsku i europsku katoličku kulturu je poruka koja za njim ostaje i to je treći vid baštine. To je izraziti kristocentrizam njegova opusa. U središtu svakog njegovog djela i misli je Isus Krist. Sve je usmjereno prema cilju kako bolje nasljedovati Isusa Krista. Druga značajka je uloga Svetog pisma u životu. Marulić je tvrdio da za jedan zreo, ozbiljan kršćanski život kršćanin mora svakodnevno čitati Sveto pismo jer na njemu se upoznaje Isusa Krista i volju Božju.

Dr. sc. Bošković govorio je o značenju knjige. Između mnoštva izdanja Judite ovo najkompleksnije izdanje jer je kritičko izdanje i donosi faksimil sačuvanoga primjerka Judite koje može nositi atribute monografije. Knjiga donosi Marulića u tri razine, čime se pokazuje njezina slojevitost. Ona otkriva zašto Marka Marulića smatramo ocem hrvatske književnosti i jednim od velikana hrvatske književnosti, zašto Juditu smatramo zaglavnim kamenom u hrvatskoj književnosti i zašto je ona u svojim najdubljim temeljima europska književnost. Knjiga pokazuje koji su to bili uzori i izvori Marka Marulića na kojima se on nadahnjivao, koje je poznavao i pisao. Dubinskom analizom tih uzora izvora knjiga pokazuje što je to Marulić baštinio i što je u stvaralačkom procesu pretvorio u svoj izraz. Moglo bi se kazati da je Marulić cjelokupnu baštinu svojega vremena i europskoga poznatoga prostora i svijeta pretvorio na osebujan način kako bi je ugradio u svoj izraz po mjeri svoje duhovnosti i kulture i svojega značenja. Po svojemu opredjeljenju ova knjiga je monografija koja buduća čitanja neće moći zaobići. Posrijedi je knjiga iznimnoga truda koja daje dignitet temi ili epohi o kojoj se piše, a svoga autora legitimira kao jednog od vodećih znanstvenika iz područja starije književnosti odnosno poznavatelja Marulića njegovoga vremena i njegovoga doba.

Kao novost ovoga izdanja Zvonko Pandžić naveo je dekodiranje i pronalazak izvora i uzora koji su u knjizi predstavljeni u punoj širini, koje je Marko Marulić koristio pišući Juditu te koji ovu knjigu čini prvim kritičkim izdanjem Judite. Kako bi biblijsku pripovijest o Juditi i Holofernu pretočio u umjetnički ep Marulić se poslužio metaforama i stihovima iz najvažnijih epova i inih pjesmotvora klasične rimske starine. To su Ovidije, Horacije, Vergilije, no prije svega Petrarka i Dante. Zaključio je kako u svekolikoj hrvatskoj poeziji od Marulića do danas nema ni jedne umjetničke pjesme koja bi po brojnosti izvora i dodira, poetskih poetologijskih, retoričkih, hermeneutičkih i ikonografskih preuzimanja kao i dubinskih interpretacija bila poetički internacionalnije koncipirana od Judite, hrvatskog nacionalnog epa.

Po završetku predstavljanja mogli su se pogledati primjerci inkunabula koje je Marko Marulić oporučno ostavio ovom franjevačkom samostanu.