U samo godinu dana broj kaznenih djela nasilja u obitelji povećao se za čak 45 posto na području Policijske uprave splitsko-dalmatinske, a brojke su također poražavajuće na razini cijele Hrvatske i Europske unije. Taj zabrinjavajući podatak iznijela je doc. dr. Ana Jeličić sa Sveučilišnog odjela za forenzične znanosti, koja je sa studentima provela istraživanje u Splitu i Solinu kako bi detektirali problematiku nasilja u obitelji u okolnostima pandemije COVID-a. “Lockdown je donio porast nasilja unutar četiri zida, a nasilnici su najčešće muške osobe. Treba znati da je obiteljsko nasilje životno ugrožavajuće baš kao i COVID, ali je ostalo u sjeni brige za tjelesno zdravlje. Zato je važno senzibilizirati javnost i govoriti o ovom problemu”, kazala je Jeličić.

Ako ste žrtvi nasilja pružili ruku, spasili ste cijeli njezin život

Teologinja Ivna Grubišić voditeljica je skloništa, koje je nedavno povećalo svoje kapacitete na 12 osoba, no to je još uvijek nedostatno za potrebe. “Nasilje je, nažalost, uvijek prisutno i mnoge žene među nama trebaju utočište i bijeg iz obitelji u kojoj ne osjećaju sigurnost i ljubav, nego traume i strah koji traje dugi niz godina. Stalno radimo u punom kapacitetu, a boravak u skloništu ograničen je na tri do šest mjeseci, pa do godinu dana”, kazala je Grubišić. Naglašava kako je nasilje naučeni obrazac ponašanja, nasilnici mu pribjegavaju jer nasilje zahtijeva puno manje energije nego razgovor, tolerancija, strpljenje. S druge strane, naše je društvo dosta pasivno. Ljudi teško prihvaćaju odgovornost da progovore, prijave, reagiraju na nasilje. Uglavnom ostaju sa strane, povuku se, ali pogreška je propustiti pomoći. Ako ste žrtvi nasilja pružili ruku, spasili ste cijeli njezin život, rekla je Grubišić poručujući da se iz kruga nasilja ipak može izići, no treba jako puno hrabrosti i podrške okoline.

Na mnoge teške situacije unutar obitelji nailazi i Zrinka Perić, socijalna radnica Centra za socijalnu skrb u Splitu. Iako javnost redovito uperi prste u Centar, ova ustanova ipak je savjetodavna, ne represivna, a fokus je najviše na zaštiti djece. “Kada prijava za nasilje u obitelji dođe u Centar, nasilje je već dugotrajno i učestalo. Veliki nam je problem i transgeneracijsko nasilje, jer osoba koja je odrasla u takvoj obitelji uči se tom pogrešnom modelu ponašanja i prenosi ga dalje. Djeca su tu posebice ugrožena. Mirno i razumno rješavanje problema često nije u interesu roditelja, jer oni ne vide drugi način rješavanja problema osim nasilja. Također, kod nas je nasilje tabu-tema, pa je i prevencija otežana, zato moramo više o tome govoriti i djelovati. Potrebna je i bolja korespondencija Centra s drugim ustanovama, posebice odgojno-obrazovnim”, istaknula je Perić.

Nasilje u obitelji predstavlja kršenje osnovnih ljudskih prava i oblik diskriminacije

Zbog svega rečenog, održavanje ovakvog skupa itekako je važno, naglašava Denis Maslov, ravnatelj Caritasa, koji je najavio niz edukativnih programa, umrežavanje struke kako bi se dale smjernice društveno odgovornog ponašanja, te kreirale preventivne mjere protiv nasilja u obitelji i načini kako ga suzbiti. Istaknuo je da je Crkva uvijek odgovarala na konkretne čovjekove potrebe i osnovala Caritas kako bi onim najranjivijim u društvu bila još bliže.

Nasilje u obitelji predstavlja kršenje osnovnih ljudskih prava i oblik diskriminacije. To je društveni, obiteljski i osobni problem koji ima duboke zdravstvene, socijalne i druge posljedice na pojedinca, obitelj i zajednicu, stoga zahtijeva društveno odgovornu reakciju. Cilj konferencije je kroz interdisciplinaran pristup prepoznati rizične čimbenike za pojavnost nasilja u obitelji, dati smjernice društveno odgovornog ponašanja, kreirati preventivne mjere protiv nasilja u obitelji, osmisliti modele reintegracije žrtava obiteljskog nasilja u društvo, predložiti edukacijske modele na sveučilišnim odjelima kao adekvatne preventivne mehanizme prepoznavanja i suzbijanja nasilja u obitelji.