Prije tri godine, 5. srpnja 2017., preminuo je Joaquín Navarro-Valls, koji je više od 20 godina bio glasnogovornik svetoga Ivana Pavla II., od 1984. pa sve do preminuća pape Wojtyłe 2005. godine. Radio je i uz Benedikta XVI., a dužnost ravnatelja Tiskovnoga ureda Svete Stolice napustio je 2006. godine.

„Veliki komunikator i ujedno liječnik koji se zauzimao za vrijednosti formacije i istraživanja u korist čovjeka i okoliša.“ Tim ga je riječima opisao Paolo Arullani, predsjednik zaklade Sveučilišta Biomedicinskoga kampusa u Rimu.

Zajedno sa Zakladom Tim, naime, ustanovljena je stipendija „U spomen na Joaquína Navarro-Vallsa“, posvećena čovjeku i okolišu, uz posebnu pozornost na borbu protiv bolesti COVID-19. To znači da će financirati novi doktorski studij iz Znanosti i inženjeringa za čovjeka i okoliš, u svrhu proučavanja i razvoja modela zdravstva 4.0 koje, putem tehnologije informacije i komunikacije može učiniti djelotvornijima prevenciju i liječenje pacijenata u ozbiljnim kroničnim stanjima, a posebno osoba pogođenih virusom Sars-Cov-2 i respiratornim bolestima povezanim s tim virusom.

„Riječ je o projektu koji u prvi plan stavlja ljudske i okolišne vidike, i koji se rađa upravo iz iskustva stečenoga radeći zajedno s Joaquínom Navarro-Vallsom“, rekao je predsjednik zaklade u razgovoru za Vatican News. „Isticanje tih jasnoća za mene je rezultat 12 godina provedenih uz Joaquína Navarro-Vallsa. Vidio sam ga kako se brine o Sveučilištu Biomedicinskog kampusa, na kojemu smo zajedno radili, upravo kako bismo potaknuli interes naših studenata, te našega medicinskog i drugog osoblja, za te teme povezane s čovjekom i okolišem. Taj je zajednički interes rastao uz njegovo profesionalno iskustvo; bio je prvi predsjednik Zaklade Tim, stoga smo prihvatili prijedlog same zaklade da financira stipendiju upravo na tom području.“

„Radeći s njim bok uz bok, posebno pamtim njegovo prijateljstvo“, napomenuo je Paolo Arullani. „Bio je vrlo humana osoba, vrlo simpatičan, konkretan i kritičkoga duha. Zajedno smo komunicirali, diskutirali; više je puta bio spreman odustati od svojih ideja, kao što je i mnogo puta odlučno predložio neke male promjene. Sjećam se pojmova ‚razvoj‘ i ‚rast‘. Ja sam, vrlo ograničeno, rabio pojam rast – rast kampusa, rast zaklade. No jednoga me dana upozorio da nije riječ o rastu nego o razvoju. Tako sam shvatio kako se, uz uporabu druge riječi, mijenja cijeli kontekst. Dakle, veliki se komunikator vidio i u malim stvarima“, istaknuo je Arullani.

Na novinarovo pitanje koji si cilj postavlja doktorski studij financiran stipendijom posvećenom uspomeni na Navarro-Vallsa, sada u ovoj pandemijskoj krizi, predsjednik zaklade napomenuo je da je u početku želja bila razviti smisao velikodušnosti u razvijanju kulture, u pružanju zdravstvenih usluga, u razvijanju vrijednosti povezanih s prevencijom i liječenjem. „Navarro-Valls je tada upotrijebio drugi specifičan izraz, a to je ‚dobronamjernost‘. Čini mi se da je upravo dobronamjernost u prvom planu u ovoj pandemiji; kako se zajedno zaražavamo, zajedno se možemo i spasiti, zaštititi.“

„Kao liječnik, dat ću primjer jednostavne uporabe maske. Maska, posebno ona kirurška, više služi za zaštitu drugih nego sebe. To je pojam dobronamjernosti; riječ je o daru za onoga koji daruje, jer smo zadovoljniji ako drugima donesemo nešto što je naše. Mislim da sve to može pokazati kakav je bio Navarro-Valls; konkretan i vrlo pozoran prema drugima.“

„Stoga, što se tiče modela stipendije za doktorski studij smatramo da se putem tehnologije, informacije i komunikacije osobe mogu obrazovati za nove modele zdravstva, u svrhu prevencije i liječenja, a posebno u odnosu na oblike pandemije. Danas imamo tu vrstu pandemije, koja još uvijek zabrinjava, a ne znamo hoće li u budućnosti – a moguće je – biti drugih pandemija“, istaknuo je predsjednik zaklade Paolo Arullani te dodao kako „sada više nismo sami nego smo svi zajedno“, objavio je Vatican News.