U Srinjinama svečano otkriveno i blagoslovljeno spomen-obilježje u čast 250. obljetnice od izgradnje lokalnog groblja

Otkrivanju i blagoslovu spomen-obilježja prethodila je svečana proslava Imena Marijina i euharistijsko misno slavlje s procesijom koje je predvodio fra Martin Jaković, gvardijan i župnik Samostana sv. Frane na Obali u koncelebraciji sa župnikom don Tomislavom Ćubelićem. Pjevanje tijekom mise, procesije i blagoslova predvodili su Pučki pivači iz Srinjina te mješoviti župni zbor.

Nadovezujući se na tekst iz liturgijskog čitanja iz Knjige Sirahove: „Tko mene sluša taj se ne stidi. Tko sa mnom radi taj ne griješi. Tko mene slavi imat će život vječni“, gvardijan Jaković je istaknuo da je Blažena Djevica Marija u potpunosti živjela prema njima. Naši stari, naši preci su pokušavali živjeti prema tim istinama o čemu svjedoči mjesno groblje. Ključ za postizanje vječnoga života je živjeti poput Marije. Ona je u potpunosti bila otvorena Božjoj milosti i djelovanju. Marija je bila službenica Gospodnja i bila je suradnica u Božjem naumu spasenja, istaknuo je.

Iako su mjesto i župa Srinjine mali, oni imaju itekako veliku povijest. Prvi put se mjesto Srinjine spominje davne 852. godine u poznatoj darovnici kneza Trpimira. Župa se spominje u dokumentima prvi put 1413. godine pod nazivom, kojega i danas ponosno nosi, Nativitas Beatae Mariae Virginae, odnosno Porođenje Blažene Djevice Marije. Župna crkva i zvonik kroz povijest više puta su se obnavljali i proširivali o čemu svjedoče mnogobrojni arhivski spisi napisani na poljičici, a sačuvani u župnoj kući. Poljičica je pismo koje se koristilo na području srednje Dalmacije, jedna od inačica hrvatske bosančice, kojom su se koristili većinom Poljičani.

Vojni ratni invalid, entuzijast, znalac i zaljubljenik u lokalnu povijest Damir Vladušić pri nedavnoj obnovi župne crkve, na zamolbu župnika don Tomislava Ćubelića, proučio je stare arhivske spise iz župne kuće u kojima je pronašao gotovo tri blagajnička dnevnika, ukupno petstotinjak stranica teksta. Među mnogobrojnom dokumentacijom, napisanoj na nama danas većini nerazumljivoj poljičici, Vladušić je uspio pronaći podatak i cjelokupni troškovnik o izgradnji lokalnoga groblja davne 1773. godine.

Budući da se ove godine navršava jubilarna 250. obljetnica od izgradnje groblja, župa i cijela mjesna zajednica odlučili su na poseban način obilježiti taj događaj izgradnjom spomen-obilježja. Spomenik se sastoji od dvije kamene ploče od kojih je svaka teška gotovo tonu i pol. Isti tekst na dvjema pločama napisan je različitim pismima, latinicom i poljičicom, a glasi: „Povodom 250. godišć otkad sagradiše grebišće pokraj crikve Blažene Gospe ispod Srinjina godišća 1773.“ Ponosno Srinjani ističu da je spomenik u potpunosti „domaći proizvod“. Kamen je dolomit iz Doca Gornjeg, oblikovanje kamena vršila je lokalna kamenoklesarska radnja iz Poljica, klesar koji je uklesao slova je Poljičanina. Na spomeniku se, također, nalazi tekst uklesan na Brailleovom pismu za slijepe i slabovidne osobe (brajici) te QR kod za podrobnije podatke.

U prigodnom govoru prilikom blagoslova spomen-obilježja župnik je istaknuo da narod koji ne poštuje svoje mrtve nema budućnosti. Groblje i smrt jedina je sigurna stvarnost čim smo se rodili te smo uvijek bliže, a nikad dalje od te istine. Groblje koje se podiže na čast naših predaka sigurna je potvrda da su oni poštivali svoje mrtve i vjerovali u život vječni. Kada uđemo u groblje ono nas sili da ispitamo svoju savjest. Mrtvi pozivaju da živimo dostojno Boga i čovjeka. Biti zahvalan svojim mrtvima znači potvrđivati istinske vrijednosti koje će nas voditi u život vječni, zaključio je župnik.

Nakon euharistijskog slavlja i blagoslova slavlje župne zajednice nastavilo se na prigodnom domjenku ispred župne crkve.