U Subotici za prezbitera zaređen Damjan Pašić

Svečana misa tijekom koje je Pašić primio sakrament svetog reda slavljena je u subotičkoj katedrali – manjoj bazilici sv. Terezije Avilske. U svojoj je homiliji biskup Večerin rekao: „Njiva naše biskupije je velika i potrebita radnika koji će zauzeto i oduševljeno raditi noseći Boga ljudima i noseći ljude Bogu. Stavio sam naglasak na “raditi oduševljeno”, jer bez toga nema istinskog svjedočanstva Evanđelja. Ovo je moguće samo ako svećenik nosi u srcu jaku ljubav prema Bogu i čovjeku, odnosno ako ima jako iskustvo Boga i njegove ljubavi“.

Marija je ostala vjerna Bogu pored svih teškoća i patnji zahvaljujući molitvi i razmatranju Božje riječi

Ukazavši na sliku Božjeg poziva Mariji da bude majkom Njegova Sina, zareditelj je rekao da je to bila svojevrsna priprava za kušnje koje u Marijinom životu nisu nedostajale.

„No, ona je ostala vjerna pored svih teškoća i patnji zahvaljujući molitvi i razmatranju Božje riječi. Mnogi nažalost ne ostanu vjerni. Kada Bog dođe s većim zahtjevima onda često nadođu kolebanja, sumnje, nepouzdanja… sve do mogućih zataja i izdaja“. „Damjane“, obratio se biskup ređeniku, „sve je ovo moguće kada u svećeničkom životu oslabi odnos s Bogom, kada oslabi molitva, kada se o Božjoj riječi u srcu ne razmišlja, kada sakramentalni život postane površan. Kada sve to prevlada u životu svećenika, onda se i ne može nešto drugo očekivati nego da se onaj početni žar pomalo počne pretvarati u pepeo, da osoba sve više hladi, da tajna snaga milosti koja vuče naprijed posve oslabi”.

“Uvjeren sam da ti u ovom času imaš u sebi iznimno živom tu želju i da nosiš u sebi puno više nego li to itko od nas može izreći. Možeš imati i određenu sigurnost da ni u budućnosti ne može biti drugačije, da žar koji u sebi osjećaš može u budućnosti samo rasti i postati buktinja koja će trajno gorjeti i grijati. Nažalost, moguće je da sve bude i drugačije. Život zna pokazati i svoju oporu stranu. Nadođu teškoće i kušnje koje imaju snagu da razbiju sve zanose, da raspline sva oduševljenja, da proizvedu neizdrživu monotoniju i prazninu”.

Ostani čovjek po Isusovu srcu, jer takvoga te Bog želi

“Za sve to postoji samo jedna sigurna obrana: jače prianjanje uz Isusa zauzetijom molitvom i razmatranjem Božje riječi. To je bila i Isusova obrana u trenutcima teških napasti i kušnji. Evanđelist Luka izričito veli: “Kada se nađe u smrtnoj borbi još je žarče molio” (22,44). Molitvom se opirao napastima i u molitvi je našao snagu da ostane vjeran volji Božjoj i da je ispuni do kraja. Radost i ustrajnost u svećeničkom životu ne mogu slomiti nikakvi napori, nikakva opterećenja, nikakvi neuspjesi, nikakva poniženja bez obzira od kuda dolazila, nego samo unutarnje pražnjenje od Božje milosti i njegove ljubavi.”
U zaključku homilije biskup je poručio ređeniku: „Ostani čovjek po Isusovu srcu, jer takvoga te Bog želi, takvog te ljudi trebaju. Ali, ne zaboravi da je to Isusovo srce bilo probodeno, da je krvarilo. I baš ožiljak na tom probodenom Isusovom srcu bilo je najjače jamstvo i najjači dokaz za vjeru učenika. I vjera najtvrdokornijeg Isusova učenika zablistala je u trenutku kada je na boku Uskrsloga ugledao ožiljak. Ožiljci su od tada postali najautentičniji znaci vjernosti njegova učenika. I ljudi od tada najviše vjeruju ožiljcima, tj. onima koji imaju srce koje se dade probosti odnosno srce koje se zna iz ljubavi žrtvovati i trošiti za patnike i siromahe“.

Kakav će biti Damjan ovisi i o svima nama

„Kakav će biti Damjan“, poručio je biskup okupljenim vjernicima i rodbini ređenika, napose iz njegove rodne župe sv. Petra i Pavla u Monoštoru, „ovisi i o svima nama. Nitko nije postao svećenik, a da iza njega nije bilo više duša koje su ga podupirale i nosile svojim molitvama i žrtvama. Ali nitko ne bi mogao niti ustrajati bez takve pomoći, bez molitvene potpore braće i sestara. Ne smijemo to zaboraviti. Stoga vam svima stavljam na srce i našeg Damjana koji će kao svećenik započeti novo poslanje u svome životu. Pratite ga na tome putu svojim molitvama.“

Tijekom mise liturgijsku je glazbu izvodio Katedralni zbor „Albe Vidaković“, uz solističko izvođenje Emine Tkvicki, Marka Križanovića i vlč. Dragana Muharema. Na orguljama je bio i zbor vodio Mo. Miroslav Stantić.