Središnje misno slavlje u crkvi Navještenja Marijina predvodio je fra Ivica Jurić, profesor pastoralne teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu.

„Okupljeni oko oltara Gospodnjega, došli smo slaviti euharistiju, slaviti utemeljitelje Crkve apostolske prvake, vaše zaštitnike. Došli smo sa svojim mislima. Vjerujem da svatko od vas ima razlog zahvaliti Bogu za ono što je dobro učinio, ili što su nam drugi dobro učinili“, rekao je dr. Jurić, uvodeći u večernje euharistijsko slavlje župne svetkovine na koje su pristigli stanovnici toga grada.

U homiliji osvrnuo se na izbor Dvanaestorice, približivši vjernicima lik i djelo apostola Petra i Pavla. Naglasio je kako su apostoli ostali uz Krista „zbog njegove, a ne njihove vjernosti, zbog njegove, a ne njihove ljubavi“. „Da je trebalo zaslužiti je, možda je nikada ne bi imali. Isus je sama ljubav; besplatno daje svoju ljubav i sve što Isus traži od svojih apostola koji su krenuli za njim je da čine ono što je i on činio“, rekao je franjevac. Pojasnio je kako je zadaća kršćana dovoditi druge k Isusu. „I dok jedni od nas dovode Isusu, jedni se trude kako će druge pridobiti, a neke direktno Isus poziva“, istaknuo je propovjednik.

Govoreći o Petru, ustvrdio je kako je bio apostol koji se nije hvastao. „Bio je skroman. Istina, nije bio naobražen kao neki drugi apostoli, ali je zato bio dobar organizator, dobar vođa, znao je podmetnuti leđa kada je to trebalo. I baš zato što je bio vjeran završio je život mučeničkom smrću“, istaknuo je provjednik, dodavši kako iz svoje skromnosti nije želio biti razapet na križu poput njegova učitelja Isusa.

Osvrnuvši se na Pavlov život i poslanje, istaknuo je da je pridružen apostolskom zboru nakon mističnoga susretu s Kristom na putu u Damask, gdje je, kako je podsjetio, išao uhititi kršćane i okovane ih dovesti u Jeruzalem. „Pavao se vratio oduševljen Gospodinom. Od progonitelja kršćana postao je izabrano oruđe da navijesti radosnu vijest poganima. Njegovo mistično iskustvo vjerojatno je jedno od najautentičnijih duhovnih iskustava u povijesti Crkve. On je i glavni ‚krivac‘ zbog čega je kršćanstvo postalo univerzalna svjetska religija. Pavao je i model pravoga evangelizatora koji je znao pronaći i integrirati vjeru i kulturu, povezati grčku filozofiju i židovsku tradiciju“, istaknuo je, između ostaloga, franjevac dr. Jurić. Dodao je kako je Pavao naviještao Isusa Spasitelja svim ljudima, osnivao kršćanske zajednice u Maloj Aziji, pomagao im u svakom smislu te im upućivao svoje poslanice.

„Ipak, Petar i Pavao bili su različiti. Jedan je Krista slijedio od početka, a drugi je susreo uskrsloga Krista, jedan je bio obični ribar, a drugi učeni farizej, jedan je bio obični seljak, a drugi rimski građanim, jedan oženjeni ribar, a drugi neženja i teolog. Unatoč razlikama, među njima je bilo i sličnosti. Obojica su zavoljela Gospodina, više nego same sebe, a što su najbolje pokazali mučeničkom srmću u rimu za vrijeme cara Nerona“, istaknuo je dr. Jurić.

„Nije dosta diviti im se, treba od njih nešto i naučiti. Vjera u Bogu, puno ljubavi, zahvalnost za Božju milost dala im je snagu da idu naprijed, da ga navješćuju, da se izgrađuju kao ljudi. Premda slabi i grešni, ograničeni, ali oslonjeni na Božju neograničenost dobili su hrabrost, snagu, volju da ga svjedoči i to do mučeništva“, poručio je propovjednik.

Uz njega misu su suslavili župnik Nerežišća, Donjega Humca i Dračevice Marko Plančić, hvarski župnik Toni Plenković i nekoliko pristiglih svećenika, među kojima i redovnici iz franjevačkoga Samostana sv. Martina biskupa u Sumartinu i Samostana svete Marije Milosne u Bolu.

Misno slavlje završilo je svečanom procesijom u kojoj su bratimi bratovštine Sv. Roka nosili kipove apostolskih prvaka Petra i Pavla. Procesiju je pratila pjesma Božjega puka koju je predvodio crkveni zbor Sv. Cecilije pod vodstvom s. Dominike Šašo i s. Robertine Šašo.