Sv. Viktor suzaštitnik je grada i župe sv. Petra. Svečeva raka nalazi se ispod glavnoga oltara župne crkve čiji su zemni ostaci doneseni u grad Supetar iz rimskih katakombi na Bijeli Uskrs 1853. godine po odobrenju pape Pija IX. peligom „Godibile”.

Štovanje sv. Viktora brzo se proširilo u Supetru i u okolnim bračkim župama. Slavlje mučenika započelo je i znatno ranije, još 1673. godine, kada je Ivan Andreis, hvarski biskup, darovao relikviju sv. Viktora Supetranima. Večernje koncelebrirano misno slavlje u čast sv. Viktora predvodio je župnik Svirača i Dola na Hvaru Toni Aviani u koncelebraciji s nekoliko bračkih svećenika, među kojima je bio dominikanac fr. Mirko Jagnjić iz samostana Sv. Marije Milosne u Bolu.

Misno slavlje blagdana sv. Viktora u crkvi Navještenja Marijina. Snimio: Jadran Bašić

„Sveci nam pokazuju putokaz jer ne žele da naša vjera bude fantazija o nekakvom lakšem životu, već da vjera bude ukorijenjena u surovoj stvarnosti, a to je da spasenja nema bez pustinje, bez oluje, bez borbe protiv zla, bez truda, bez muke i bez križa”, rekao je predvoditelj slavlja, pojasnivši kako se nakon slavlja treba vratiti u svakodnevni život koji treba biti obilježen vjerom. „Sveti Viktor je čuvao Božje zapovijedi, prošao je zemljom čineći dobro poput Isusa, gdje je išao nosio je mir, borio se protiv zla, liječio žalosna srca. To je zadaća i svih nas kršćana u svijetu. Ništa se neće moći promijeniti kako mi želimo, u državi, društvu, Crkvu, gradu, obitelji dok budemo mislili kako se drugi trebaju mijenjati, popravljati, biti pošteniji, iskreniji i pobožniji. Promjene će se događati tek onda kada se osobno budemo mijenjali”, poručio je mladomisnik Hvarske biskupije.

Poslije mise u ophodu po gradskoj rivi nošeno je poprsje sv. Viktora uz pobožno sudjelovanje vjernika. U crkvenom slavlju asistirali su članovi tamošnje bratovštine Sv. Roka odjeveni u bratimsko ruho. Za misnoga slavlja i u ophodu pjevanje je predvodio crkveni zbor Sv. Cecilije pod ravnanjem s. Dominike Šašo. Nakon euharistijskoga slavlja vjernici su se zaustavljali u molitvi pred sarkofagom u kojemu se nalazi tijelo sv. Viktora i u molitvi upućivali zazive za svoje osobne i obiteljske poteškoće. Svecu se utječu u zagovor osobito putnici i pomorci. Osim na blagdan sv. Viktora, svečev grob otvara se i na zahtjev vjernika osobito u teškim trenucima, kako za pojedince tako i za grad.