U Svetištu sv. Šime u Zadru započelo dvodnevno euharistijsko klanjanje za mir i zaštitu života
Foto: Ines Grbić // Dvodnevno euharistijsko klanjanje u Zadru
Zadar (IKA)
Dvodnevno euharistijsko klanjanje s nakanom molitve za mir i zaštitu života počelo je u ponedjeljak 16. listopada u Svetištu sv. Šime u Zadru, nakon večernjeg misnog slavlja koje je u crkvi sv. Šime u Zadru predvodio ravnatelj Teološko-katehetskog odjela Sveučilišta u Zadru dr. don Zdenko Dundović.
Na taj način i Zadarska nadbiskupija priključila se poticaju pape Franje na molitvu za mir u Izraelu, Palestini, Ukrajini i drugim ratom pogođenim područjima gdje stradavaju brojni civili, među njima i mnoga djeca, a sv. Šimi ljudi se utječu osobito za zaštitu djece i nemoćnih.
Sv. Šimun bio je prorok iz Jeruzalema te je osobita milost moliti zagovor u njegovom svetištu, za mir u zemlji iz koje sv. Šime potječe.
„Htio bih pred vas staviti osobito nakanu molitve za mir; molitvu za mir u našim srcima, ali i za mir u svijetu, za mir u domovini sv. Šime! Za mir u Šimunovoj domovini gdje se događa veliki rat. A to nije rat samo određenog područja. To je, u vrijednosnom smislu, rat cijeloga svijeta, to je sukob velikih vrijednosti onih koji nas razdvajaju i žele nas sukobiti jedne s drugima. Molimo za mir pred tijelom sv. Šime!“, potaknuo je čuvar Svetišta sv. Šime dr. don Damir Šehić.
„Molimo za svu djecu koja su izvrgnuta nemilim napadima, koja stradavaju, ali molimo i za svu nerođenu djecu. Šimina crkva je svetište života. Ovo je mjesto gdje se moli za život, za život svakoga od nas, za život onih koji trpe i koji su progonjeni. Ne postoji uzvišenija molitva od one da molimo za one koji su u najvećoj oskudici. A najveća oskudica je oskudica života! Zato želimo moliti za život“, poručio je don Damir.
To 48-satno cjelodnevno i cjelonoćno klanjanje i datumski se podudara baš s pozivom pape Franje na molitvu za mir. Klanjanje je inače bilo određeno za kraj osmine u čast sv. Šimuna od njegove svetkovine, u zahvalnosti za sve primljene milosti po zagovoru sv. Šimuna.
„Misom i 48-satnim klanjanjem želimo uprisutniti svoju vjeru u otajstvo živoga Boga, Boga koji je ovdje, s nama, koji je vidljiv u otajstvu Presvetog Oltarskog Sakramenta. Sv. Toma Akvinski lijepo je rekao: Ono što se krije u kruhu koji gledamo je živi, pravi, istiniti Gospodin Isus Krist. Isti onaj Isus Krist koji je za nas prolio svoju krv i dao svoj život za naše spasenje“, rekao je don Zdenko u propovijedi misnog slavlja.
„Lijepo je i zaista želim izraziti radost da se održava upravo pobožnost 48-satnog klanjanja, jer ta pobožnost ima svoje drevne korijene u prošlosti naše Crkve, ali osobito u prošlosti grada Zadra. Na latinskom je nekad službeni naziv te pobožnosti glasio Oratio quadraginta horarum, a u Crkvi se počela intenzivno razvijati između 1527. i 1537. godine u Milanu, na sjeveru Italije. Veliki zagovaratelji te pobožnosti bili su sv. Karlo Boromejski koji je kasnije djelovao kao biskup u Milanu i sv. Filip Neri u Rimu koji je vodio oratorije i radio s mladim ljudima.
Njihovi životopisci kažu da su često, gotovo i svake nedjelje, poticali vjernike na okupljanje, na 40-satnu molitvu klanjanja Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Kasnije se, dijelom i pod utjecajem Tridentskog sabora i katoličke obnove u Crkvi, ta pobožnost rapidno širila diljem Europe“, rekao je don Zdenko.
U Zadru je u to vrijeme na vlasti bila Mletačka republika te je prva zabilježena 40-satna pobožnost euharistijskog klanjanja u Veneciji zapisana u ispravama iz 1584. godine. Kasnije su dvojica papa napisali dvije enciklike, Graves ac diuturnae iz 1592. i Aeterne rerum conditor iz 1623. godine. Te dvije enciklike daju zamah toj pobožnosti te je ona u 17. i 18. stoljeću bila prakticirana gotovo u cijeloj tadašnjoj kršćanskoj Europi, ali i diljem novootkrivenog svijeta onoga vremena, opisao je povijesni razvoj te pobožnosti crkveni povjesničar dr. Dundović.
„Zadar je zanimljiv jer je 40-satna pobožnost klanjanja počela u Zadru još prije 1214. godine. Imamo zapise o pohodu pape Aleksandra III. Zadru 1177. godine. Pisac iz toga doba kaže da su ga Zadrani dočekali pjevajući na svom, hrvatskom jeziku. Zanimljivo je da je tada papa Aleksandar Bratovštini bičevalaca koja se okupljala u crkvi sv. Silvestra u Zadru ostavio tijekom svog četverodnevnog pohoda Zadru mnoge oproste toj Bratovštini i svima koji se budu klanjali Gospodinu Isusu Kristu kroz 40 sati pred Presvetim“, istaknuo je dr. Dundović.
Dokumenti u Arhivu Zadarske nadbiskupije potvrđuju da je ta pobožnost živjela sve do početka Prvog svjetskog rata. Crkvica sv. Silvestra nalazila se na mjestu gdje je sada Državni arhiv u Zadru, između Arhiva i Citadele. Kako se grad Zadar utvrđivao u to vrijeme obrane od Osmanlija, Mlečani su srušili neke crkve; crkva sv. Silvestra bila je premještena pored crkve sv. Krševana, nazivala se i crkvom sv. Tome.
Stara pokornička Bratovština bičevalaca u Zadru u Velikom tjednu, od Cvjetnice do proslave Uskrsa, imala je 40-satno klanjanje. Ratna stradanja donijela su promjene društvenih okolnosti i političkih vlasti, pa se ta pobožnost polako izgubila iz crkvenog, liturgijskog života.
„Ali, hvala Bogu, ta je pobožnost 40-satnog klanjanja ponovno zaživjela 16. listopada 2023., na tragu starih povijesnih zabilježbi. Sv. Augustin je još u 3. stoljeću rekao da je naša dužnost klanjati se Gospodinu. Svetac kojeg častimo kao jednog od najvećih teologa u Katoličkoj Crkvi nije to izrekao tek tako, nego na osnovu Božje riječi u kojoj Gospodin Isus u susretu sa Samarijankom kaže: ‘Dolazi vrijeme kada će se pravi štovatelji klanjati u duhu i istini.’
Taj duh i ta istina sadržani su upravo u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Sveti papa Pio X., suvremeniji svetac, zabilježio je u svojoj noti da je neprestano klanjanje Gospodinu u Presvetom Oltarskom Sakramentu najveća pobožnost od svih pobožnosti. I zaista, kad čovjek ostaje u smiraju svoga srca i duše pred Gospodinom, kad je usredotočen na susret sa živim Kristom nazočnim na oltaru, nama tako blizim, čovjek može doživjeti u svojoj duši milost i mir o kojima govori i sveti Pavao“, istaknuo je don Zdenko.
„Kada svoj pogled uprete u Presveti Oltarski Sakrament, ne treba vam većeg znaka o kojem Gospodin govori u naviještenom Evanđelju. To je znak kojeg nam Bog daje u svako vrijeme.
Od Srednjeg vijeka do modernog doba dogodilo se puno euharistijskih čudesa. Ona su sva potvrđena i pravom vjerniku ne treba iskušavati Gospodina. Ne treba tražiti od Boga više od onoga što nam je on ionako dao, a dao nam je sve. Dao nam je sebe, ostavio nam je sebe!
Kada uprete pogled u Presveti Oltarski Sakrament i ako sa živom vjerom prihvaćate da gledate u Krista, Otkupitelja našega koji je ovdje sada, živ, među nama, onda se događaju divne stvari u našem srcu, u našoj duši i ne možemo ostati imuni na taj Božji dar“, naglasio je podsjetivši na Isusove riječi: „Kruh koji vam dajem, tijelo je moje za život svijeta. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Ja sam kruh života.“
„Tko je za sebe to ikad izrekao, osim Isusa Krista? Nitko. Jedino je Gospodin Isus Krist rekao ‘Ja sam Put, Istina i Život’. To nitko nikada u povijesti nije izrekao. Već ta činjenica daje nam za pravo vjerovati da onaj tko svoju nadu polaže u Gospodina, tko nadu polaže u klanjanje, tko svoju nadu polaže u neprestanu molitvu povezanosti s Kristom, nema razloga za strah“, poručio je don Zdenko.
Podsjetio je i na Isusove riječi: „Naraštaj ovaj, naraštaj je opak“ i traži znak. „Možda nikad nismo živjeli u opakije vrijeme. Možda nikad nije bilo takvih opakih stvarnosti kao danas, baš u ovom trenutku povijesti koju svi zajedno proživljavamo i kojoj svi zajedno svjedočimo.
Ali, Isus kaže: ‘Hrabri budite. Ja sam pobijedio svijet’. Ni to nitko nije izrekao osim Gospodina Isusa Krista. Dakle, nema razloga za strah. Nemojte se bojati!
Koje god kušnje Bog stavio pred nas, ako upremo pogled u Gospodina, nećemo nikad izgubiti kompas, nećemo zalutati i nećemo se bojati. U trenutku kada okrenemo pogled od Gospodina, tada nas obuzima strah“, upozorio je don Zdenko. Podsjetio je na apostola Petra koji je, izlazeći iz lađe, dok je gledao u Isusa, bez obzira na vjetar i oluju, hodao i išao prema Gospodinu, čvrst u vjeri. A kad je okrenuo pogled od Isusa, osjetio je udar vjetra i tada je počeo tonuti.
„Onda je vikao kao što i mi puno puta vičemo: ‘Gospodine, spasi me!’ Isus mu kaže: ‘Malovjerni, zašto si posumnjao?’ Zašto sumnjaš? Dakle, braćo i sestre, nemamo razloga za strah! Ako imamo čvrstu vjeru u Gospodina Isusa Krista, onda će Bog nadvladati sve naše nevolje. Ako imamo čvrsto upereni pogled u Gospodina, onda će Bog izliječiti našu nemoć i naše slabosti. I mi ćemo znati posvjedočiti svoju vjeru u bilo kakvim životnim okolnostima.
Možda dolazi vrijeme kada ćemo morati za svoju vjeru nešto i žrtvovati. Ali, nemojmo se bojati toga. Hrabri budite, kaže Gospodin. Tko ustraje, taj će se spasiti. I to je zaista pošteno. Isus nam je dao recept za sve okolnosti našeg života i postojanja. Jedino nas strah koji ne dolazi od Boga, može udaljiti od te istine.
Zato, pred izloženim Presvetim Oltarskim Sakramentom, nemojte misliti ni na što drugo, osim na to da je Bog pred vama. I izrazite svoju vjeru u Njegovu prisutnost. I vjerujte, osjetit ćete mir. A to je kategorija koja je iznad svih kategorija“, istaknuo je don Zdenko. Podsjetio je na Isusovu riječ ohrabrenja učenicima: „Mir vam svoj dajem. Mir vam svoj ostavljam. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši.“
„Isus daje onaj potpuni mir, kada je čovjek spreman ostaviti sve od sebe da bi se Bog po njemu proslavio. To su velika otajstva naše vjere. Onome tko ne vjeruje, to izgleda strano i daleko. Ali, tko ima iskustvo vjere, zna o čemu govori Božja riječ.
Neka je slava Gospodinu Isusu Kristu kojega je starac Šimun držao u rukama i primio je taj mir Krista živoga. Jer Šimun je rekao: ‘Gospodine, sad otpuštaš slugu svoga u miru. Ta vidješe oči moje spasenje tvoje.’
I mi ćemo, bivajući pred Presvetim, doslovno svojim očima vidjeti naše spasenje, klanjati mu se i zahvaljivati za svako dobro koje nam daje“, kazao je te potaknuo vjernike: „Nemojmo od Boga uvijek nešto tražiti. Nego, dajmo mu više hvale. To je ono što Bog od nas očekuje.“
Na kraju mise, čuvar Svetišta Šehić zahvalio je don Zdenku što je duhovnim poticajima i povijesnom poukom tijekom svoje propovijedi, puk vratio u trenutke i vrijeme kada je 40-satno klanjanje ljudima i u Crkvi značilo mnogo.
„Ta pobožnost još uvijek znači puno i značit će za grad Zadar jer postoje ljudi koji čeznu za Gospodinom i koji žele biti u njegovoj prisutnosti. Vjerujem da će vjernici za vrijeme quarantaore izmoliti mnoge milosti i da će ta pobožnost donijeti mnoge milosti svakome od nas.
Pred Presvetim Oltarskim Sakramentom ćemo probdjeti 48 sati i zahvaljivati Gospodinu na svim darovima koje nam je dao. Upravo to je potrebno – zahvaljivati na svemu što nam je Bog dao i udijelio“, istaknuo je don Damir.
Svima koji su došli zahvaliti Gospodinu i moliti, izrazio je dobrodošlicu rekavši: „Osjećajte se u crkvi sv. Šime lijepo, voljeno i ugodno. Bog nas je ovdje pozvao. Bog nas zove u svoju prisutnost, u prisutnost jeruzalemskog starca Šimuna koji boravi u našoj crkvi.
Neka crkva sv. Šime bude mjesto gdje ćemo se radosno susretati. Kroz crkvu sv. Šime, proroka, pravednika i bogoprimca, prošla su mnoštva ljudi, rijeke hodočasnika. Vjerujem da je čuo mnoge nakane i prinio ih je pred Gospodina. Okupili smo se zahvaliti Gospodinu najvećom zahvalom, a to je klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom“, rekao je čuvar Svetišta.
Na kraju mise, don Damir je predmolio molitvu koju je na svečanoj Večernjoj uoči ovogodišnje svetkovine sv. Šime puku predao zadarski nadbiskup Milan Zgrablić koji će se također kao molitelj među pukom priključiti klanjanju pred Presvetim Oltarskim Sakramentom.
Nakon mise, don Zdenko i don Damir postavili su Presveti Oltarski Sakrament na svečani barokni tron u prezbiteriju crkve, podno škrinje sv. Šime.
Pred Presvetim, don Zdenko je zahvalio Isusu za mir kojeg prelijeva u naša srca i kojeg je ostavio kao dar svoje ljubavi. „Daruj nam svoj mir, da pronađemo milosti i snagu da vršimo tvoju svetu volju. Pouči nas, Gospodine, da u klanjanju tebi i iz tebe proizlazi naša snaga. Da iz vjere u tvoju živu nazočnost, uz tebe, možemo mijenjati sebe. Daj nam vjere za vremena koja dolaze – da ne posustanemo, da se ne bojimo, da tebi uvijek vjerujemo“, molio je don Zdenko.
Pjevanje na misi predvodio je Katedralni zbor sv. Stošije pod ravnanjem mo. Žana Morovića i u orguljska pratnji Dragana Pejića.
Presveti Oltarski Sakrament bit će izložen do srijede 18. listopada u 18 sati, kada će misno slavlje zahvale sa svečanim „Tebe Boga hvalimo“ predvoditi župnik zadarske Župe sv. Josipa na Plovaniji don Martin Jadreško,.
Uz mnoge koji dolaze, unaprijed je upisano 500 vjernika koji se u grupama svaki sat izmjenjuju pred Presvetim, gdje puk moli u sabranosti i potpunoj tišini Svetišta sv. Šime koji je za Isusa Krista, Mesiju, rekao da je Mir, Svjetlo, Slava i Spasenje – sve što treba navijestiti čovjeku svakog vremena i za čime čovjek oduvijek čezne.