Misno slavlje, predvodio je splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Zdenko Križić u koncelebraciji s nekoliko svećenika predvođenih mjesnim župnikom don Nikolom Mikačićem.

U homiliji je nadbiskup Križić predstavio papu Ivana Pavla II. kao čovjeka koji je živio svetim životom još od malena, a u službi papinstva svetost je samo produbljivao i u njoj više rastao. Rekao je da njegovu svetost nisu prepoznavali samo katolici, nego svi ljudi koji su se s njime susretali bez obzira na vjeru. Mons. Križić je potom posvjedočio o priči jednoga mladoga čovjeka koji se razbolio od raka i u poodmaklom stadiju bolesti pisao o Ivanu Pavlu II. da želi svoje trpljenje prikazati kao zadovoljštinu Bogu za Papu i njegovo služenje Crkvi, a Papa se, pročitavši pismo, povukao u kapelicu i molio duže vrijeme. Isti čovjek nakon mjesec dana opet piše Papi s viješću o njegovu čudesnom ozdravljenju, a  činjenica da je ovakvih primjera u životu Ivana Pavla II. bilo mnogo, govori o tome kako je Bog osjetljiv na molitve svojih prijatelja. „Ivan Pavao II. bio je jedan od tih velikih Božjih prijatelja, a opet je imao život pun patnje“, istaknuo je splitsko-makarski nadbiskup te rekao kako patnja u Božjih ljudi služi čišćenju i formaciji srca. „Ako patnju dostojno nosimo, ona nas oplemenjuje, pročišćuje naše osjećaje i obogaćuje nas ljubavlju i dobrotom“, dodao je.

Prepričavši život Ivana Pavla II. mons. Križić je istaknuo da se sveti papa unatoč tome što je ostao sam od peteročlane obitelji, II. svjetskom ratu, atentatu, Parkinsonovoj bolesti, nikada nije predavao i sve nosio s nevjerojatnom snagom vjere i pouzdanjem u Boga. „Sav je život pokazivao da mu je vjernost Bogu i spasenje ljudi na prvom mjestu“, naglasio je mons. Križić te nastavio podsjećajući kako je Papa uvijek sam činio ono što je propovijedao te da su ga zbog toga svi poštivali jer je bio čovjek do kraja dosljedan. „Ivan Pavao II. na poseban je način promicao mir i toleranciju među različitim kulturama, a neki pojmovi koji su se ukorijenili u njihov govor poput kultura mira, civilizacija ljubavi upravo su njegove tvorenice prisutne u njegovim nastupima i dokumentima. Također je nastojao oko međureligijskog dijaloga i ekumenizma i bio je prvi Papa koji je ušao u sinagogu i džamiju te tako pokazao da vjera ne smije biti prijetnja nikome i da treba graditi nutrinu jer od toga zavise odnosi među ljudima“, poručio je.

„Imao je hrabrosti da javno zatraži oprost od svih naroda i vjera kojima su katolici nanijeli bilo kakvo zlo. Nije tražio ni od koga da se zauzvrat ispriča i traži oprost za zla nanesena katolicima“, nastavio je nadbiskup Križić te je istaknuo da time Ivan Pavao II. daje primjer kako, kada je u pitanju dobro, ne treba čekati da to prvo urade drugi. „U svijetu kakav je danas rijetki su koji traže oprost od drugih, ali su česte optužbe prema drugima. Zbog ovoga svijet i obitelji danas nemaju pravoga mira i s prebacivanjem krivnje na druge, s optuživanjem drugih nikad nećemo riješiti svoje probleme ili doživjeti osjećaj rasterećenosti. Ivanu Pavlu II. nije bio problem otići u zatvor susresti se s atentatorom i oprostiti mu, reći da ga voli i da mu je stalo do njegovog daljnjeg života. Tako to rade ljudi vjere koji nose Boga u svom srcu i žele da Bog ispuni srca svih drugih ljudi da bi bili sretni. Sam Isus nam je dao primjer ponašanja u napetim situacijama te nas pozvao da ljubimo kao on i da se učimo od njega jer je blaga i ponizna srca, a onaj tko se u delikatnim trenucima života pita što bi Isus učinio na mom mjestu, sigurno je na putu svetosti. U pismu upućenom Crkvi na prijelazu u treće tisućljeće Ivan Pavao II. poziva kršćane na svetost života s napomenom da je besmisleno zadovoljiti se osrednjim kršćanskim životom. Takvi su kršćani u velikoj opasnosti da polako prestanu biti kršćani, rekao je nadbiskup i ustvrdio kako bi se sv. Ivan Pavao II. mogao nama obratiti riječima sv. Pavla koji poziva prve kršćane da nasljeduju oni njega, kao što on nasljeduje Krista: „što ste naučili, i primili, i čuli, i vidjeli na meni – to činite i Bog mira bit će s vama!” (Fil 4, 10“), kazao je propovjednik.

Na kraju misnoga slavlja prisutnima se obratio župnik don Nikola koji je zahvalio Bogu za dar svega što su doživjeli zajedno kroz devetnicu i sam blagdan, svima koji su sudjelovali u devetnici i na bilo koji način pomogli u njezinoj realizaciji. Naposljetku je zahvalio nadbiskupu Križiću što je prihvatio poziv doći u njihovu župu i slaviti misu, a potom je sve pozvao da ostanu u zajedničkom druženju uz prigodnu zakusku, pjesmu i slavljenje Boga.

Prije blagoslova splitsko-makarski nadbiskup je izrazio radost što je mogao po prvi puta doći u tu crkvu i u njoj slaviti misu, a potom je narod podsjetio kako je papa Ivan Pavao II. ljubio hrvatski narod i kako se zauzimao za međunarodno priznanje domovine te izrazio uvjerenje da se i danas još više zauzima za njihov narod u mnoštvu svetih. Naposljetku je, po zagovoru sv. Ivana Pavla II. zazvao blagoslov na sve, a posebno djecu i mlade koje je taj svetac toliko ljubio.

Misi je prethodila procesija s kipom toga sveca.

Liturgijsko pjevanje vodio je mješoviti župni zbor, a u procesiji su sudjelovala djeca iz vrtića „Emaus“ koji se nalazi u sklopu Pastoralnog centra Župe.