Euharistijsko slavlje, koje je okupilo velik broj učenika, studenata, nastavnika, profesora te ostalih članova akademske zajednice, predslavio je mons. Bože Radoš, varaždinski biskup, u zajedništvu s preč. Josipom Koprekom, kanonikom Stolnog kaptola, preč. Anđelkom Košćakom, biskupskim vikarom za kler i povjerenikom za kulturnu baštinu, zatim vlč. Tihomirom Kosecom, povjerenikom za mlade Varaždinske biskupije, i vlč. Hrvojem Damišem, nedavno imenovanim studentskim kapelanom.

U uvodu misnog slavlja biskup Radoš je poručio kako na početku nove školske i akademske godine želimo zazvati Duha Svetoga da nas vodi. “U pjesmi smo već zapjevali da Duh ide ispred nas i da nas vodi prema cilju, da ova godina bude dobra i ispunjena dobrim, slatkim i zrelim ocjenama. Neka nas Gospodin prati kako bismo mogli u svemu uvijek odgovarati na ona životna pitanja koja će Gospodin u ovoj godini staviti pred nas”, poručio je biskup.

U svojoj homiliji biskup Bože Radoš razmatrao je nad biblijskim odlomkom iz Matejeva evanđelja, a posebno je naglasio kako Isus, u ovom izvještaju, svećeničkim glavarima i starješinama naroda govori u prispodobama. Podsjetio je otac biskup kako Isusove prispodobe čovjeka uvijek žele protresti. Spomenuo je tako biskup na riječi milanskog nadbiskupa i velikog poznavatelja Svetoga pisma, koji kaže da kada se približimo prispodobama trebamo paziti na tri stvari; izbjegavanje brzih zaključaka, strpljivost i traganje za tumačenjem.

– Sveti Augustin kaže, ‘kada počnemo razgovarati s Bogom, pitati ga i odgovarati, već smo prešli granicu ovoga života’. Time ulazimo polako u vječnost, a prispodobe govore uvijek o vječnosti. Nastojmo tijekom ove školske godine upravo Isusove prispodobe uzeti kao svoju hranu. Vjerujem da će produbiti našu maštu i postaviti puno važnijih pitanja u našem životu, ali kroz taj susret Gospodin će nam davati i odgovore kada osjeti da naše oko ne može više gledati maglu i oblak, već želi vidjeti sunce i vedrinu – poručio je biskup u propovijedi.

U nastavku homilije biskup je razmatrao nad događajem iz Evanđelja u kojem Isus u hramu govori svećeničkim glavarima i starješinama naroda i to netom prije svoga uhićenja, muke i smrti. Isus u prispodobama potpisuje svoju osudu, pojašnjava biskup.

– Gospodin će za sve pripremiti svečanu gozbu. Bog dolazi među ljude kako bi napravio gozbu. Protagonist ove priče je domaćin, kralj, ali Kralj s velikim K. Oni koji pozivaju na gozbu su njegovi poslanici kroz povijest spasenja, odnosno proroci, a zaručnik, odnosno sin koji se ženi, je Isus koji stoji i priča. Prvi koji su pozvani su glavari svećenički i pismoznanci. Današnjim rječnikom, to bi bili VIP gosti. Ali oni koji bi trebali sjetiti u počasnim ložama, polako se počinju izmotavati i nemaju osjećaj za poziv. Cijeli život žive da bi imali slavu i osjetili blizinu Boga i ljudi, a kada Bog dođe oni jednostavno imaju neke druge poslove. Svećenici i glavari odbijaju poziv na gozbu, a Isus im u hramu to želi kazati. Zašto ne žele ući u tako blizak odnos s onim koji ih poziva? Cijeli Stari zavjet je slika Izraela kao zaručnice, i Boga koji je zaručnik. Bog govori o jednom novom putovanju koje traje 24 sata na dan cijeli život. No, svećenici i starješine nisu spremni, oni nemaju želje za brakom s Bogom. Život s Bogom je dar. Onaj tko je pozvan, pozvan je da s Njim trajno živi. Ali taj izazov je ujedno i vrlo sklizak teren. Odluka je to koja se ne donosi odjednom, već se osnažuje tijekom cijeloga života. No, svećenički su poglavari odbili ovu ‘opasnu i odgovornu igru s Bogom’. Njima je jako dobro. Zato Kralj šalje svoje sluge – apostole – da iziđu na ulice i trgove i pozovu sve koje sretnu jer svadbena se dvorana mora ispuniti. Zanimljivo, kako kaže evanđelist Matej, ‘pozovu sve, i one loše i dobre’. Nema zapreke da u zajednicu vjernika uđe onaj tko je loš. Svi su pozvani da budu na ovoj gozbi. Ući može svatko, ali treba imati pozivnicu koju šalje Kralj. Tu pozivnicu Bog često po nama šalje u svijet; po različitim trgovima i kućama da pozivamo ljude na gozbu – poručio je biskup Radoš tijekom homilije.

U drugom dijelu svoje propovijedi mons. Radoš se osvrnuo i na posljednji dio Matejeva Evanđelja koji u prvi plan stavlja čovjeka koji je bio pozvan na svadbu, odazvao se, ali ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. Evanđelje, nadalje, slikovito govori kako je radi neprikladnog odijela na svadbi čovjek završio ‘svezanih ruku i nogu u tami, uz plač i škrgut zubi’.

– Kralj dolazi u tzv. inspekciju svadbene dvorane. Primjećuje da jedan uzvanik nema svadbenoga ruha. Kada kralj poziva onda se uzima najljepše ruho, ruho s potpisom, ruho najboljih stilista. Želimo imati ono što je najljepše. Imamo jednoga Stilistu koji traži da se obučemo u njegovu haljinu. On ima poseban stil – stil života. Želi da obučemo svoj život u njegov stil. Da gledamo njegovim očima, da naša nutrina kuca kako kuca on, da Evanđelje bude odijelo koje ćemo obući i s kojim će kucati naša nutrina. To odijelo nam tako dobro pristaje. Je li njegova odjeća danas ‘in’? Netko će upitati, zar nije to za neka prošla vremena. No, ako se približimo i počnemo oblačiti njegovu odjeću, vidjet ćemo kako je ona i danas moderna. Odjeća je to za sve sezone i sve uzraste. Onaj tko nema svadbeno ruho, prezire kralja na čijoj je gozbi. Taj je uzvanik imao mogućnost, ali izabrao je da samo formalno pripada toj zajednici, a njegova nutrina pritom ne kuca onako kako kuca ostatak. Tragedija je ako ne uđemo na ovu svadbu, ali jednaka je tragedija ako uđemo u zajednicu Crkve, a budemo samo na papiru kršćani bez da u srcu dišemo Evanđelje. Danas molimo Gospodina da bude naš jedini “stilist”, da njegov stil života nasljedujemo i iz dana u dan oblačimo ruho koje nam je on ostavio; ruho radosti, Evanđelja, ljubavi, otvorenosti prema ljudima i Bogu, otvorenosti za danas, sutra i za vječnosti. Molimo Boga da u ovoj godini, sve što budemo čitali i naučavali, uvijek oblačimo Kristovo ruho – poručio je u homiliji varaždinski biskup.

Na kraju svete mise okupljenima se obratio vlč. Tihomir Kosec koji se zahvalio biskupu i svim prisutnim svećenicima i vjernicima. Pritom je sve zainteresirane podsjetio i potaknuo na duhovne sadržaje i buduće aktivnosti Ureda za pastoral mladih. Također, vjernicima se prije završnog biskupovog blagoslova predstavio i dr. sc. vlč. Hrvoje Damiš, koji odnedavno uz službu župnog upravitelja u Župi Majke Božje Snježne u Trnovcu, vrši službu povjerenika za pastoral studenata Varaždinske biskupije.

Pjevanje tijekom euharistijskog slavlja animirao je Zbor mladih Varaždinske biskupije, koji također uvijek rado prima nove članove i svi zainteresirani su dobrodošli.