U Varaždinu pokopan preč. Josip Žalac

Varaždin, (IKA) – Preč. Josip Žalac, umirovljeni župnik i kanonik Varaždinsko-čazmanskog kaptola, koji je preminuo u 87. godini života i 61. godini svećeništva u Svećeničkom domu u Varaždinu u četvrtak 30. rujna, pokopan je na varaždinskom groblju u 4. listopada. Sprovodne obrede predvodio je varaždinski biskup Marko Culej, koji je i služio misu zadušnicu u župnoj crkvi Sv. Nikole u Varaždinu.

Na oproštaju se uz obitelj i rodbinu, okupilo više od 50 svećenika iz Zagrebačke nadbiskupije te Požeške i Varaždinske biskupije, dvadesetak redovnica te više stotina vjernika, uglavnom iz Varaždina, gdje je preč. Žalac gotovo dva desetljeća vodio središnju župu sv. Nikole, i to u doba kada je ona obuhvaćala i tri danas susjedne župe. Pokopan je na blagdan sv. Franje Asiškoga, utemeljitelja franjevačkog reda, čime je na simboličan način potvrđena njegova povezanost od najranijeg djetinjstva s tom redovničkom zajednicom, a i sam je u tijeku života pripadao Trećem redu sv. Franje, odnosno Franjevačkome svjetovnom redu.

Vodeći obrede oproštaja na varaždinskom groblju, biskup Culej rekao je kako groblja nisu samo mjesta rastanaka, nego i vjere, molitve i nade da je smrt rođenje za novi život u vječnosti, za koji se pripremamo svojim ljudskim životom. Život preč. Žalca potom je prikazao dr. Stjepan Kožul iz Zagreba, dok se u ime varaždinskih vjernika od svoga dugogodišnjeg župnika oprostio Ivan Jaklin, orguljaš crkve Sv. Nikole, zahvalivši mu ujedno za njegovo bogoljublje i čovjekoljublje, predano svećeničko služenje i pastoralno obogaćenje koje je donio u Varaždin.

Josip Žalac rođen je 17. ožujka 1918. u Gornjem Mekušju u župi Kamensko kod Karlovca, od oca Josipa i majke France, rođ. Družek. Pučku školu polazio je u Kamenskom, a gimnaziju i učiteljsku školu završio je u Karlovcu 1938. Bio je aktivan u katoličkim organizacijama za mlade, a nošen idealima dr. Ivana Merza radio je na aktivnom apostolatu među mladima. Potom je stupio u Bogoslovno sjemenište u Zagrebu te upisao Bogoslovski fakultet. Za svećenika ga je na Petrovo 29. lipnja 1944. u zagrebačkoj katedrali zaredio zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac. Mladu misu služio je 2. srpnja u rodnoj župi Kamensko. Iste godine imenovan je kapelanom u Donjoj Stubici, a potom je sve do 1949. kao kapelan službovao u Zaboku, Bjelovaru i Hrašćini. Te je godine imenovan upraviteljem župe Nevinac, gdje je službovao sve do 1970., pokrenuvši mnoge pastoralne aktivnosti i duhovni preporod župe, unatoč stalnim poratnim progonima Udbe. Bio je u nekoliko navrata i privremeni upravitelj župa Stara Ploščica i Ciglena. U teškim danima potporu mu je pružao biskup Josip Lach, a tajno se dopisivao i s kardinalom Stepincem. U ožujku 1970. preuzeo je službu župnika središnje župe sv. Nikole u Varaždinu, od koje su potom osamostaljene tri nove župe: Novo Selo na Dravi, sv. Fabijan i Sebastijan i sv. Josip Banfica.

Po osnutku nove župe sv. Josipa na Banfici u Varaždinu 1974. povjerena mu je privremena uprava te župe na godinu dana. Imenovan je kanonikom Zbornog kaptola Varaždinsko-čazmanskog 26. rujna 1981. U kolovozu 1988. razriješen je dužnosti župnika u Varaždinu te je umirovljen. Sve do prije dva mjeseca živio je u Svećeničkom domu u Zagrebu, a po otvorenju novoga varaždinskog Svećeničkog doma postao je jednim od njegovih prvih stanara. Preč. Žalac 1999. godine izdao je knjigu vlastitih nagovora i propovijedi “I izađe sijač da sije…”.