U svojoj je homiliji biskup Radoš govorio o životnom putu svetog Marka Križevčanina koji je obilježilo stalno odricanje od samoga sebe i pristajanje uz Božji plan za njegov život i poslanje. Uvodno je biskup podsjetio kako je svaki vjernik pozvan i nastoji oko toga da njegov život bude Evanđelje koje drugi mogu čitati, a u tome su na poseban način uspjeli sveci koje slavimo.

Evanđelje koje nam Crkva predlaže na spomendan sv. Marka govori o Isusovom pozivu učenicima u kojem traži da se odreknu samih sebe, da uzmu svoj križ, da izgube svoj život ako ga žele dobiti. Kao da čitamo ovo evanđelje u životu svetoga Marka Križevčanina, rekao je biskup i podsjetio kako su sveci „živo Evanđelje“.

Iz života svetog Marka Križevčanina koji se rodio krajem šesnaestog stoljeća u Križevcima nemamo puno detalja, već samo one najvažnije koji nam govore o životu odricanja od sebe da bi se nasljedovalo Isusa.

Sveti Marko Križevčanin u ranoj je mladosti osjetio Božji poziv i iz rodnih Križevaca krenuo na put kojim ga je Gospodin vodio. Odričući se odmah na početku onoga što je određivalo njegov identitet i osobnost, svoje obitelji, doma, grada, zavičaja, studirajući filozofiju, teologiju priprema se za svećeništvo stavljajući se potpuno na raspolaganje svojim poglavarima. Otkrivajući i prihvaćajući kamo ga Gospodin šalje odriče se svojih želja za povratkom u domovinu. Božji putevi su čudesni putevi. Najprije ga šalju u Mađarsku, onda u Slovačku, tamo gdje treba biti svjedok, odreći se samoga sebe, poći za Gospodinom – podsjetio je biskup na životni put Marka Križevčanina i pojasnio: Ako želim biti Gospodinov onda svaki dan moram živjeti od Gospodina, svaki dan moram težiti da budem Gospodinov da bi u jednome trenutku svoga života bio svjetlo koje Gospodin traži.

Biti heroj, svjedok i mučenik kao što je to bio sveti Marko Križevčanin kada je podnio mučeničku smrt odbivši da se odrekne katolištva i postane kalvin, može se samo ako smo svakodnevno uvježbali odreći se sebe i pristajati uz Gospodina. Sveti Marko Križevčanin razumio je da ne može poput Petra u onome trenutku zatajiti Gospodina nego da mu je Gospodin dao milost da s radošću može ispovjediti da potpuno pripada Njemu, da pripada Katoličkoj crkvi, da pripada stijeni, Petru, da samo na toj stijeni njegov život ostaje ili nestaje, da opstaje zato što opstaje stijena, zato što opstaje Kristova ljubav, protumačio je biskup Radoš mučeničku smrt sv. Marka.

Život pravednika i mučenika ostaju trajno svjetlo u Crkvi, jer ne može čovjek ugasiti svjetlo života koje je Bog zapalio, rekao je biskup i zaključio homiliju molitvom da nam zagovor sv. Marka bude podrška i pomoć da Gospodin ispiše svoje Evanđelje, Radosnu vijest u našem životu, da bude On poruka našega života i da nas Gospodinu učini plamenom, da naš plamen zapali one koje Gospodin želi ugrijati, zapaliti za sebe.