Protagonisti na koje misli Papa su muškarci, žene i djeca, žrtve novih oblika ropstva, siročad, beskućnici i napušteni. Siromasi su posljedice migracija, čiji se broj iz dana u dan povećava u društvu velikih neuravnoteženosti. Podižu se zidovi, sprječava im se ulazak. Među njima ima i onih koji se uzdaju u Gospodina. Crkva, kao i svaki kršćanin, pozvana je na pružanje pomoći. To nisu brojevi, već osobe kojima treba ići u susret. Kršćani su dužni sijati među njima nadu i povjerenje.

Dokument je predstavljen u Vatikanu na blagdan sv. Antuna Padovanskog, zaštitnika siromaha. Gospodarski razvoj je doveo do rasipanja dobara i do obogaćivanja male skupine na štetu velikog mnoštva ljudi, koji postaju sve siromašniji lišeni i onog osnovnog za život. Privilegirani su se bez ikakvog Božjeg osjećaja okomili na siromahe, oduzimajući im i ono malo što posjeduju. Papa među nove robove ubraja obitelji prisiljene na iseljavanje, siročad, mlade bez posla zbog političkih kratkovidnosti, doseljenike koji su žrtve interesa i instrumentalizacija, prostitutke, ovisnike i bezbrojne beskućnike, koji lutaju gradovima.

Dramu u drami Papa vidi u činjenici da je siromasima oduzeta i nada te u svojoj bijedi ne vide ni svjetlo na kraju tunela. Čak postoji ideja o njihovu protjerivanju s naših ulica, posljednjih mjesta utočišta. Preostaje im samo pouzdanje u Gospodina. Njihov se vapaj razliježe cijelim svijetom. Sveto pismo neumorno skreće pozornost na siromahe, potlačene i ponižene, koje je Isus ljubio, poistovjećujući se svakim od njih. Među blaženstvima im je dao prvo mjesto. Povjerio je posebnu dužnost apostolima da s odgovornošću daju siromasima nadu. To je posebno potrebno – kaže Papa – u ovo naše vrijeme, kad se neodgovorno postupa sa siromasima. Kršćanska zajednica ne bi smjela to podcjenjivati, jer se radi o vjerodostojnosti kršćanskog naviještanja i svjedočanstva. Svi smo pozvani dotaći njihova tijela, kompromitirajući se osobno u službi istine evangelizacije.

Papa Franjo se na kraju obraća posebno volonterima koji su prvi shvatili važnost pružanja pomoći siromasima te i od njih traži jači zamah u potrazi za onim što je siromasima najpotrebnije, a to je u prvom redu dobrota srca, neovisno o kulturi i načinu izražavanja. To pretpostavlja – kaže Papa – ostaviti po strani podjele do kojih dolazi zbog političkih i ideoloških svjetonazora.

Tom Papinu pozivu pridružili su se i biskupi europskih biskupskih konferencija apelom iz Bruxellesa kojim pozivaju vjernike da odgovore na vapaj zemlje i siromaha.

Svjetski dan siromaha Crkva slavi na 33. nedjelju kroz godinu, koja ove godine pada na 17. studenoga.