Knjiga sadrži 48 kratkih zapisa za rubriku “Živimo u obitelji” u časopisu Marija, objavljenih od siječnja 2015. g. do ljetnog trobroja 2019. g., opisujući strahove od životnih opredjeljenja, odluka i izazova.

Autorica propitkuje snagu i smisao obitelji koja je temeljna tema knjige

Knjiga „proširuje obzor čitatelja, daje mu osjetiti snagu i jasnoću argumentacije, emocije i vjerničku jasnoću“, rekao je dr. Šehić, istaknuvši da je temeljna nit knjige „poklonstvo pred otajstvom Života. Života s velikim Ž koji u sebi ima snagu koja nije isključivo biološka i ovozemna, nego svoj ishod ima u Bogu, tvorcu života i istine“.

„Autorica propitkuje snagu i smisao obitelji koja je temeljna tema knjige, sagledavana iz više kutova. Ulazi u njenu strukturu i ocrtava oca, majku, djecu, propitkujući njihove temeljne uloge“, rekao je dr. Šehić, smatrajući simboličnim i što ta poticajna i iskrena knjiga ne sadrži kazalo, popis naslova, kako bi se na jednom mjestu vidjelo teme i unaprijed znalo o kakvom se djelu radi.

„Činjenicom da nema kazala shvatio sam i njen dublji smisao. Život nema kazala. Život se piše u kontinuitetu i nije dio rasporeda, niti ga se može potpisati pod nekoliko naslova i natuknica“, istaknuo je dr. Šehić. Čitatelj ne biva ravnodušan u susretu s knjigom „iza koje stoji glas i karizma autorice“ koja o važnosti života ne govori klasičnim pojašnjenjima, rekao je dr. Šehić. Jer, „svjedoci smo da postoji inflacija govora o životu i pravima, o ljubavi bez njenog bremenitog značenja“.

„Snaga i dinamika te knjige usmjerava nas prema iskrenom Da životu i svemu što on nosi. Iako u naslovu ima riječ strah, knjiga nam svjedoči o hrabrosti i zauzetosti za život“, naglasio je predstavljač, pohvalivši jasan govor autorice na pitanja i nedoumice koja opterećuju svakodnevnicu.

„Odgovori nenametljivo ostaju kao ispit savjesti svakome koji pročita te stranice. Ostaju jasne poruke i sloboda koja nije prazna riječ. Tu knjigu piše majka! Papir ovdje nosi molitvu i primjedbu i vapaj. Nerijetko prosvjeduje i apelira, pita se i tuguje. Majka koja ne poznaje svoju bit i poslanje majčinstva izvan konteksta obitelji koja joj ulijeva istinski identitet“, naglasio je dr. Šehić.

Knjiga progovara in medias res i detektira paralizirajući strah za one koji ne gledaju prema Nebu

Istaknuo je i autoričine tekstove Očevi, ne bojte se! i Očevi, gdje ste?, pitanje koje Vitturi ponavlja na nekoliko mjesta i „promišlja o očinstvu koje je pred izazovom da izgubi snagu svog autentičnog poslanja“.

„Detekcija da se očevi nalaze u strahu pred izazovom svoga poslanja jako je važna. U prigodi Godine očinstva za primjer se ističe sv. Josip, čuvar Nazaretske obitelji i uzor očinstva. Majka i otac ostaju stožeri obitelji“, rekao je dr. Šehić, naglasivši da je život turbulentniji od nekih zapisa o obitelji koji ne opisuju realan život.

Autorica, pak, „govori o realnosti života. Uvijek je usmjerena prema Nebu, prema otajstvu, a govori o zemaljskom životu koji se nadahnjuje na Duhu Svetome. Knjiga progovara in medias res i detektira paralizirajući strah koji obuzima one koji ne gledaju prema Nebu. Strah od rađanja detektira kukavice koje su se skrile pod machoističkim stavom uspješnog muškarca kojemu nedostaje odvažnosti odgovoriti na temeljni antropološki poziv – biti otac“, rekao je dr. Šehić, dodavši da autorica „viče za kukavicama današnjeg vremena koji ostavljaju u svojoj nejasnoći i nedoumici ženu pred vratima rađaonice, ne nudeći joj zaštitu. Pravo na izbor često je krinka u kojoj se osuđuju majke koje posegnu za rješenjem svoje trudnoće pred kojim ostaju u beznađu, ostavljeni od obitelji i partnera. Ako se malo bolje pogleda, izbor i nije izbor, pravo i nije pravo. Biti stjeran pred zid i optužen za vlastitu nepažnju, čak izvrgnut krivnji za trudnoću, krije se u srcima mnogih žena. Pravo na izbor skriva mnoštvo muškaraca koji su pobjegli i čekali negdje na sigurnom dok opasnost ne prođe, kako bi opet mogli biti junaci u svom svijetu bez pokrića“, upozorio je dr. Šehić.

Autorica ističe da „rođenje u punini podrazumijeva rođenje odozgor, od Duha, kao ono zemaljsko od naše majke. I to predstavlja bistri pogled na život“.

„Poziv na obranu ljudskog dostojanstva i zaštitu ljudskog života, osobito nezaštićenog nerođenog života, Bog Evanđeljem života upućuje svim kršćanima u trenutku kojeg svatko živi. Na tu bitku kao čuvari i branitelji života osobito su pozvani muškarci. Pozvani su biti pokretači obnove kulture života unutar kršćanskih zajednica i obitelji, u obrani nerođenog života i u obrani vlastitih prava kao očeva. Od njih se zahtijeva hrabrost za stil života koji započinje obraćenjem moralne svijesti glede nepovredivosti i svetosti ljudskog života kao Božjeg stvaralačkog zahvata i dara, kojeg su oni pozvani biti čuvari i branitelji, po uzoru na Krista. Zadaća muškarca je da bude čuvar obitelji. To nije zadaća koja se od oca traži kao nadjunački čin. To je redovna antropološka zadaća koja je njegovom biologijom predodređena“, istaknuo je dr. Šehić, naglasivši da uloga oca „nije društveni konstrukt koji mu se nameće.

“To je povratak izvornoj muškarčevoj zadaći na koju je pozvan u ljubavi živjeti i biti potpora ženi te skrbiti za, od Boga darovano, potomstvo. Takav stil života, kako poziva papa Ivan Pavao II, uključuje prijelaz iz ravnodušnosti prema zauzimanju za druge. Posebnu zadaću Papa upućuje katoličkim intelektualcima kojima pripada i autorica knjige, koji trebaju koristiti svoje sredine za izgradnju kulture života te se zalagati za doprinos u društvu, osobito oni koji obavljaju dužnosti vodećih društvenih i zakonodavnih institucija“, poručio je dr. Šehić.

Strah od rađanja je zapravo strah od ljubavi, strah od predanja u Božje ruke

U tom kontekstu, zahvalio je dr. Vitturi na njenom doprinosu, „na odazivu pozivu za Evanđelje života na koje sve poziva i sv. Ivan Pavao II. – da se odazovemo promociji života i zalažemo za život“.

Dr. med. Miroslava Markulin istaknula je da je njena kolegica Vitturi praktična osoba, obiteljski doktor, a njih zovu praktičarima. „Knjiga je sadržajna, bogata, iskustvena, životna, puna životnih i praktičnih orijentira. Danijela je pratila vrijeme, blagdane, svetkovine, donosi svoj pogled na svijet, na obiteljske probleme. Strah od rađanja je zapravo strah od ljubavi; strah od predanja u Božje ruke, strah koji se javlja kad se ne oslanjamo na Božju pomoć, kad se ne uzdamo u Božju providnost, kad se zakopamo u svoje materijalne, socijalne probleme i to nas zatvori životu, ljubavi i rastu. Kako raste pojedinac, tako raste i obitelj“, rekla je Markulin.

Navela je da je obitelj danas napadana sa svih strana. „Razoriti obitelj zapravo znači razoriti narod. Poljuljan je identitet obitelji kao zajednice i identitet njenih članova, muža oca, žene majke i djece. Potrebno je ohrabrenje očevima“ rekla je Markulin. U tome su pomoć i sveci koji su „nadživjeli vrijeme a često nisu bili prepoznati u vremenu u kojem su živjeli. Mnogi kreposni muževi su poticaj da se s Gospodinom puno toga može, kad se preda njegovoj volji“.

„Danijela ima mnoga znanja, iz medicine, psihologije, teologije. Najvažnije je njeno životno iskustvo kao majke osmero djece, doktorice. To je jako zahtjevno, ali ostvarivo uz Božju pomoć i potporu mnogih“, poručila je Markulin.

Danijela de Micheli Vitturi – majka šestorice sinova i dviju kćeri blizanki

Danijela de Micheli Vitturi piše 11 godina za časopis Marija, na poticaj urednika fra Petra Lubine. Majka je šestorice sinova i dviju kćeri blizanki. Danijela je povezana sa Zadrom. Krštena je u zadarskoj katedrali sv. Stošije. Njen otac je radio u Zemuniku, majka je rođena u Varoši u središtu Zadra, a kad su se njeni roditelji vjenčali, otišli su živjeti u Split.

Danijela od 2004. g. na Radio Mariji vodi emisiju ‘Živjeti ljubav’ u kojoj mnogi svjedoče svoja opredjeljenja i ono što rade. Vitturi je autorica i knjiga „Obitelj – Škola ljubavi i života“ u kojoj su objavljeni članci i radovi s obiteljskih ljetnih škola, „Obitelj – radost i svetište života“ i „Križni put“.

Vitturi je i volonter 30 godina u Obiteljskom savjetovalištu pri samostanu Gospe od Zdravlja u Splitu, odakle su proizašli obiteljski susreti održavani u samostanima u Zaostrogu, Živogošću i Pašmanu, gdje dolaze obitelji koje su pohađale obiteljske ljetne škole i bračne vikende. To su plodni i radosni susreti koji potvrđuju kako je dobro da se obitelji druže zajedno i sa svojom djecom.

Ljubav nije ljubav ako ne ostavlja prostor slobodi, a ljubav pomaže izboru

Vitturi je pročitala i ovaj ulomak iz svoje knjige: „Odgovor na ljubav može biti opredjeljenje za posvećeni život ili za život u braku i obitelji. Poziv je životno zanimanje koje se s ljubavlju i predanjem obavlja cijeli život. Ljubav nije ljubav ako ne ostavlja prostor slobodi, a ljubav pomaže izboru. Sloboda gleda otvorenih očiju i ne boji se izabrati ono što istinski voli“.

Autorica je svojim zapisima ljude htjela potaknuti na razmišljanje. Na predstavljanju su pročitane i pjesme iz autoričine knjige „Mjesto u srcu“, zbirke izabranih pjesama, gdje su objavljene i pjesme koje je Vitturi pisala uz Dan života.

O snazi Danijelinih zapisa govore i dva primjera. Pjesma ‘Molitva nerođenog djeteta’ bila je poticaj jednoj ženi koja je imala strah od trudnoće da se otvori životu. Tu je pjesmu jedna žena muslimanka dala svojoj kćeri da je pročita. Nakon nekoliko mjeseci, žena je došla dr. Vitturi i rekla joj: „Zahvalite i vašem Bogu, ja sam postala baka“.

Također, Vitturi je navela primjer kako joj je jedan čovjek, vidjevši naslov Strah od rađanja, rekao: „Moja se žena ovoga boji“. Nakon nekog vremena, taj je čovjek autorici Vitturi rekao: „Moja žena je zatrudnjela, a Vaša knjiga je na noćnom ormariću“.

Moderator je bio don Martin Jadreško, župnik Plovanije. Događaj su organizirali Župa sv. Josipa i Hrvatsko katoličko liječničko društvo – podružnica Zadar, u sklopu Devetnice Gospi od čudotvorne medaljice koja se časti u toj župi.