Misno slavlje predvodio je umirovljeni vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, a u suslavlju su osim župnika dr. don Emanuela Petrova bili poljički dekan don Špiro Čikeš i omiški dekan i župnik don Jozo Gojsalić, gvardijan omiškog franjevačkog samostana fra Frano Doljanin, makarski župnik i dekan don Pavao Banić, koji je navijestio evanđelje, don Božo Ćubelić, župnik Dugog Rata, don Ljubo Pavić, župnik Duća, don Toni Šinković, župnik Jesenica, don Radojko Vidović, župnik Rogoznice, don Ivan Vrdoljak, župnik Podgrađa i Blata na Cetini i don Ivan Tadić, profesor na KBF-u Split. Prije mise molila se Gospina krunica i litanije sv. Leopolda, a vjernici su imali mogućnost pristupiti sakramentu pomirenja.

Ove godine procesija kroz selo Zakučac bila je toliko velika da se skoro stvorio prsten od procesionalnog križa do onih na kraju procesije, a prvi put u procesiji je nošen novi kip sv. Leopolda, dar obitelji Perica, kojega su nosili prvi inicijatori izgradnje svetišta, a blagoslovio kardinal Puljić.

Pjevao je zbora župe sv. Petra apostola Priko Omiš pod vodstvom Irene Perišić, a na orguljama je bio Ivan Perak.

Među mnoštvom vjernika bila je i obitelj iz Mađarske koja je po zagovoru sv. Leopolda nakon 15 godina dobila prvo dijete, a ovaj put su došli s dvoje djece zahvaliti sv. Leopoldu.

Oduševljen ovom prelijepom prirodom, kardinal Puljić je u propovijedi najprije ocrtao životni put svetoga Leopolda naglasivši kako je Leopoldova poslušnost poglavarima bila na prvome mjestu. „Bio je mali čovjek rastom, ali velika srca i velike duše jer je 40 godina neumorno ispovijedao u svojoj maloj sobici i po 10 sati dnevno kako bi se borio protiv grijeha i spašavao grješnike koji su u velikim redovima čekali za ispovijed“, rekao je kardinal.

Podsjećajući na Leopoldovu beatifikaciju kada je papa Pavao VI. pitao narod što su došli, rekli su drugom svetom Franji koji je bio ponizan i skroman, a poniznost nije poniženje, nego hrabrost priznati vlastitu istinu, o sebi i svom životu, onako kako me Bog vidi. Tu nam je Leopold veliki učitelj. Biti malen, protumačio je kardinal.

Leopold je iskreno ljubio, i zato mu nije bila teška žrtva koju je podnosio čak i uz mnoge bolesti koje je imao. Ljubavi nema bez žrtve i darivanja sebe. Kroz 40 godina on je morao slušati tuđe zlo, a onda je uvijek blago i blaženo odgovarao na sve jer je zračio ljubavlju, kazao je kardinal.

Leopold je bio trinaesto dijete u obitelji, pa je kardinal nastavio s pričom kako mu se jedna žena žalila da nema svećenika i duhovnih zvanja. „A ja sam se nasmijao i rekao: ‘Ako u vrtu nema cvijeća kako ćemo ga ubrati. A to znači, ako obitelji nisu plodne ljubavlju rađanja djece, ne može biti ni duhovnih zvanja’.“

Kardinal je dio propovijedi posvetio i odgoju djece. „Obično roditelji znaju reći: neću da se moje dijete pati, ako sam se ja napatio. Recite mi je li netko ikad uspio da se nije napatio? Ne možeš ništa postići bez žrtve. Trn se oštri iz malena – trebamo djecu odmalena učiti kako biti spreman na životni križ. Jer, čemu častimo križ ako bježimo od žrtve. Zato, ako želimo imati zdravu budućnost moramo vratiti poniznost i spremnost na žrtvu“, rekao je.

„Mi mislimo da djeca pamte ono što mi govorimo, ali to nije istina. Djeca pamte ono što vide. Zato i častimo svetog Leopolda, ali ga i molimo da nam izmoli tu strpljivost u životu i radu, tu poniznost, tu nesebičnost, tu ljubav“, kazao je kardinal.

„Što će promijeniti ovaj svijet? Pogledajte, na svakom koraku je mržnja. A svi mi trebamo ljubav, jer ništa ljepše nema u životu nego kad vidiš da si vrednovan. U jednom staračkom domu upitah jednu baku: ‘Bako, što ti najteže pada?’ Kaže ona: ‘Sinko, kad me više nitko ne treba’. Zato želim da svetoga Leopolda, ne samo molimo, nego od njega i učimo. Ovaj svijet promijeniti će ljudi koji su spremni ljubiti, žrtvovati se, nesebično se darivati. Upitam se tako i nad samim sobom često jesam li napravio sve što sam trebao. Pa sam odlučio dok mogu gorjet ću, neću dimiti“, zaključio je kardinal Puljić.

Na završetku je župnik don Emanuel zahvalio kardinalu i svima koji su doprinijeli za svetište i za ovo slavlje, a ponajviše dragom Bogu, što je unatoč lošim prognozama, darovao lijepo vrijeme za slavlje mise na otvorenom.

Po završetku mise narod je imao mogućnost poljubiti moći sv. Leopolda koje se nalaze u relikvijaru u svetištu.