U Žutoj Lokvi obilježena 30. godišnjica pogibije četvorice hrvatskih redarstvenika
FOTO: Ivan Bižanović // U Žutoj Lokvi obilježena 30. godišnjica pogibije četvorice hrvatskih redarstvenika
Žuta Lokva (IKA)
U Žutoj Lokvi svečano je u utorak 24. kolovoza obilježena 30. godišnjica pogibije četvorice hrvatskih redarstvenika. Misu zadušnicu za poginule hrvatske redarstvenike pred spomen obilježjem predvodio je vlč. Josip Tomljanović, župnik iz Brinja.
Obilježavanje je započelo polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća pred spomen-obilježjem poginulim hrvatskim redarstvenicima – kapelicom. Uz potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske i ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića, vijence su položili i upalili svijeće preživjeli policijski službenik Darko Murat s obitelji i članovima obitelji poginulih policajaca, predstavnici braniteljskih udruga, Hrvatskog sabora i Ministarstva hrvatskih branitelja te predstavnici Ličko-senjske županije, predstavnici gradova Otočca, Gospića, Senja i Novalje, te općine Brinje i Karlobaga.
Predvodeći misno slavlje, vlč. Tomljanović je istaknuo da u ovoj misi „želimo zahvaliti i Bogu se moliti za pokojnu braću Milana, Zdravka, Dragu i Vinka koji su svoje živote utkali u temelje naše ponosne domovine Hrvatske“.
Ističući da u pročitanom ulomku Evanđelja dominiraju riječi ljubav i prijateljstvo, naglasio je da su one pretpostavka za svaki ljudski rast i svaki duhovi napredak. „Tko nema sposobnost ili ne može ljubiti, taj ne može ni rasti u svojem životu, ne može sebi steći ni iskrenoga prijatelja. Tko ne može i ne zna ljubiti ne može se u potpunosti ostvariti kao čovjek. Reći ne ljubavi, životu bez ljubavi – to je veći grijeh koji možemo počiniti, to je najveće zlo koje se može roditi u ljudskom srcu“.
Istaknuo je da nam je Isus dao primjer kako ljubiti ne samo riječima, već svojim primjerom. „Isus je podnio patnju na križu. Zašto? Da bi nama pokazao put. Naši heroji kojih se danas sjećamo živjeli su ovu Isusovu zapovijed. Svoje su živote prinijeli za sve nas koji smo njihovi prijatelji. Njihova žrtva ljubavi može izazvati danas u nama različite osjećaje. Danas se miješaju i ponos i čast, tuga i jad, žal“, istaknuo je propovjednik.
Ponosni smo na njihovu spremnost da polože svoje živote za Boga, za svoje obitelji i za našu Domovinu, rekao je. „Ipak, osjećamo tugu s druge strane jer su njihovi životi prekinuti iz mržnje onih koji Boga nisu nikad upoznali, od ljudi koju svoju obitelj nikada nisu voljeli. Ipak neka danas prevlada osjećaj ponosa jer su oni uistinu pokazali svima nama kako se ljubi. I nas su moralno obvezali da živimo i od njih naučimo što je to ljubav“, rekao je vlč. Tomljanović, ističući da je nedostatak ljubavi glavna bolest našega vremena.
Nadalje je rekao da je čovjek danas prepustio mjesto nekim drugim lažnim krepostima da zamjene onu najuzvišeniju – ljubav. „Možemo se zapitati, svatko od nas, koliko smo udaljeni od ove zapovjedi, koliko je samo podjela među nama u našem narodu? Te podjele stvaraju tako velike i duboke pukotine koje je teško popuniti. Zašto? To sve zbog našeg egoizma, zbog onih koji su sebi dali pravo da stvaraju Boga po svojoj vlastitoj mjeri. Svatko od nas jako dobro to zna. Vjerujem da danas i Milan, Drago, Vinko i Zdravko ne bi bili sretni i zadovoljni kada bi vidjeli stanje u našoj domovini jer smo njihove ideale, vjeru u bolju budućnost i sve ono što su sanjali tako lako izigrali“, naglasio je propovjednik.
Ono što nam danas treba je čisto i ponizno srce te pokajanje, poručio je. „Nikada nije kasno za promjenu u ljudskom srcu ako se otvorimo ljubavi. Ljubav liječi, ljubav je najbolja medicina, ljubav započinje u našim mislima, osjećajima. Čime to zrači naš hrvatski narod? Zrači li dobrohotnošću, suosjećanjem, razumijevanjem? Je li to baš tako? Ako nije, neka od danas bude tako! Ovi heroji su došli pred Boga i njegovo lice, Bogu su dali račun. I mi ćemo doći pred Boga, svatko od nas će doći pred Boga. Svatko će od nas Bogu položiti račun. Gledajmo da se u tom računu na prvom mjestu nađe ljubav“, rekao je vlč. Tomljanović.
Rekavši da će nas Bog pitati koliko smo ljubili njega i ljude koje smo susreli na ovozemaljskom putovanju, vlč. Tomljanović je zaključio: „Dragi naši redarstvenici, hvala vam na vašoj iskazanoj ljubavi, hvala vam što možemo živjeti u slobodnoj i sanjati neku bolju i pravedniju domovinu Hrvatsku. Nemojmo sumnjati u naše ideale, u naše vrijednosti pokrenimo se jer to ovi hrabri dečki zaslužuju“.