U bazilici Gospe voćinske najprije su slavili pokorničko bogoslužje s prigodom za osobnu ispovijed. Središnji dio hodočašća bilo je euharistijsko slavlje, koje je predvodio apostolski upravitelj Požeške biskupije biskup Antun Škvorčević u zajedništvu s predstojnikom Ureda za katoličke škole Ivicom Žuljevićem, rektorom Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu Željkom Faltakom i drugim svećenicima koji su dopratili hodočasnike.

Na početku slavlja biskup je u ime nazočnih mladih uputio Gospi Voćinskoj pred njezinim likom trostruki pozdrav, a oni su odgovarali pjevajući poklik „Blažena ti što povjerova“. Zatim su maturanti Nina Milevoj i Matej Marjanović zahvalili biskupu za sve dobro koje čini mladima putem katoličkih škola i na druge načine te mu uručili cvijeće. Zahvaljujući na riječima pozdrava i daru, biskup je kazao da su na ovom mjestu naši predci tijekom više stoljeća otvarali svoju dušu Bogu i Isusovoj Majci te primali posebnu duhovnu snagu za svoje životne tegobe. Potaknuo je djelatnike i učenike katoličkih gimnazija da i oni na tom tragu i ovim hodočašćem nastoje učvrstiti svoje duhovno biće, biti živima u duhovnoj dimenziji po zagovoru Isusove Majke, Gospe Voćinske. Biskup je poseban pozdrav uputio bogoslovima na čelu s rektorom, osobito bogoslovu Luki Barišiću koji želi Bogu izreći svoj „Evo me, želim biti kandidat za svećenika!“ Pozvao je mlade da ga uključe u svoje molitve kako bi raslo u njem ono što je Božje.

Biskup je homiliju započeo pitanjem mladima: „Jeste li čuli kako nas Djela apostolska izvješćuju da je pred rimskim upraviteljem Festom nastala u Cezareji izazovna rasprava između Pavla i Židova o Isusovu uskrsnuću koja nije završila do danas?“ Zapitao je gimnazijalce o čemu oni svakodnevno raspravljaju, što smatraju najvažnijim životnim pitanjem vrijednim rasprave, te jesu li došli do kakvih zaključaka, ne tek intelektualne naravi, nego onih koja pokreću njihovu slobodu i dovode ih do opredjeljenja od kojih žive. Naglasio je kako je rasprava o tome je li Isus Krist pobijedio smrt najvažnija za čovjeka, jer ona zapravo nije rasprava o njemu, nego o nama, o tome kakva smo bića i što se s nama konačno ima zbiti da budemo pobjednici u životu. Kazao je kako je odgovor na spomenuto pitanje star dvije tisuće godina, a dali su ga oni koji su bili budni srcem u vjeri i povjerenju u Boga, i tom svojom vjerničkom budnošću otkrivali božanske dimenzije o nama i za nas koje je objavio Isus Krist. O njemu u Vjerovanju ispovijedamo da je „postao čovjekom radi nas ljudi i radi našega spasenja“, položio život za nas na križu, da mi budemo zajedno s njime dionici njegove uskrsne pobjede nad zlom i smrću. Stoga je osoba Isusa Krista trajno predmet raspravâ, opredjeljenja za ili protiv njega, kako nam svjedoči spomenuti ulomak u kojem se sv. Pavao  svojom vjerom opredijelio za Isusa Krista, a određeni broj njegovih sunarodnjaka Židova svojom su ga nevjerom odbacili, ustvrdio je biskup.

Protumačio je mladim hodočasnicima da je vjera sposobnost duha zahvaljujući kojoj se čovjek otvara za Božji beskraj i za njegovo djelo koje je ostvario u Isusu Kristu. Izrazio je želju da svi oni koji pohađaju katoličke škole, dok svojom pameću nastoje stjecati mnoga znanja i usvajati vještine, ne ostanu mladi ljudi prikraćena duha i završe kao izgubljeni naraštaj, nego da budni vjerom za Boga dišu cjelovitim duhovnim dahom ovdje na zemlji. Pozvao ih je da im ovo hodočašće bude prigoda u kojoj će se preispitati s obzirom na duhovnu dimenziju svoga bića.

Polazeći od naviještenog evanđelja o ukazanju uskrslog Isusa svojim učenicima na obali Genezaretskog jezera, tijekom kojeg je Gospodin apostola Petra, koji ga je u najtežim časovima njegove muke triput zatajio, tri puta pitao: „Šimune Ivanov, voliš li me?“, biskup je rekao: „Kakav je to duh i duhovnost bila u Petra koja se mogla odreći Isusa s kojim je tri godine živio i osjetio tko je on? Kao da je Isus uskratio da Petar progovori, proradi u svom duhu prije negoli on na križu položi svoj život za sve nas, pa i za Petra“. Podsjetio je da je sv. Pavao apostol upravo u tom raspetom Isusu otkrio svoju sudbinu, pa je ustvrdio: „Meni je život Krist, a smrt dobitak“, jer je u njemu otkrio svoju pobjedu nad smrću te ga ona više nije plašila, nego je postala sastavnica ovozemaljskog života u kojoj konačno odlaže sve prolazno i propadljivo. Pred takvim Petrovim stanjem Gospodin Isus se poslužio svojom božanskom strategijom ljubavi koja će mu pomoći da se duhovno probudi i sazrije do onih dimenzija koje je Bog u Isusu Kristu ostvario za nas. Trostrukim pitanjem daje Petru prigodu da trostrukim izjavljivanjem svoje ljubavi prema njemu: „Da, Gospodine, ti znaš da te volim!“ ispravi ono trostruko zatajenje. K tome, govori mu o budućnosti u kojoj će Petar svojom mučeničkom smrću za Isusa potvrditi da ga je istinski ljubio. Kao što je Isus smrću na križu očitovao najveću moć Božje ljubavi, slično će učiniti i sv. Petar kad svoj život položi iz ljubavi za Isusa Krista. Biskup je poručio gimnazijalcima neka nikada ne zaborave kako nisu skrojeni po nekim ljudskim mjerilima, nego da ih je Bog stvorio na mjeru svoje božanske ljubavi, te da se u toj svijesti sjedine s Gospodinom Isusom u kojem je njihova dobitna životna formula, i da bi živjeli bez straha. Zamolio je Isusovu Majku da im pomogne u nastojanjima da budu mladi ljudi u Hrvatskoj koji su prožeti Duhom Svetim u čijoj je snazi Gospodin Isus izvojevao pobjedu nad zlom, prolaznošću i smrću. Biskup je homiliju završio riječima: „Isusova Majko, pogledaj ove mlade ljude koji tragaju za istinom i za smislom života. Neka im tvoj sin Isus bude put, istina i život!“

Nakon homilije uslijedio je obred primanja bogoslova Luke Barišića među kandidate Požeške biskupije za sveti red Đakonata i Prezbiterata. Rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu Željko Faltak predstavio je bogoslova, na što je slijedila molitva i blagoslov kojim je biskup Škvorčević primio Luku među kandidate.

Na koncu euharistijskog slavlja biskup je predvodio čin povjere nazočnih učenika i djelatnika školâ Isusovoj Majci, koji je zaključen pjevanjem „Kraljice neba, raduj se“. Čestitao je bogoslovu Luki što je postao kandidat za svete redove đakonata i prezbiterata i poželio mu da ostane budan u onom duhu koji je u njemu Bog probudio da ide svećeničkim putem te ne dopusti nikome da ugasi žar koji je Bog u njemu zapalio. Istaknuo je da su na ovom slavlju prisutni i drugi bogoslovi i kolegijaši, koje je potaknuo da idu hrabro putem na koji ih je Bog pozvao. Gimnazijalcima je pak spomenuo kako postoje ljudi koje nazivamo bezdušnima. Pozvao ih je da nitko od njih ne dopusti da postane duhovni invalid, nego nastoje njegovati duhovnost traganjem za onim što je Božje u njima. Zamolio je Gospu Voćinsku da ih prati svojom majčinskom ljubavlju i neprestano pomaže da budu ljudi duha njezina Sina Isusa Krista. Djelatnicima škola zahvalio je na svemu onom što svojom požrtvovnošću nastoje činiti za učenike.

Nakon odmora i okrjepe mladi hodočasnici su prigodnim zabavnim programom okončali svoje hodočašće.