"Učitelju, gdje stanuješ? Dođite i vidjet ćete!" (Usp. Iv 1,38-39)

Dragi mladi!
1. Obraćam vam se s radošću, nastavljajući već tradicionalni dijalog koji vodimo zajedno povodom Svjetskog dana mladeži. U zajedništvu s čitavim narodom Božjim na putu prema Velikom Jubileju 2000. želim vas pozvati da ove godine usmjerite svoj pogled prema Isusu, Učitelju i Gospodinu našega života, po riječima iz Ivanovog Evanđelja: “Učitelju, gdje stanuješ? Dođite i vidjet ćete”. (usp. Iv 1,38-39).
U svim mjesnim Crkvama sastajat ćete se tijekom narednih mjeseci sa svojim pastirima, kako biste razmišljali o tim evanđeoskim riječima. U kolovozu 1997. godine ćemo zatim zajedno s mnogima od vas proslaviti XII. svjetski dan mladeži na međunarodnoj razini u Parizu, u srcu europskog kontinenta. U toj metropoli koja je stoljećima susretište naroda, umjetnosti i kulture, mladi iz Francuske se već oduševljeno pripremaju za prihvat svojih vršnjaka koji će doći iz svih krajeva svijeta. Idući za Križem Svete Godine, naraštaj mladih koji vjeruju u Krista postat će ponovno živa slika hodočasničke Crkve po svim cestama svijeta, po susretu u molitvi i razmišljanju, u razgovoru koji ujedinjuje unatoč svih jezičnih i rasnih razlika, u razmjeni ideala, poteškoća i nada moći će se doživjeti ostvarenje Isusova obećanja: “Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima” (Mt 18, 20).

2. Mladi cijeloga svijeta, Gospodina možete susresti na putovima života svoje svakodnevice! Sjetite se apostola koji su u Isusu iz Nazareta prepoznali Mesiju, Jaganjca Božjega, dok su žurili na obale Jordana čuti posljednjega velikog proroka, Ivana Krstitelja. Postali su radoznali, pa skoro posramljeni i smeteni odlučiše slijediti Ga izdaljega, dok se On nije okrenuo i upitao ih: “Što tražite#!?”, započinjući tako onaj razgovor koji će značiti početak za izuzetne doživljaje Ivana, Andrije, Šimuna Petra i drugih apostola (usp. Iv 1, 29-51 ).
U ostvarenju ovog iznenadnog susreta, opisanog s nekoliko bitnih riječi, nalazimo izvor svakoga puta u vjeri. Isus je onaj koji daje poticaj. Kad god smo u određenom odnosu s Njim, prilike postaju izazovima: umjesto da mi pitamo, pitanja su upućena nama; umjesto da tražimo, shvatimo da smo mi traženi; jer je u biti On onaj koji nas oduvijek prvi Ijubi (usp. 1 Iv 4,10). To je osnovna dimenzija susreta: mi nismo u odnosu s nečim, nego s Nekim, sa “Živim”. Kršćani nisu učenici nekakvoga filozofskog sustava, nego su muževi i žene koji su po vjeri doživjeli susret s Kristom (usp. 1 Iv 1,1-4).
Živimo u vremenu velikih promjena: propadaju ideologije koje su izgledale otporne na tijek vremena i po čitavome se planetu prekrajaju međe i granice. Čovječanstvo se često osjeća nesigurnim, zbunjenim i zabrinutim (usp. Mt 9,36), no Božja riječ ne gubi na snazi, ona ostaje čvrsta i daje svjetlo u tijeku povijesti i raznih promjenljivih događaja (usp. Mt 24-35).
Vjera Crkve utemeljena je na Isusu Kristu, jedinome Spasitelju svijeta: jučer i danas i uvijek (usp. Heb 13,8). Ona upućuje na Krista, da bismo Njemu uputili pitanja koja se uzdižu iz Ijudskog srca pred tajnom života i smrti. Jer, samo od Njega mogu doći odgovori koji neće prevariti ni razočarati.
Dok se prisjećam vaših riječi, iz nezaboravnih susreta s mladima koje sam imao sreću pohoditi na svojim apostolskim putovanjima po cijelome svijetu, čini mi se da u njima čitam ovo zahtjevno i živo pitanje samih apostola: “Učitelju, gdje stanuješ?”. U tišini molitve naučite ponovno poslušati Isusov odgovor: “Dođite i vidjet ćete”.

3. Predragi mladi, pođite za Isusom kao i prvi učenici! Ne bojte se približiti Mu se i prijeći prag njegovog doma pa razgovarati s Njim licem u lice, kao što se razgovara s prijateljem (usp. Izl 33,11). Ne bojte se “novog života” koji vam On nudi: On je taj koji omogućava da se takav život prihvati i ostvari s pomoću njegove milosti i darova njegovog Duha. Istina je da je Isus zahtjevan prijatelj i da upućuje na visoke ciljeve; on zahtijeva od nas da iziđemo iz sebe kako bismo susreli Njega i povjerili Mu cijeli svoj život: “Tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga” (Mk 8,35). Taj poziv možda izgleda težak i ponekad zastrašujući. No, pitam vas, je li bolje prihvaćati život ravnodušno bez ideala, svijet uobličen po našoj slici i prilici, ili je pak bolje velikodušno tražiti istinu, dobrotu i pravdu, trudeći se oko svijeta koji odražava Božju Ijepotu, čak i po cijenu suočavanja s kušnjama koje taj put uključuje?
Uklonite zapreke površnosti i straha! Dajte svjedočanstvo “novih” muževa i žena preporođenih krsnom milošću, i razgovarajte s Isusom u molitvi i u slušanju Riječi; okusite radost pomirenja u sakramentu pokore; primajte Tijelo i Krv Kristovu u Euharistiji; prihvatite ga i služite mu u bližnjemu. Tako ćete otkriti istinu o sebi samima i unutarnji sklad jer ćete naći Onoga koji liječi muke, tjeskobe i neobuzdani subjektivizam koji ne da mira.

4. “Dođite i vidjet ćete”. Isusa ćete susresti tamo gdje ljudi pate i nadaju se: u malim naseljima rasutima po svim kontinentima, naizgled na rubu povijesti, kao što je bio i Nazaret kad je Bog poslao svog anđela Mariji; u velikim gradovima gdje milijuni ljudskih bića žive često kao stranci. No, svaki je čovjek u biti “sugrađanin” Kristov.
Isus živi pokraj vas, u braći s kojima dijelite svakodnevni život. Njegova slika su oni najsiromašniji, oni na rubovima života, često žrtve nepravednog načina razvoja u kojem se zaradi daje prednost a čovjek umjesto cilja postaje sredstvo. Isusova je kuća tamo gdje god čovjek trpi zbog povrede svojih prava, zbog iznevjerenih nadanja i zbog neprimjećenih tjeskoba. Tu, među ljudima, kuća je Kristova i on traži od vas da u njegovo ime obrišete svaku suzu i da podsjetite sve one koji se osjećaju usamljeni da nije sam nitko čije su nade u Njemu (usp. Mt 25,31-46).

5. Isus boravi među onima koji ga zovu a da ga i ne poznaju; među onima koji su ga izgubili bez svoje krivnje nakon što su ga počeli poznavati; među onima koji ga traže iskrenim srcem premda pripadaju drukčijim uljudbenim i vjerskim opredjeljenjima (usp. Lumen Gentium, 16). Kao učenici i prijatelji Isusovi, postanite promicatelji dijaloga i suradnje s onima koji vjeruju u Boga što beskrajnom Ijubavlju upravlja svemirom; budite glasnici Mesije kojeg ste pronašli i upoznali u njegovu “domu”, u Crkvi, kako bi toliki vaši vršnjaci uzmogli nasljedovati njegov put, obasjani vašom bratskom ljubavlju i radošću vaših pogleda kojima ste promatrali Krista.
Isus boravi među muževima i ženama koji su “označeni imenom kršćanin” (usp. Lumen Gentium, 15). Svi ga mogu susresti u Pismima, u molitvi i u služenju bližnjemu. U iščekivanju trećeg tisućljeća, svakim danom postaje sve žurnija dužnost ispraviti sramotu podijeljenosti među kršćanima, težeći k jedinstvu putem dijaloga te zajedničkom molitvom i svjedočenjem. Nije riječ o previdu razlika i poteškoća kako bi se priklonili bezličnom relativizmu, što bi bilo poput prikrivanja neizliječene rane. To je opasnost da se nastojanje prekine prije nego bi se postigao cilj potpunog zajedništva. Naprotiv, ovdje se radi o djelovanju – vođenu Duhom Svetim – sa svrhom stvarnog pomirenja, s povjerenjem u moć molitve koju je Isus izgovorio u predvečerje svoje muke: “Oče, da budu jedno, kao što smo mi jedno” (usp. Iv 17,22). Što se više budete okupljali oko Isusa, bit ćete sposobniji približiti se i jedni drugima; i u mjeri u kojoj budete vršili djelatne geste pomirenja, vi ćete ući u prisnost njegove ljubavi.
Isus boravi na osobit način u vašim župama, u zajednicama u kojima živite, u udrugama i crkvenim pokretima kojima pripadate, kao i u mnogim suvremenim oblicima okupljanja i apostolata u službi nove evangelizacije. To bogatstvo raznolikih karizmi blagodat je za cijelu Crkvu i potiče svakog vjernika da svoje mogućnosti stavi u službu jedinog Gospodina, koji je izvor spasenja za čitavo čovječanstvo.

6. Isus je “Riječ Očeva” (usp. Iv 1,1), darovana da ljudima otkrije Božje lice te dadne smisao i cilj njihovim nesigurnim koracima. Bog koji “više puta i na više načina nekoć govoraše ocima po prorocima: konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu. Njega postavi baštinikom svega; Njega po kome sazda svjetove” (Heb 1,1-2). Njegova riječ nije nametanje kojim se razbijaju okviri savjesti, nego je uvjerljiv glas i besplatan dar koji traži stav spremnosti i odgovornosti, koji traži čisto srce i slobodan um, da bi se postigao spasenjski učinak u konkretnom životu svakog pojedinca.
U vašim skupinama, predragi mladi, umnožite prigode za slušanje i proučavanje Riječi Gospodnje, pogotovo kroz pripravljenu Službu Riječi (lectio divina). Tako ćete otkriti tajne Božjeg Srca i dostići sposobnost za čitanje znakova vremena i za stvarne promjene. Vođeni Svetim Pismom moći ćete prepoznati Gospodinovu nazočnost u svojoj svakodnevici; pa će i “pustinja” moći postati “vrt” u kojem je moguće sa stvorenjem blisko razgovarati srcem Stvoriteljevim: “Kad čitam božansko Pismo, Bog se vraća šetati Rajem zemaljskim” (Sv. Ambrozije, Poslanica 49,3).

7. Isus živi među nama u Euharistiji, u kojoj se na najbolji način ostvaruje njegova stvarna prisutnost kao suvremenika u događanju ljudske povijesti. Usred nesigurnosti i rastrešenosti svakodnevnog života, nasljedujte učenike na putu u Emaus; pa kao i oni recite Uskrslome koji se otkriva u činu lomljenja kruha: “Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je već na izmaku” (Lk 24,29). Zazivajte Isusa da bi uvijek ostao s vama uzduž različitih putova u Emause našega doba. Nek On bude vaša snaga i vaše uporište, On vaša trajna nada. Draga mladeži, neka euharistijski Kruh nikad ne uzmanjka na stolovima vašeg življenja. To je Kruh iz kojega možete crpsti snagu za svjedočenje vjere!
Oko euharistijskog stola ostvaruje se i objavljuje skladno jedinstvo Crkve; tajna misionarske zajednice u kojoj se svi osjećaju kao djeca i braća, bez izuzetaka i razlika rase, jezika, dobi, društvenog položaja ili uljudbe. Dragi mladi, velikodušno i odgovorno pridonosite trajnoj izgradnji Crkve kao obitelji, tog mjesta dijaloga i uzajamnog prihvaćanja, prostora mira, milosrđa i opraštanja.

8. Prosvijetljeni Rječju i ojačani euharistijskim Kruhom, predragi mladi, pozvani ste bili vjerodostojnim svjedocima Kristova Evanđelja, koje sve obnavlja.
No po čemu će se znati da ste pravi Kristovi učenici? Po činjenici da “imate ljubavi jedan za drugoga” (Iv 13,35) po primjeru njegove ljubavi, koja je besplatna, bezgranično strpljiva i koja nikoga ne isključuje (usp. 1 Kor 13,4-7). Vjernost toj novoj zapovijedi bit će potvrda vaše dosljedne odanosti onome što naviještate. Ta velika “novost” može zadiviti svijet koji je, nažalost, još uvijek rastrgan i podijeljen nasilnim sukobima koji se ponekad jasno uočavaju a ponekad su tajnoviti i skriveni. Vi ste pozvani u takvom svijetu živjeti kao braća, i to na način koji neće biti utopija nego stvarna mogućnost; pozvani ste kao istinski Kristovi misionari u ovom društvu izgraditi civilizaciju ljubavi.

9. 30. rujna 1997. godine bit će stota obljetnica smrti svete Terezije iz Lisieuxa. Njezin će lik zacijelo privući pozornost mnogih mladih hodočasnika koji će doći u njezinu domovinu, budući da je Terezija sveta djevojka koja i danas predlaže ovaj jednostavni i sugestivni navještaj, pun divljenja i zahvalnosti: Bog je Ljubav; On voli svaku osobu pa očekuje da bude od svih prihvaćen i ljubljen. Mladi ovoga vremena, to je poruka koju ste vi pozvani prigrliti i glasno doviknuti vašim vršnjacima: “Bog ljubi čovjeka! To je vrlo jednostavna i potresna poruka koju Crkva duguje svijetu” (Christifedeles Laici, 34).
Mladost Terezije od Djeteta Isusa ižarava njezin zanos za Gospodina, snažnu osjećajnost kojom je živjela ljubav, stvarnu smjelost njezinih velikih pothvata. Zanosnom ljepotom svoje svetosti, ona svjedoči da Bog udjeljuje i mladima, i to u obilju, bogatstvo svoje mudrosti.
Kročite s njom poniznim i jednostavnim putem kršćanskog sazrijevanja, u školi Evanđelja. Ostanite s njom u “srcu” Crkve, korjenito živeći svoje opredjeljenje za Krista.

10. Dragi mladi, u kući u kojoj Isus stanuje nailazite na ljubaznu Majčinu prisutnost. U Marijinoj je utrobi Riječ tijelom postala. Prihvaćajući ulogu koja joj je namijenjena u planu spasenja, Djevica je postala uzor svakom Kristovu učeniku.
Njoj povjeravam pripravu i slavljenje XII. svjetskog dana mladeži, kao i nade i očekivanja mladeži koja sa svih krajeva svijeta s Njom ponavlja: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj” (usp. Lk 1,38); idući ususret Isusu da bi proboravili u njegovoj kući, pa zatim kao i apostoli spremno objavili svojim vršnjacima: “Našli smo Mesiju!” (Iv 1,41).
S ovim osjećajima upravljam svakome od vas moj srdačni pozdrav, i dok vas pratim svojom molitvom, ja vas blagoslivljam.

Iz Castel Gandolfa, 15. kolovoza 1996. godine, na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo.