Udruga Ekosspiritus prošla dionicom „Rangerovog puta“

Putovanje je održano pod vodstvom dr. sc. Mirjana Repanić Braun, znanstvene savjetnice u Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu.

Pavlin Ivan Krstitelj Ranger (Götzens kod Innsbrucka, Tirol 19. lipnja 1700. – Lepoglava 27. siječnja 1753.), austrijskog je porijekla, ali je veći dio svog života proveo u Hrvatskoj. U Hrvatsku je došao krajem 20-ih godina 18. stoljeća, već kao školovani slikar na uzorima tirolskih slikara, kao i onih u južnoj Njemačkoj i Italiji, u Lepoglavi − velikom pavlinskom sjedištu − razvio je svojevrsnu tzv. pavlinsku slikarsku školu. Osim fresaka, radio je i u tehnikama ulja na dasci i platnu, također za opremu sakralnih objekata.

Dr. sc. Repanić Braun je sudionicima putovanja „Rangerovim putovima“ ukazivala na karakteristike slikarstva tog slikara baroka, koji je kasnobaroknim manirizmom, kako u zidnom, tako i štafelajnom slikarstvu, obilježio cijelu generaciju pavlinskih slikara i njihova djela sve do kraja XVIII. stoljeća.

Na konkretnim je primjerima ukazivala na virtuoznost njegova stila, obilježenog vještim kompozicijama i impostacijama likova, prepoznatljivim u lakim potezima kista, svijetlim koloritom kojim usredotočuje pozornost promatrača na središnju figuru slike te plasticitet forme, kao i na karakterističnu tipologiju likova koja ga čini prepoznatljivim u mnogobrojnim djelima. Brojni oslikani prizori i likovi povezani su i s konkretnim povijesnim događajima u hrvatskoj i srednjoeuropskoj povijesti pa je cjelodnevno putovanje bila i prilika za ponavljanje povijesti i učenje.

Već u lepoglavskoj crkvi pojasnila je glavne odrednice onoga što su u crkveno slikarstvo i umjetnost unijele odredbe Tridentskog sabora (1545. – 1563.) i poslijetridentske obnove Crkve. U tom razdoblju obnove nakon unutarcrkvenog raskola i protestantske reformacije, slikarstvo sukladno novome duhu zadobiva naznake vlastitog imaginarija koji služi ponajprije prijenosu kršćanske poruke moralnog života i spasenja. Metoda iluzionističkog slikarstva, kakvu Ranger temeljito koristi, postaje svevremenska ikonografija, rekla je voditeljica.

Mnogima sudionicima putovanja to je bio prvi susret s lepoglavskom pavlinskom baštinom, a primijetili su i vrijedne orguljama iz 1649. godine, jedne od najstarijih u Hrvatskoj. Oko orgulja se nalazi Rangerov oslik pjevališta iz 1737. godine, s prikazom Poklonstva Staraca Apokalipse Janjetu sa sedam pečata, tj. Kristu, koji upravo u duhu nadolazećeg adventa poziva na budnost i molitvu, kako stoji napisano na latinskom natpisu iznad Janjeta − „Vigilate et orate“.

Nakon pohoda lepoglavskoj crkvi u kojoj ih je primio župnik Nenad Piskač, hodočasnici su prošli uz nedavno završene kamene skulpture „Stepinčev križni put“ do kapele sv. Ivana Krstitelja na Gorici, gdje je Ranger 1731. godine predstavio na zidovima čak 16 svetih Ivana tijekom povijesti Crkve. U kapeli na Gorici dr. Repanić Braun govorila je i o kapeli sv. Jurja u Purgi, na susjednom brijegu, koju je Ranger oslikao 1750., naslikavši, prema riječima dr. Repanić Braun, najvećeg zmaja kojeg je ona ikad u slikarstvu vidjela.

U kapeli Majke Božje Snježne u Žarovnici, oslikanoj 1751. godine dobrodošlicu je zaželio kamenički župnik Rafael Mikec. Dr. Repanić Braun govorila je o naslikanom raskošnom oltaru, u čijem središtu je niša s kipom Majke Božje, a nadvisuje je kupola koju krase biblijski simboli masline, cedra, palme i ruže koji ukazuju na atribute Blažene Djevice Marije. Uz nišu s kipom Majke Božje, naslikani su i „politički“ akteri ondašnjeg vremena: sveti ugarski kraljevi Stjepan i Ladislav te kraljevići Emerik i Kazimir, a u to je vrijeme Josip Kazimir Drašković, rođen u obližnjem Klenovniku, bio pretedent na ugarsko prijestolje.

Nakon što su obišli perivoj najvećeg dvorca u Hrvatskoj – dvorac Draškovića u Klenovniku, u kojem se danas nalazi Bolnica za TBC i plućne bolesti – u župnoj crkvi Presvetog Trojstva putnike namjernike pozdravio je župnik Josip Jagarčec. Osvrćući se na oltarnu sliku na pobočnom oltaru sv. Ane, dr. Repanić Braun pojasnila je pretpostavku da bi i ta slika moglo biti Rangerovo djelo, rekavši da u prilog toj tezi ide izbor boja, način slikanja odjeće te fizionomije lica koje su tipične za Rangerovo slikarstvo, kao i razdoblje Rangerovog slikarskog rada u lepoglavskom samostanu.

U crkvi Sv. Martina u Donjoj Voći, voćanski župnik Pavao Mesarić govorio je o ljepoti župne crkve koja vapi za obnovom svojih pojedinih dijelova. Govoreći o najpoznatijem Rangerovom djelu u toj crkvi – oslikanoj kapeli Blažene Djevice Marije iz 1742. godine, dr. sc. Repanić Braun je ukazala na ljepotu cjelovitog marijanskog opusa te zanimljivu alegoriju Hrvatske i Štajerske – prikazanu u prijateljskom rukovanju dviju ženskih figura koje su prikazane s hrvatskim i štajerskim grbovima.

U varaždinskoj franjevačkoj crkvi i samostanu, o stoljećima prisutnosti franjevaca u Varaždinu te značenje obrazovnih aktivnosti franjevačkih ustanova u tom nekadašnjem hrvatskom glavnom gradu i baštinu koju danas čuvaju, govorio je fra Lucije Jagec. Prikazana čuda sv. Antuna Padovanskog u svečevoj kapeli u crkvi, koja je Ranger naslikao 1738. godine, pojasnila je vrlo zorno dr. Repanić Braun, kao i ljepotu glavnog oltara Sv. Ivana Krstitelja, kojeg je nedavno obnovio Hrvatski restauratorski zavod.

Franjevački samostan ima dugu tradiciju ljekarne pa je u nekadašnjoj ljekarni, koja je u obnovi, dr. Repanić Braun govorila o Rangerovom osliku svoda ljekarne. Ranger je, oslikavajući ljekarnu 1750. godine, povezao antička shvaćanja svijeta i njihovih učenja i vjerovanja, utjelovljenih kroz alegorije Vatre, Vode, Zraka i Zemlje, sa zahtjevima posttridentske obnove, crkvenog nauka i porukom da su elementi od kojih je nastala čitava priroda, i sve zemaljske sile, podređeni Bogu i Blaženoj Djevici Mariji − „ljekarici duša“, kazala je dr. Repanić Braun.

Zadnja, a neplanirana točka studijsko-duhovnog putovanja, ostvarila se u varaždinskoj katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije, njezinoj sakristiji te svečanoj dvorani Biskupskog ordinarijata. Predstojnik Ureda za liturgijski pastoral i sakralnu arhitekturu Varaždinske biskupije, preč. dr. sc. Mario Kopjar, pokazao je sudionicima putovanja „najsvježije“ Rangerove slike koje se od 2020. godine nalaze u Varaždinu, a nekada su bile u Lepoglavi.

Nakon potresa 2020. godine, oltarne slike s prikazima Mučeništva sv. Lovre  i Svetog Augustina, vraćene su iz fundusa Dijecezanskog muzeja Zagrebačke nadbiskupije Varaždinskoj biskupiji, s čijeg su područja na poziv zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca i ravnatelja Muzeja dr. Kamila Dočkala, u vrijeme Drugog svjetskog rata i osnivanja muzeja, posuđene za potrebe Muzeja.

Ispred te dvorane za sastanke u varaždinskom Biskupskom ordinarijatu, koja je urešena i drugim baroknim slikama, nalazi se manja skulptura bl. Alojzija Stepinca u lancima, rad akademskog kipara Anđelka Odaka, čija je ista uvećana skulptura postavljena ispred župne crkve u Lepoglavi te poziva na razmišljanje o istini, koja je vrlo često okovana mnogim neistinama i lažima.

Tijekom povratka u Zagreb, tajnik Radovan Librić u autobusu je  zahvalio dr. Repanić Braun i mons. Nedjeljku Pintariću za njihov doprinos korisnom i lijepom putovanju te je potaknuo sve putnike da nastave upoznavati ostala Rangerova ostvarenja: crkvu Svete Marije Snježne u Belcu (1743.), crkvu Majke Božje Remetske u Zagrebu (1748.), crkvu Sv. Jeronima u Štrigovi (1749.), franjevačku crkvu Sv. Katarine u Krapini, te crkvu Marijina Uznesenja u Olimju (1740.) u Sloveniji.

Najavio je i buduća inozemna hodočašćâ koja Udruga namjerava ostvariti u St. Wolfgang am See, Rim i Santiago de Compostelu, a u kratkom osvrtu na putovanje sudionici su izrekli brojne momente koji su im se činili važni. Tako su potvrdili očekivanja organizatora da treba ići na mjesta koja su manje poznata i dostupna prosječnom hrvatskom građaninu, a čuvaju veliku duhovnu i kulturnu baštinu te imaju potrebnu poruku i usmjerenje za ljude suvremenoga doba.