Osnovno je pitanje kolika je korist, a kolika moguća štetnost umjetne inteligencije. No, sama činjenica da se govori o inteligenciji postavlja i niz moralnih i socioloških pitanja, odnosno na koji bi se način čovjek prema njoj trebao odnositi. Kao apsolutni gospodar ili kao Bog prema svom stvorenju (čovjeku) kojemu je dao slobodu i odgovornost? Drugo je pitanje hoće li razvoj umjetne inteligencije stvoriti inteligentnije biće od čovjeka te će mu tako postati konkurencija i stepenica više u evolucijskom razvoju.

Na 4. izdanju interdisciplinarnog simpozija pod nazivom „Riječki znanstveni mostovi“ koji se svake godine održava u suradnji Teologije u Rijeci – područnog studija KBF-a u Zagrebu, Medicinskog fakulteta i Fakulteta zdravstvenih studija Sveučilišta u Rijeci te Sveučilišta Nikola Kopernik u Torunu sudionici su, prognozirajući u kojem će se smjeru razvijati umjetna inteligencija, izrazili optimizam imajući u vidu pomoć koju ona može pružiti čovjeku i umjereni oprez upozoravajući na njezine nedostatke i moguće zlouporabe.

Otvarajući skup riječki nadbiskup Ivan Devčić rekao je da su važni ovakvi znanstveni i duhovni mostovi te da je uvjeren da će oni potaknuti razumijevanje među ljudima. Pozdravne riječi uputili su predstojnica Riječke Teologije dr. sc. Nela Gašpar, te dr. sc. Amir Muzur, dr. sc. Saša Horvat i dr. sc. Krzysztof Krzemiński ispred organizatora. Pismo podrške uputio je i dr. sc. Mario Cifrak, dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu čiji je riječka Teologija područni studij.

Prvo predavanje održao je dr. sc. Amir Muzur s Medicinskog fakulteta i Fakulteta zdravstvenih studija u Rijeci problematizirajući mogućnost da umjetna inteligencija postane svjesna same sebe, slobodna i samoinicijativna. Zaključio je da se neki elementi svijesti mogu programirati i već su prisutni u strojevima, ali ovi koji uključuju tipično ljudske osobine još uvijek ne. Dr. sc. Ivan Štajduhar s Tehničkog fakulteta u Rijeci složio se s time ističući kako je manjak povezivanja šireg konteksta i pred znanja još uvijek slaba točka umjetne inteligencije premda već postoje strojevi koji su sposobni učiti i povezivati veliki broj informacija. Prekretnica u razvoju umjetne inteligencije je bila upravo kada se odustalo od pokušaja programiranja strojeva da imitiraju čovjeka nego ih se pustilo da sami obrađuju podatke i stvaraju algoritme djelovanja. Na to se nadovezala dr. sc. Marina Ivašić-Kos s Odjela za informatiku Sveučilišta u Rijeci koja je objašnjavala kako računalo gleda. „Računala su efikasnija od ljudi u pretraživanju zadanih parametara na fotografijama, ali su prilično manjkava pri složenijim interpretacijama slike. Ljudi lako i brzo rade klasifikaciju i generalizaciju i prepoznaju kontekst što je računalima još uvijek problem.“ O istraživanjima mogućih umjetničkih, kulturnih i duhovnih dostignuća umjetne inteligencije te njezinog utjecaja na društvo govorio je Dobrivoje Lale Erić iz europskog Centra za promociju znanosti.

Profesorica iz Seula, dr. sc. Jiwon Shim govorila je o utjecajima tehnoloških implantanata ugrađenih u ljudsko tijelo koji mogu biti od velike pomoći, no nameće se pitanje gdje će se postaviti granica između čovjeka i kiborga. Dr. sc. Tomislav Zečević s riječke teologije podsjetio je na kršćanski nauk o uskrsnuću tijela u kojemu je tijelo oznaka osobnosti i identiteta te predstavlja istodobno kontinuitet osobe u ovozemaljskom i onostranom životu, ali i diskontinuitet jer govori o preobraženom tijelu u nekoj duhovnoj stvarnosti.

Predstojnica Teologije dr. Nela Gašpar istaknula je kako umjetna inteligencija predstavlja novi izazov za teološka promišljanja o čemu svjedoče i znanstveni skupovi u Vatikanu koji se na tu temu redovito održavaju posljednjih godina. „Tehnološki i virtualni svijet postavlja potpuno novi kontekst za etička pitanja“, rekla je. O odnosu teologije i vjere prema umjetnoj inteligenciji govorili su dr. sc. Krzysztof Krzemiński i dr. sc. Wiesław Łużyński iz Toruńa u Poljskoj, dr. sc. Andriy Oliynyk iz Lavova te dr. sc. Nikola Vranješ s riječke Teologije ističući kako bi umjetna inteligencija uvijek trebala biti u službi čovjeka, a ne nadilaženje njegove bîti.

Zaključak simpoziju dao je dr. sc. Saša Horvat s Riječke teologije koji je istaknuo kako je nužan odnos povjerenja i pouzdanja između prirodne i umjetne inteligencije. „Nekakvi crni scenariji razvoja umjetne inteligencije na štetu čovjeka više su u sferi fikcije i trebamo prihvatiti da nam umjetna inteligencija u mnogo čemu može pomoći“, rekao je dr. sc. Saša Horvat.